Britanska javnost je općenito ponosna na ulogu svoje zemlje u podvrgavanju svijeta kolonijalizmu tokom postojanja Britanskog Carstva, pokazale su najnovije ankete.
Na svom vrhuncu u 1922. Britansko je carstvo upravljalo petinom svjetske populacije i četvrtinom ukupne površine svijeta, ali njegova je ostavština danas uzrok različitih sporova.
Uobičajene kritike carstva i njegove politike svode se na uzrokovanje miliona smrtnih slučajeva od gladi u britanskoj Indiji, osnivanje brutalnih logora u okupiranim područjima, i masakre civila od strane carskih vojnika. Britansko Carstvo je također bila dominantna sila u trgovini robljem dok ta praksa zvanično nije zabranjena 1807. godine, što je bilo podsticaj okončanju ovakve prakse u inozemstvu.
Zagovornici ‘Carstva’ kažu da je ono donijelo ekonomski razvoj mnogim dijelovima svijeta te da su se mnoge zemlje okoristile njegovom vladavinom.
David Cameron je ranije rekao kako bi Brintanci trebali “slaviti” Britasko carstvo.
Agencija YouGov je iznijela podatke da je oko 44 posto Britanaca ponosno na britansku povijest kolonijalizma, a samo 21 posto je izrazilo žaljenje što se to dogodilo. 23 posto ispitanika nisu iznijeli stav. Ista anketa je također sadržavala pitanje o tome da li je Britansko carstvo bila dobra ili loša stvar: 43 posto ispitanika reklo je da je Carstvo pozitivna stvar, a samo 19 posto reklo je da je loše. 25 posto odgovorilo je da ne smatra ni jedno ni drugo ispravnim odgovorom.
Tony Blair se 2006. ispričao zbog uloge Carstva u trgovini robljem, opisujući takvu praksu kao “zločin protiv čovječnosti”. Cameron je govoreći o ovome upotrijebio drugačiji ton, odbijajući se izviniti za masakr u Amritsaru 1919. u kojem su carski vojnici pobili gotovo 400 nevinih Indijaca.
On je također odbio vratiti ‘Koh-i-Noor’ dijamant ugrađen u britansku krunu njegovoj matičnoj zemlji.
“Mislim da postoji ogromna količina činjenica na osnovu kojih trebamo biti ponosni na ono što je Britansko Carstvo učinilo i za šta je bilo odgovorno “, rekao je Cameron 2013. tokom posjete Indiji. “Ali, naravno, kao što je bilo dobrih bilo je i loših događaja. Iz loših događaja bismo trebali učiti, a dobre događaje trebamo slaviti.“
“Što se tiče našeg odnosa s Indijom i pitanja da li je naša prošlost prednost ili hendikep? Rekao bih, to je prednost, zbog zajedničke povijesti, kulture i stvari koje dijelimo i doprinosa za koji Indijci govore da smo napravili. ”
Britansko carstvo nije široko detaljno i dubinski izučavano u britanskim školama, jer se na časovima historije insistiralo na izučavanju drugih područja, piše Independent.
Bivši sekretar za obrazovanje, Michael Gove, izjavio je da se Britansko Carstvo treba izučavati u školama, dok je čelnik Laburista Jeremy Corbyn istakao da djeca također trebaju biti poučena o patnjama koje je ono uzrokovalo širom svijeta.
Pet najvećih zločina Britanskog carstva
- Boerski koncentracioni logori
Drugi boerski arat , poznatiji kao Drugi anglo-boerski rat, vođen je od 11. oktobra 1899. do 31. maja 1902. između Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Irske, s jedne strane, i Južnoafričke Republike i OVS (Orange Free State), s druge strane.
Tokom ovog rata britanski vojnici su zarobili šestinu Boerskog stanovništva – uglavnom žene i djecu – i zatočili ih u koncentracione logore, koji su bile pretrpani i u kojima su zbog loših uvjeta izbijale epidemije bolesti, čemu su doprinijeli i skromni obroci, odnosno suha hrana.
Od 107.000 Boera zatočenih u logorima, njih 27,927 je umrlo, zajedno s nepoznatim brojem ostalih Afrikanaca.
- Masakr u Amritsaru
Kada su mirni demonstranti uprkos vladinom nalogu pokrenuli demonstracije protiv britanske kolonijalne vladavine u Amritsaru, u Indiji, 13. aprila 1919, oni su zarobljeni unutar zidina Jallianwala vrtova, a Gurkha vojnici su potom otvorili vatru na civile.
Vojnici pod zapovjedništvom brigadira Reginalda Dyera, pucali su dok im nije ponestalo streljiva, a rezultat je bio između 379 i 1.000 poginulih i preko 1.100 ranjenih prosvjednika u roku od 10 minuta.
Brigadir Dyer je kasnije proglašen herojem od strane britanske javnosti, koja mu je u znak zahvalnosti obezbjedila 26.000 £.
- Podjela Indije
Godine 1947., Cyril Radcliffe bio je zadužen da nacrta granicu između Indije i novostvorene države Pakistana, tokom jednog ručka.
Nakon što je Radcliffe podijelio potkontinent po vjerskim linijama, to je izazvalo egzodus 10 miliona ljudi, hindusa iz Pakistana i muslimana iz Indije, koji su bili prisiljeni pobjeći iz svojih domova kako je situacija eskalirala u nasilje.
Neke procjene pokazuju do je oko milion ljudi izgubilo živote u sektaškim sukobima.
- Mau Mau ustanak
Tisuće starijih Kenijaca, koji tvrde da su bili žrtve maltretiranja, silovanja i mučenja tokom Mau Mau ustanka (1951-1960) od strane britanske kolonijalne sile, pokrenuli su 200 miliona funti tešku parnicu protiv britanske vlade.
Članovi Kikuyu plemena su bili zatočeni u logorima, koje historičari opisuju kao “britanske gulage”, gdje su bili sistemski mučeni i trpili ozbiljno seksualno zlostavljanje.
Procjene o žrtvama variraju: povjesničar David Anderson procjenjuje da ih je bilo 20.000, dok Caroline Elkins vjeruje da je u ovim logorima umrlo i do 100.000 ljudi.
- Glad u Indiji
Između 12 i 29 miliona Indijaca umrlo je od gladi pod vladavinom britanske krune. Istovremeno, dok je glad harala u Indiji, milioni tona pšenice izvezeni su u Britaniju.
Godine 1943., do četiri miliona Bengala gladovali su do smrti, kada je Winston Churchill preusmjerio hranu britanskim vojnicima i zemljama kao što su Grčka, dok se smrtonosna glad širila Bengalom.
Govoreći o Bengalskoj gladi 1943, Churchill je rekao: “Mrzim Indijce. Oni su životinjski ljudi sa zvjerskom religijom. Glad je njihova vlastita krivnja zato što se množe kao zečevi.”