Matanićev “Zvizdan” postiže uspjehe i nakon kanske nagrade u programu “Un Certain Regard”. Zajedno s “Finim mrtvim djevojkama “ušao je na strukovnu top-listu 7 najboljih hrvatskih filmova od stjecanja samostalnosti, a još uvijek igra i u stranim kinima. Nedavno je predstavljena i Matanićeva prva TV serija, “Novine” u kojima se žestoko obračunava s korupcijom, a prve recenzije uspoređuju seriju s najboljim djelima tog žanra. Razgovarali smo s Matanićem o seriji “Novine”, reakcijama na nagradu u Cannesu, gledanosti hrvatskog filma u zemlji i svijetu, politici ministra kulture i novom horor projektu koji će biti – “nešto najjezovitije ikad viđeno na ovim prostorima”!
Nedavno su održane premijere prvih epizoda TV serije “Novine”. Možete li pojasniti kako je došlo do vaše suradnje u tom projektu i zašto ste se odlučili početi režirati serije?
Dosad sam odbio sve ponuđene serije i čekao sam materiju koja može funkcionirati kao svjetske serije koje volimo gledati. Kad su mi pristupili producenti i čim sam pročitao prvih par epizoda, vrlo smo se brzo dogovorili oko suradnje. Mislim da je najbolja televizija ona koja se radi kao film, a materija “Novina” je bilo kvalitetno tlo da se napokon uhvatim režije serije i napravim je na filmski način. Mislim da će to publika i primijetiti.
Možete li ukratko predstaviti seriju budućim gledateljima?
“Novine” se bave kupovinom jednog dnevnog lista u svrhu zataškavanja istine te snalaženjem novinara u društvu gdje su poluge vlasti: političari, tajkuni i svi ostali, umreženi u borbi za moć i pozicije. Serija postavlja vrlo brutalno pitanje: je li društvo koja pokušava iskrivljavati istinu prema vlastitoj koristi ustvari društvo koje počiva na laži? Nevjerojatno je i zastrašujuće koliko se isprepliće hrvatska aktualnost i materija “Novina”. Namjerno smo se micali od stvarnih osoba i situacija, ali cijeli kontekst i ovaj mulj po kojem gazimo u svakodnevnici učinio je da je ispreplitanje neminovno. Tako da mislim da tu može publika itekako profitirati.
Uglavnom režirate filmove prema vlastitom scenariju – kako je bilo raditi s Ivicom Đikićem koji je (jedini) scenarist serije?
Ivica je vrlo draga osoba i veliki radnik. Ono što je napravio sjajno je dramaturška konstrukcija cijele serije koju smo osjećali cijelo vrijeme tijekom snimanja i postprodukcije. Teško je napraviti precizan balans u analizi svakodnevnice i prozivanju društvenih aktera, a tu je Ivica nastupio vrlo objektivno i vrlo temeljito.
Kakva su vaša iskustva s medijima, imate li kakav insajderske informacije o novinarskoj profesiji koja su Vam pomogla pri snimanju serije ili je ipak bilo najbitnije iskustvo Đikića koji je i sam novinar?
Priroda mog poziva je da sam stalno okružen novinarima i puno puta sam bio svjedok degradacije novinarskog posla, ne samo u Hrvatskoj već i puno šire. Konkretno, ponekad se čini da je u općem valu primitivizacije koji je nastupio u Hrvatskoj bilo poželjno maknuti u stranu jake novinare koji razmišljaju svojom glavom te na njihova mjesta staviti klaunove koji se uvlače u dupe i politici i Crkvi i svima koji su na pozicijama moći. Kombinirano s golemim Ivičinim iskustvom imali smo dobar temelj za raditi seriju o novinarima. Ali ovo nije serija o analizi novinarskog poziva i metoda poput “Newsroom”, ovo je serija o nemoći novinara u društvu koje je duboko isprepleteno u pohlepi za moći i kontrolom.
Sudeći prema traileru, riječ je o prilično izravnoj seriji punoj seksa, nasilja i mračnog prikaza društva. Jeste li imali kakvih ograničenja tj. jeste li morali izbacivati neke scene zbog očekivanih reakcija hrvatske publike, Crkve, HTV-a, osoba koje bi se prepoznale u seriji…
Oni koji me dobro znaju svjesni su da, ako se prihvatim nečega, sigurno neće biti nikakve cenzure ili izbacivanja. S druge strane pazili smo da se serija bez problema može prikazivati u dogovorenom prime timeu. Serija nije rađena prema stvarnim osobama, što znači da svi oni koje se prepoznaju – itekako imaju putra na glavi, itekako su u problemu. No, to više nije naša stvar. Mi samo otvaramo pitanja…
Koji su Vam bili uzori prilikom snimanja serije? Prve recenzije uspoređuju seriju sa “Žicom” koja se također bavi odnosom medija, politike i kriminala…
Sigurno “House of Cards” koji sjajno priča o polugama moći i nedodirljiva “Žica” koja naširoko analizira grane društva i njihovu povezanost. Stranci koji su oduševljeni serijom ističu dodirne točke i sa skandinavskim serijama poput “Mosta” i “Borgen”. Ono što je meni bio izazov je približiti se vizualno atmosferski američkom filmu 70-tih te napraviti neku kombinaciju retro-modernog izričaja.
