Višegradska skupina (V4), koju čine Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka, mora se suprotstaviti slabljenju Europe, koja se našla na udaru politike masovne imigracije koju provodi njemačka kancelarka Angela Merkel. Naime, njemačka kancelarka je ustrajna u namjeri da ostale narode Europske unije prisili da prihvate njezinu samoubilačku politiku masovne imigracije, nimalo ne vodeći računa o posebnostima ostalih zemalja. Čelnike zemalja koji se usude usprotiviti Angeli Merkel i planiranom masovnom priljevu izbjeglica se etiketira kao ksenofobe i rasiste. No, kritike uglavnom upućuju liderima zemljama središnje Europe, manje ostalima, dok njezini koalicijski partneri i oporba u Njemačkoj, iako puno oštriji u osudama Angele Merkel, dobivaju relativno blage ili nikakve kritike.
Ironija sudbine, Angela Merkel je jednako bila ustrajna kada je inzistirala na kažnjavanju Grčke, ali se na kraju svemu usprotivila politička elita Pariza.
Dakle, skupina V4 se više ne treba klanjati političkim ucjenama njemačke čelnice. Razlog je jednostavan: nacionalni suvereniteti zemalja članica Europske unije se ne smiju gaziti, jer će u suprotnom slučaju i drugi narodi slijediti primjer Velike Britanije.
U tom smislu, za Višegradsku skupinu je važno da još više ojača proširenjem na druge zemlje u geopolitičkom prostoru ove važne skupine, prije svega na Austriju. Drugim riječima, najbolji način da se sačuva u Europska unija i identitet ovog kontinenta je usprotiviti se hirovima čelnice poput Angele Merkel, inače će posljedice biti vrlo ozbiljne.
Nekontrolirani masovni priljev izbjeglica stanovnicima zemalja poput Belgije, Francuske i Njemačke stvorio ozbiljne unutarnje probleme. To posebno vrijedi za zločine i rastuće socijalno raslojavanje, što dovodi do sve većih podjela u tim društvima.
U Europi su njemačka politika “otvorenih vrata ” i potpuno nekontrolirani priljev izbjeglica, pravdan lažnim humanizmom, doveli do nezapamćenog porasta sunitskog ekstremizma i terorizma. S druge strane, masovna imigracija sustavno zaboravljaju najranjivije skupine, na primjer alavite i kršćane na Bliskom istoku, manjine kao što su Jezidi ili izbjeglice iz Demokratske Republike Kongo i Južnog Sudana. Postoje i drugi važni aspekti ovog za mnoge europske zemlje nerješivog problema.
O skrivenim namjerama planirane imigracije se dosta toga otkrilo, ali su ih masovni mediji gurnuli u drugi plan ili potpuno prešutjeli. Osim toga, izbjeglička se kriza vrlo lako mogla riješiti drugačijom vanjskom politikom EU na širem Bliskom istoku i na sjeveru Afrike, gdje je samo trebalo spriječili ili ugasiti ratove, prestati financirati razne militantne skupine i osigurati ljudima mir u njihovim domovinama, koje bi u puno manjoj mjeri ili uopće ne bi napustili uz drugačiji pristup Bruxellesa.
Osim toga, izbjeglički val je pomno isplaniran još u jesen 2014. godine, potom je pripreman teren i 2015. konačno postaje godina velikog egzodusa.
Naime, u listopadu 2014. godine je Europe’s World objavio članak u kojem stoji “kako je došlo vrijeme za high-road scenarij kojim će se olakšati migracije, a ne ih ograničavati”.
“To je scenarij koji mora biti potaknut vizijom migracije kao procesom kojim se upravlja, a ne problemom kojeg treba riješiti. U globaliziranom svijetu ćemo, ako nastavimo graditi prepreke umjesto veza između naroda i pojedinaca, samo nazadovati”, za Europe’s World pišu ništa manje nego William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE) i njemačka kancelarka je kasnije na sebe preuzela ulogu da ovaj plan provede u djelo.
No, nakon Brexita su se stvari prilično promijenile i Angela Merkel će imati neformalni sastanak s liderima skupine V4 u Bratislavi sljedećeg mjeseca. Tamo će čelnici Češke, Mađarske, Poljske i Slovačke imati priliku dati zajednički odgovor diktatu Njemačke.
Drugim riječima, kao što je rekao Viktor Orban: “EU je izgubila sposobnost prilagodbe i nemamo nijedan pravi odgovor na migracije i terorizam.”
Postoji ogroman jaz između Merkel i čelnika središnje Europe, budući da njemačka kancelarka smatra da “zbog viših ciljeva” prava Nijemaca mogu biti i zakinuta, dok se na drugoj strani čelnici V4 oštro protive takvoj politici.
