Da, Milanović je pred našim vitezovima-braniteljima rekao kako je Plenkovićeva majka bila vojna liječnica, zapravo “lekarka” (u oficijelnoj terminologiji JNA).
Time mu je, kažu neki, uvrijedio majku. Da, u očima onih koji misle kako je imati “mamu lekarku” izdaja hrvatstva, to je doista uvreda, jer po njima pošteni su Hrvati samo oni koji su emigrirali iz Hrvatske i ubijali jugoslavenske ambasadore.
Dosad je pravo na takvo etiketiranje bilo rezervirano samo za hadezeovce. Sjetimo se samo Tuđmana i njegova ponosa što mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka. Ili što su nedavno radili Josipoviću oko njegovih roditelja? Pa i samom Milanoviću!
Sjetimo se bezbrojnog prebrojavanja etničkih krvnih zrnaca poličarima protivničke strane (koliko ono je bilo Srba u Milanovićevoj vladi?).
Takva vrsta etiketiranja uvijek mi se duboko gadila, i gadi mi se i danas. Ali sad je na čelu protivničke stranke ulični štemer koji na udarce ispod pojasa odgovara jednako prljavo. Pa su se hadezovci našli u čudu: -Zašto komunjare nisu više meke i svilene; pljuneš Račanu na jedan obraz, a on ti okreće drugi?! A ovaj te ritne upravo u najbolnije mjesto!
Da, osnovni je problem hadezeovaca mogu li na čelu svoje stranke prihvatiti političara koji potječe iz društvenog sloja lojalnog socijalističkoj vlasti? Trebaju li uopće oni nekoga tko je obrazovan, pametan i pristojan? Ili bi im više odgovarao neki primitivac koji zna potpaliti najniže strasti?
S druge strane, i mi na lijevo-liberalnom krilu morat ćemo se nakon ovih izbora sabrati i vidjeti koje su granice uličnog štemerstva koje možemo odtolerirati. Da ne postanemo preslični hadezeovcima. Zbog budućnosti Hrvatske!