Možete li predstaviti glumačku ekipu? Jedna od glavnih glumica je i Branka Katić, Srpkinja koja inače radi u Hollywoodu.
Imali smo puno glumaca, i sam casting nije išao u stereotipnom smjeru već sam tražio svježinu i odmak od klasičnog pristupa podjelama ulogama. Drago mi je što su tu neki glumci dobro znani publici, ali u sasvim novim ulogama i izričaju u njihovim karijerama. Divna srednja generacija: Branka Katić, Trpimir Jurkić, Aleksandar Cvjetković, Dragan Despot, Zijad Gračić, pa onda mlađa: Olga Pakalović, Goran Marković, Tihana Lazović, Mijo Jurišić, Dajana Čuljak i Anja Matković te veterani Zdenko Jelčić i Edita Karađole. Nije im bilo lako, ali divno smo radili i mislim da mogu biti ponosni na napravljeno.
Kako je raditi s Vašom suprugom Helenom Minić? Zajedno radite u kazalištu, ali zasad je nema u vašim filmovima i serijama?
Ima vremena za to. Svim glumcima govorim da će glumiti kod mene kad uloga stvarno bude idealna za njih. Veseli me zajednički povratak s Helenom u kazalište na autorski projekt “Egzorcizam” u Puli. To izgleda kao da ste dvoje djece pustili na igralište…
Što mislite da nedostaje hrvatskom filmu da počne privlačiti više hrvatskih gledatelja? Mogu li glumačke zvijezde “prodati” film?
“Zvizdan” je pokazao da i jedan arthouse film može biti gledan i postao je najgledaniji arthouse film od neovisnosti Hrvatske. Hrvatski film država treba štititi kao što to dobro radi dobro zadnjih godina i rezultati će doći. Isključivo trčanje za brojkama gotovo uvijek sruši kvalitetu. Najbolji američki film u posljednjih 15 godina, “There Will Be Blood”, imao je 40 milijuna dolara na box officeu. Prema zakonu tržišta danas, to bi bio neuspjeh. Mislim da nitko razuman ne može reći da je “There Will Be Blood” neuspjeh…
Kako komentirate reakcije dijela javnosti koji smatraju da je uspjeh “Zvizdana” u Cannesu precijenjen jer se nije radilo o glavnoj konkurenciji Cannesa? S druge strane, “Zvizdan” i “Fine mrtve djevojke” su birane u sedam najboljih hrvatskih filmova u posljednjih 25 godina?
“Zvizdan” se bavi upravo tom močvarom ljudskih nesreća, negativne energije, zavisti i težnje da se živi u stadu i da se niti jedan uspjeh ne smije podržati. “Un Certain Regard” je stvorio rumunjsku, grčku i niz drugih novih kinematografija tako da je ta nagrada žirija “Zvizdanu” tamo uspjeh koji je podignuo Hrvatsku na neki novi nivo. Pametnom dosta. Sretan sam zbog izbora dva filma u najboljih sedam od hrvatske neovisnosti, to su lijepe stvari, naročito kad dolaze od struke.
Tko je autor duhovitog plakata “Yes, we Cannes”? Ima li neka priča iza tog plakata?
Za to radim filmove, da se uvuku u društvo i otvaraju pitanja. Kad se osjetila energija “Zvizdana” i njegov uspjeh, ljudi su sami počeli raditi stvari kao što je taj plakat. Ne znam tko je autor, ali takvu jednu neopterećenu, sretnu i pozitivnu Hrvatsku volim.
Kakva je gledanost “Zvizdana” u Hrvatskoj i izvan nje? Spominje se da je film bio gledaniji u Italiji nego u Hrvatskoj?
U ovom trenutku još uvijek traje kinodistribucija u Italiji. U Hrvatskoj “Zvizdan” je skupio oko 43.000 ljudi, a u ovom trenutku u Italiji ima preko 50.000 posjetilaca. To je nevjerojatan podatak koji mene posebno veseli jer znači da univerzalnost filma itekako djeluje. “Zvizdan” je prodan u impozantan broj zemalja, konačne brojeve ćemo imati kroz neko vrijeme, no sad se već mogu mjeriti u stotinama tisuća gledalaca širom svijeta.
