Nikome ni u primisli nije jasno zašto se tehnički ministar gospodarstva, mostovac Panenić zajedno s tehničkim premijerom Oreškovićem dosjetio baš crikvenički Jadran žrtvovati kako bi spašavao dugove Petrokemije Kutina, osim zato što je riječ o čisto političkoj i populističkoj odluci. Odnosno prijedlogu, s obzirom na to da država još nije načisto kako bi trebala riješiti problem Petrokemije.
Orešković je, kako je poznato, nedavno, kad se još mislilo da bi se možda mogao naći na izbornoj listi Mosta, obećao spas Petrokemije, i to je sada evidentno jedna od populističkih predizbornih doskočica Mosta. Naravno, spas Petrokemije kao jedne od strateških tvrtki u sektoru poljoprivrede ne bi smio biti upitan, državni je interes spašavati takvu proizvodnju. No, zašto na štetu crikveničkog Jadrana, tvrtke koja se teškom mukom iskopala iz stečaja i baš kad je krenuo početak procesa dokapitalizacije, ostaje pitanje. Netko se u Vladi sjetio čepiti kutinske rupe sudbinom propulzivne turističke firme u PGŽ-u, to je grom iz vedra neba.
Na stranu i to što tehnička Vlada uopće ima petlje donositi ovakve odluke u vrijeme izborne kampanje (tu je pitanje što je s tužbama i krivičnim prijavama što ih je SDP nedavno bio najavio protiv nezakonitih ili štetnih odluka tehničke Oreškovićeve vlade, gdje su), još je apsurdnije da država svojom odlukom krpa dug Petrokemije zalogom Jadranovih dionica kako bi Petrokemija isplatila dug – PPD-u i Ini, firmama koje su de facto privatne, odnosno država u ovoj potonjoj još ratuje za pravo glasa za donošenje ključnih odluka. Da, da, to je onaj isti PPD koji je financirao HDZ i bio jedan od faktora rušenja Karamarka. Je li cilj Panenića zaustaviti PPD-ovu kupovinu Petrokemije? Ako da, to se čini kao pozitivan stav. No, ostaje pitanje, tko u vrijeme tehničke Vlade ima pravo štopati razvoj druge državne firme, Jadrana? Uostalom, PPD od Petrokemije ne potražuje samo onih 200 milijuna kuna koje sada država »prelijeva« iz Jadrana, nego još dodatnih 250 milijuna kuna, pa je jasno da je i ova odluka tek predizborno krpanje, kako bi se kupilo vrijeme do iza 11. rujna i izbora. Kako god bilo, riječju – država opet čini štetu i upliće se gdje joj nije mjesto. Zašto Vlada ne nađe 200 milijuna za Petrokemiju iz nekog drugog izvora, nego baš zaustavljanjem privatizacije Jadrana? A to čini baš Most, onaj isti koji se zaklinje u reforme i promjenu paradigme javne i državne uprave. Zar prelijevanjem novca iz uspješnih u neuspješne? To je reformski model koji će spasiti državu, ali gdje nikad nitko neće biti odgovoran? Neuvjerljivo.
Uostalom, Most na isti način vrluda u cijelom nizu primjera, nije Jadran jedini. Robert Podolnjak bio je nedavno iznio suludu ideju da DORH i Uskok zaustave istrage protiv kandidata na listama dok traju izbori, da bi onda njegov kolega Panenić sada kazneno prijavio bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka za dodjele bespovratnih potpora, a sada Miro Bulj optužuje upravu Jadrolinije za kriminal, odnosno da je pogrešno baratala s poticajima za brodske linije.
Most se itekako uključio u prljavu kampanju na ovim izborima, a pritom neskriveno barataju papirima kojima barataju isključivo ministarstva koja oni vode – unutarnji poslovi, pravosuđe, gospodarstvo, zaštita okoliša. »Pravednici među narodima«, kako mostovci sebe predstavljaju, u ovoj kampanji ne prezaju ni od čega. Svi su kriminalci, samo su oni sveci.
Samo moraju paziti da se malo ne zalete, pa da kasnije i njih ne sustigne pravna država, možda baš za sporne odluke kao što je ova s Jadranom, gdje se razvoj jedne zdrave tvrtke žrtvuje iz čistih dnevnopolitičkih pobuda.