Tko je dominirao u pojedinim segmentima sinoćnje TV debate, čiji je ton bio uvjerljiviji, a govor tijela usklađeniji sa sadržajem njihovih političkih poruka? Nastup Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, predsjednika SDP-a i HDZ-a u borbi za premijerski mandat, za tportal seciraju komunikacijske stručnjakinje Nikolina Borčić i Ana Šimunović
Ana Šimunović, komunikacijska savjetnica za javni i medijski nastup u Ciceron komunikacijama, ističe da je ova debata označila iskorak u kulturi komuniciranja u Hrvatskoj.
‘Na samom početku debate trema koja se očitovala kod obojice kandidata ukazala je koliko je ovakav vid komunikacijskih rasprava nešto što, nažalost, nije uobičajeno u našem političkom habitusu. Početan komunikacijski bonton bio je zadovoljen srdačnim rukovanjem i uzajamnim osmijesima, no kod obojice kandidata primjetne su bile i geste tapšanja po ramenima kojima se često instinktivno ispoljava dominacija‘, objašnjava Šimunović, inače certificirana CIPR stručnjakinja za odnose s javnošću.
‘U debatu je Zoran Milanović ušao energično s izrazitom gestikulacijom kojom je apostrofirao svoje ključne poruke. Time je doprinio dojmu strastvene argumentacije s jasnom izraženim poentiranjima i ključnim porukama. Koristio je izrazito velik broj primjera i konkretnih brojki što u retoričkom smislu pridonosi uvjerljivosti iznesenih argumenata’, napominje stručnjakinja, dodajući da Milanović svojim nastupom nije odviše iznenadio, ali je pokazao jedan umjereniji način komuniciranja i veću kontrolu od dosadašnje.
Plenković kao osvježenje na političkoj sceni
Plenković je, pak, u debatu ušao donekle suzdržanijeg nastupa.
‘Tek u drugom dijelu mogli smo vidjeti jedan opušteniji pristup s probuđenom gestikulacijom pa i uočiti Plenkovićev smisao za humor. U argumentiranju Plenković je bio odmjeren, pretežno smiren, no itekako elokventan. Andreja Plenkovića krasi izvrsna dikcija i tečna sintaksa. U nekim odgovorima nedostajalo je možda poentiranja i jasnoće argumentacije. Svojom pojavom svakako je osvježenje na političkoj sceni, a svojim komunikacijskim stilom i pokazanim retoričkim vještinama pripada suvremenim europskim demokratskim političarima izražene elokvencije, odmjerenosti i visoke kulture komuniciranja‘, konstatira Ana Šimunović.
Milanović spreman priznati pogreške i iskazati pohvale
S druge strane, Milanović je pokazao spremnost priznavanja pogrešaka, ali i iskazivanja pohvala.
‘Na samom početku pohvalio je diplomatske sposobnosti Andreja Plenkovića i povremeno iznosio slaganja s nekim stavovima sugovornika. Kod Plenkovića to nismo mogli uočiti što bi moglo ostaviti dojam nespremnosti priznavanja mogućnosti pogreške‘, primjećuje Šimunović.
Gledanje sugovornika – komunikacijski bonton
Kada je u pitanju komunikacijski bonton, Milanović je iskazao poštovanje gledajući sugovornika dok govori, dok je Plenković u prvom dijelu vješto izbjegavao direktan pogled sa sugovornikom i dosta pogledavao u svoje papire, dok se u drugom dijelu odlučio za direktne poglede što je pridonijelo dojmu dominacije u pojedinim replikama.
Odgovarajući personalizirano (koristeći osobne zamjenice ja, mi) Milanović je ostavljao dojam spremnosti na preuzimanje odgovornosti za buduće vođenje države, dok je takav tip odgovora Plenković u prvom dijelu debate izbjegavao i više pribjegavao konjunktivima, pasivnim oblicima te izrazu ‘naši stručnjaci’ čime je izostalo dodatno naglašavanje liderskog potencijala, ističe Šimunović.
Zaključno, poručuje da su oba kandidata pokazala kvalitetu debatiranja i retoričkih vještina te najavila i novu razinu kulture komuniciranja u Hrvatskoj: ‘ako je suditi po ovoj prvoj debati, možda nam se smiješi zanimljivija i kvalitetnija retorička budućnost na političkoj sceni, a nadamo se da će joj i svojim djelima u izvršnoj vlasti dati pravi legitimitet’.