Kako biste ocjenili sadašnje djelovanje HAVC-a? Je li nužno lobiranje da bi se film probio na najvažnije filmske festivale?
Upravo je to što HAVC radi sjajno, lobira i pomaže filmovima da se plasiraju na što jače svjetske festivale. HAVC je najbolji sistem organizacije kulture u Hrvatskoj, sigurno i u ovom dijelu Europe. Svatko tko napada HAVC, apsolutno radi protiv hrvatskog filma i protiv hrvatske kulture. Političare stalno treba podsjećati koliko je bitna autonomija filmskog centra, no srećom, mislim da su i Plenković i Milanović dobro upoznati s uspjesima koji stoje iza HAVC-ovog rada.
Podržali ste inicijativu Free HTV3? Što mislite o kadrovskim i sadržajnim promjenama na HTV 3, stalnim napadima na HAVC i politici ministra Hasanbegovića?
Neshvatljivo je da imate program poput HTV3 koji po svojoj koncepciji apsolutno nikom ne može smetati, koji ima interesantne emisije, divan filmski program i koji zadnjih godina postaje prava kulturna oaza Hrvatske rijetko viđena u ovoj regiji i da se to odluči razbijati i spuštati nivo programa. Ne postoji nikakvo opravdanje za primitivizaciju Hrvatske, ne postoji nikakvo opravdanje za licemjerje kojom se ruši kvaliteta nauštrb tzv. domoljublja. Riječ domoljublje najviše je ruinirana u hrvatskom rječniku zadnjih pola godine i ja bih je u Google Translateu zamijenio za kradoljublje. Krađa kvalitete, krađa sekularnosti, a i doslovna krađa hrvatske zemlje, tvornica i radnika. Srećom, narod je osjetio da u 2016. ne možete toliko ljude vući za nos i znamo kako je sve to završilo. HTV 3 jednostavno treba vratiti na nivo koji je imao do prošle godine: kulturni program bez ikakvih političkih i sl. navigacija i utjecaja. Mi se moramo boriti za zemlju u kojoj je nebitno tko je na vlasti, a ne da tu vlast itekako osjećamo na vlastitim leđima. Hasanbegović? Dugo vremena sam odolijevao i nisam potpisao peticiju protiv njegove smjene. Htio sam ipak dati šansu te ući u dijalog s njim da otvorimo sve teme. Nakon smjene Sanje Ravlić s pozicije hrvatskog predstavnika u Euroimagesu, ta osoba me više ne zanima. I drago mi je da je ministar kulture u odlasku.
Nedavno ste snimili reklamu za “paštetu za fine guze”. Je li to bio samo posao ili ima kreativnog izazova i prilikom snimanja reklama?
Trenutno u Hrvatskoj ima sve više klijenata koji hoće hrabrije, ima marketinških agencija koje dobro rade i postavljaju neke nove izazove tako da je meni apsolutni gušt snimati reklame i trudim se da svaka moja reklama ima prepoznatljiv autorski pečat.
S Leonom Paraminski ste planirali snimiti niz od šest kratkih filmova, a zasad ste snimili tri (“Suša”, “Tulum”, “Mezanin”). S obzirom na to da se Leona preselila u SAD, planirate li snimati film u Americi? Možda “Sušu u Kaliforniji”?
Leona Paraminski će se vratiti iz SAD-a kad budemo krenuli snimati 4/6 koji će se zvati “Gospel”. Jedva čekam da ponovno radimo zajedno.
Na Sarajevo Film Festivalu premijeru će imati “Transmania”, omnibus 15 hrvatskih autora u kojem ste i Vi sudjelovali. Svaki redatelj je snimao petominutni nastavak priče tek nakon pogledane samo zadnje minute prethodne priče, a snimanje je trajalo 1 dan. Kako je proteklo to snimanje i jeste li zadovoljni snimljenim?
Svaka čast Davidu Lušičiću na njegovom entuzijazmu kojom nas je sve okupio da napravimo eksperimentalnu filmsku igru s gotovo nikakvim budžetom. Odlično je da će film imati premijeru u Sarajevu, mislim da je finalni rezultat dosta zanimljiv.
Koji su vaši sljedeći filmski i kazališni projekti? Nakon “Thelme i Louise”, opet radite kazališnu adaptaciju filma, i to legendarnog “Egzorcista”? Hoće li i predstava biti šokantna poput filma (raspelo, masturbacija, djevojčica)?
Krajem ljeta krećem raditi u Puli novi projekt koji nije adaptacija Friedkinova “Egzorcista” već je autorski projekt, multimedijalno djelo, kazališna predstava/film “Egzorcizam” u koprodukciji Istarskog narodnog kazališta i Kinogerile. Ono što mogu obećati i što ću se potruditi sa svojim autorskim timom je da napravimo nešto najjezovitije ikad viđeno na ovim prostorima.