Bohuslav Sobotka, premijer Češke, nedvosmisleno je rekao kako nacionalna država “ne može podržati sustav obveznih kvota izbjeglica”.
Iznenađujuće, ali čak i kada terorizam i druge negativne pojave potresaju Njemačku, Angela Merkel i dalje inzistira na slabljenju Europe. Naravno, u njenom svijetu, masovne imigracije i diktat kvota koje krše suverenitete se nju nimalo ne tiču.
Drugim riječima, Angela Merkel još uvijek odbija priznati razloge zbog kojih je Velika Britanija odlučila napustiti EU. Slično tome, ako u ekonomskom i političkom smislu skupina V4 imigracijske kvote protumači kao diktat i imigracijska politika joj bude izgledala kao naredba iz Berlina, Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka će, zajedno s drugim zemljama kao što je Austrija, odbiti politiku Angele Merkel, a moguće je da V4 i drugi narodi odluče napustiti EU.
Nakon dolaska velikog broja izbjeglica u Europsku uniju su uslijedili teroristički napadi u Bruxellesu, Münchenu, Nici i Parizu, koji su, uz brojna seksualna zlostavljanja žena, pokazali da nešto nije u redu i da imamo ozbiljan problem.
Takvi napadi, uz zadiranje u suverenitet Velike Britanije, na kraju su Britance potaknuli da napuste EU.
Diktat i gubitak suvereniteta od strane Europske unije su podijelili britanske građane, jer je bilo jasno da provedba ovog socijalnog eksperimenta ne brine o autohtonim zajednicama.
Naravno, ostali čimbenici su također važni, ali da su se na vrijeme uzele u obzir političke izjave Višegradske skupine i Velike Britanije, i da je netko uspio zaustaviti Angelu Merkel, Britanci bi najvjerojatnije ostali u EU. Obzirom da se dogodilo suprotno i Britanci su se osjetili primoranima da prihvate nešto što su smatrali neprihvatljivim, odlučili su napustiti zajednicu u kojoj je diktat postao praksa. Ovdje ne govorimo samo i masovnoj imigraciji, nego i Grčkoj, Cipru, Irskoj, Portugalu, Italiji i drugim zemljama koje su bile primorane provoditi politike koje su nanijele veliku štetu njihovim nacionalnim interesima.
Dakle, Višegradska skupina je Europi potrebna više nego ikada, a to vrijedi i za širenje na druge zemlje regije, uključujući Austriju kao prioritet.
Witold Wszczykowski, ministar vanjskih poslova Poljske, je rekao: “Vjerujem da o prihvaćanju izbjeglica i migranata trebaju odlučiti sigurnost, tržište rada i socijalne politike svake zemlje zasebno.”
Višegradska skupina je objavila priopćenje koje se odnosi u na trenutne unutarnje konvulzije koje pogađaju Europu.
Začudo, izjava V4 podsjeća na razloge zbog kojih je EU i stvorena.
“Umjesto beskrajnih teorijskih rasprava o “više Europe” ili “manje Europe”, moramo se usredotočiti na ”bolju Europu”. Europska unija se ponovno treba usredotočiti na načine praktičnog približavanja. Stoga moramo osigurati da se EU za tu svrhu koristi ključnim mehanizmima kao što su jače povezivanje, poticanje ulaganja, podrška inovacijama, dovršetak jedinstvenog digitalnog i energetskog tržišta, promicanje slobodne trgovine i kretanja, te ojačati tržište rada koje će stvarati veći broj stalnih radnih mjesta”, stoji u izjavi koju su potpisali čelnici Češke, Mađarske, Poljske i Slovačke.
Vrijeme je da se u Europskoj uniji stane na kraj diktatu Angele Merkel, ali isto vrijedi i za njezine političke odluke u Njemačkoj, koje mijenjaju unutarnju dinamiku, jer su njezine ekstravagantne i diktatorske politike Nijemcima donijele previše nesigurnosti.
Konkretno, kada su teroristički napadi pogodili Njemačku, Merkel se odlučila iskoristiti odmor. Sve u svemu, treba se nadati da će Višegradska skupina ostati jaka i dobiti podršku drugih naroda u regiji. U protivnom će Europska unija biti ugrožena od elita poput Angele Merkel, koje vjeruju da su iznad običnih građana.
Europa i američke zaklade pomažu unesrećenima ili imigrantskom krizom upravljaju još od prvih dana
MMF – Recept za Europu: “S niskim plaćama iskoristiti izbjeglice”