‘Hrvatska je dobila novu političku zvijezdu’
Nikolina Borčić, voditeljica Ureda za kvalitetu Veleučilišta VERN gdje, između ostalog, predaje političku komunikaciju, kaže da je konačno uprizoreno sučeljavanje predsjednika HDZ-a i SDP-a pokazalo kako je moguća argumentirana rasprava između lidera suprotnih političkih opcija te kako razlike u stavovima ne moraju biti izrečene kroz omalovažavanje i vrijeđanje protivnika.
‘Oba su govornika pretežito temeljila argumentaciju na podizanju vlastite vjerodostojnosti, govoreći više ad rem, a manje ad hominem, no svaki u svom stilu. Imali smo priliku gledati debatu u kojoj konačno nisu dominirale floskule, implicitne i eksplicitne retoričke smicalice te rasprave samo i jedino o prošlosti. Iako u ovakvim sučeljavanjima nije jednostavno zadržati objektivnost, svatko će navijati za svog favorita, nedvojbeno je Plenković uspio u svom naumu: predstavio se gledateljstvu u vrlo dobrom izdanju. Vrijeme u kojem je bio relativno nepoznat u široj javnosti definitivno je prošlost’, navodi Borčić, dodajući da je Hrvatska dobila novu, rastuću nacionalnu političku zvijezdu.
Milanović pokazao državničko znanje i iskustvo
A Zoran Milanović? On je prenio svojim biračima i ostalim hrvatskim građanima da zna i umije vjerodostojno argumentirati svoje stavove, ističući pritom svoje dosadašnje iskustvo.
‘Njegove izjave u debati bile su fokusirane na temu te lišene pretjerane potrebe eksplicitnog kritiziranja političkih protivnika. Jasno i direktno je iskazivao svoje znanje, pokazao je da zna o čemu govori, pokazao je iskustvo i znanje državnika te bivšeg premijera. Time je pokazao i da poštuje i uvažava Plenkovića kao sugovornika i političara što je nekoliko puta tijekom debate izrijekom i naglasio’, podsjeća Borčić.
Milanović je, konkretno, pokazao samopouzdanje i sigurnost u izvedbi, figurativnost u izražavanju (‘spremni smo kao nacija otploviti i biti čvrsti na tom brodu’), vješto korištenje antiparastaze, odnosno obrtanja negativnog u pozitivno (‘ja sam puno skromniji čovjek…, ne mogu se ovako praviti važan…, sve me je to u ovim godinama učvrstilo…’), isticanje snage i poduzetnosti svoje bivše vlade te umješno pobijanje kritika i argumenata usmjerenih prema SDP-ovoj vladi, poput ‘kada sam postao hrvatski premijer, mi smo bili 85. zemlja na rang-listi, danas smo na 40-om mjestu’.
Izražajna gestikulacija i mimika
Milanovićeva neverbalna komunikacija bila je donekle manje izražena nego što smo navikli, kaže Borčić, dodajući da su njegove izražajna gestikulacija i mimika u suglasju sa željenom percepcijom snage i dominacije, u smislu ‘imam veliko iskustvo iza sebe, znam i mogu odvojiti nevažno od važnog i imam snagu i odvažnost jasno iskazati svoj stav’ što i naglašava tijekom debate.
Umješna neverbalna komunikacija Andreja Plenkovića očituje se u njegovoj staloženosti, ugodnom glasu, dobroj dikciji. Time ostavlja dojam sigurne i samopouzdane osobe, usredotočene na svoju izjavu te jasno iskazuje svoju intrinzičnu vjerodostojnost. Mimikom lica (podizanje obrva) i pokretima ruku naglašava važnost nekih tema pa tako, primjerice, u izjavi ‘Nijemci su pridonijeli pravom suočavanju s prošlošću’ – podižući obrve upravo na riječ ‘pridonijeli’, ističe značaj tog postupka.
‘Andrej Plenković mudro naglašava propuste bivše SDP-ove vlade, koristeći ih kao platformu za svoje stavove, navodeći, primjerice, afere visokopozicioniranih (bivših) SDP-ovaca. Na pitanja vezana uz gospodarske teme, socijalu, vanjsku politiku, jasno je i nedvosmisleno iskazivao svoje stavove. Što se tiče svjetonazorskih pitanja, Plenković je umješno odgovarao čime definitivno najavljuje novo, europski orijentirano razdoblje HDZ-a‘, zaključuje Borčić.