Kako prenosi The Guardian, Francuska je u utorak objavila kako želi prekid pregovora o nacrtu Transatlantskog ugovora o slobodnoj trgovini (TTIP) između EU i Sjedinjenih Država, procjenjujući ih previše povoljnima za američku stranu, iako tvrdi da bi se kasnije moglo nanovo krenuti na “dobrim temeljima”.
“Iz Francuske više nema političke podrške razgovorima o tom ugovoru. Francuska zahtijeva prekid tih pregovora”, rekao je francuski državni tajnik za vanjsku trgovinu Matthias Fekl.
Taj zahtjev je pravdao činjenicom da pregovori o TTIP-u, koje s europske strane u ime 27 država članica vodi Europska komisija, pate zbog “neravnoteže u korist američkih stavova”.
“Amerikanci ne daju ništa, ili samo mrvice, što nije način pregovaranja među saveznicima”, kazao je Matthias Fekl, dodavši “kako odnosi između Europe i SAD-a nisu na pravoj razini i treba nastaviti kasnije na dobrim temeljima”.
“Francuska će taj stav iznijeti u rujnu na sastanku ministara zaduženih za vanjsku trgovinu u Bratislavi”, naglasio je Fekl.
Nakon kritike Pariza, oglasio se i Berlin, gdje je njemački vicekancelar i ministar gospodarstva Sigmar Gabriel za javni servis ZDF pregovore Europske unije i SAD-a o TTIP-u proglasio propalima.
“Pregovori sa SAD-om su de facto propali, jer se kao Europljani nismo mogli pokoriti američkim zahtjevima”, komentirajući TTIP je prije nekoliko dana izjavio Sigmar Gabriel, prenosi The Telegraph.
Gabriel je jasno naglasio nismo mogli pokoriti kako su pregovori propali, ali to nitko ne želi priznati i svojom izjavom izazvao burne reakcije s obje strane Atlantika.
Pregovori o sporazumu TTIP, kojeg su zdušno podržavali zastupnici u Europskom parlamentu u službeni Zagreb, pokrenuti su u srpnju 2013. Godine na inicijativu američkog predsjednika Baracka Obame i tadašnjih čelnika EU, čelnika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya i čelnika Europske komisije Joséa Manuela Barrosa. U najavi pokretanja pregovora o ovom velikom projektu je bio prisutan i bivši britanski premijer David Cameron.
TTIP je navodno trebao smanjivati i ukidati prepreke – carine, necarinske prepreke i barijere, ograničenja u ulaganju, te olakšati kupovinu i prodaju roba i usluga između EU i SAD-a. Prema njegovim zagovornicima bi TTIP, o kojemu se dosad pregovaralo u 14 runda, pridonio gospodarskom rastu, olakšao poslovanje malim i srednjim poduzetnicima, otvarao nova radna mjesta, itd. Međutim, ispostavilo se da bi njime EU i de facto postala američka kolonija i područje u kojem bi američke korporacije, financijska i poduzetnička elita imali neograničenu moć.
Srećom, kako se u ovom trenutku čini, veliki san Baracka Obame se neće realizirati. Barem ne u izvornom obliku.
Nakon TTIP-a se nasukao i TPP
No, brige Baracka Obame, koji je kanio stvoriti veliki prostor slobodne trgovine i ulaganja koji bi obuhvaćao Europu i brojne pacifičke zemlje, ne završavaju ovdje. Naime, Transpacifičko partnerstvo (TPP), pacifička verzija ugovora TTIP u Europom, također se nalazi na rubu kolapsa, bez obzira na formalni završetak pregovora 12 zemalja koje bi mu trebale pristupiti.
Obamina administracija na sve načine pokušava do kraja mandata progurati Transpacifičko partnerstvo (TPP) u američkom Kongresu i poziva na takozvani “fast track” u njegovoj ratifikaciji na na Capitol Hillu.
Sporazum bi trebao stupiti na snagu nakon ratifikacije od strane svih potpisnika, ali ako to učine u roku od dvije godine. No, postoji u klauzula prema kojoj “ako sve zemlje članice ne ratificiraju TPP do 4. veljače 2018. godine, on će ipak stupiti na snagu nakon ako ga ratificira najmanje 6 država koje predstavljaju najmanje 85% ukupnog BDP-a od svih 12. zemalja potpisnica sporazuma”.
Međutim, to ne nemoguće bez Amerike, a sporazum nema podršku većine demokrata i republikanaca u Kongresu. Osim toga, oštro je kritiziran od strane Donalda Trumpa, pa čak i Hillary Clinton. Dva glavna predsjednička kandidata su predizbornoj kampanji oštro napala TPP i u njemu ne vide ništa dobro za SAD. Ipak, treba vidjeti tko je od njih dvoje iskren ili pak oboje nepopularni TPP koriste za privlačenje glasova neodlučnih birača.
Hillary Clinton je u odbijanju predloženog sporazuma nedavno pooštrila retoriku. S druge strane, Donald Trump ne samo da je ranije pozivao na globalni izolacionizam američke vanjske politike, nego i na ukidanje postojećeg sporazuma NAFTA, kojeg čine SAD, Kanada i Meksiko.
Činjenica je da Obamina administracija nije uspjela prodati ideju o slobodnoj trgovini i ulaganjima, prije svega europskim narodima, sada i u vlastitoj zemlji, dok su i među potpisnicima TPP-a sve glasnije izjave neodobravanja.
Sporazum TPP je kritiziran zbog prevelike ispolitiziranosti, previše vanjske politike i premalo rješenja za ekonomske probleme, za Strategic Culture Foundation piše Andrej Akulov.
Ljudi i američki zakonodavci su s razlogom zabrinuti zbog sigurnih ukidanja radnih mjesta u nacionalnom gospodarstvu. Američka srednja klasa i radništvo predosjećaju da će mnoga radna mjesta biti izgubljena i da će se ista otvoriti u zemljama s nižim troškovima poslovanja i plaćama za radnike. Mnogi su mišljenja da će odbacivanje pakta zaštititi američke radnike od štetnog odljeva dobro plaćenih radnih mjesta u druge zemlje. Kritika kontroverznog sporazuma TPP je postala središnja tema američke politike, čime njegova ratifikacija postaje sve upitnija.
12. kolovoza je američki predsjednik Barack Obama od zakonodavaca zatražio da pokažu predanost u ratifikaciji sporazuma i da TPP najkasnije do kraja ove godine bude prihvaćen u predloženom obliku, vjerojatno nakon predsjedničkih izbora 8. studenog.
Ali odlazna sjednica u pravilu ne traje duže od 30 dana, često i manje, a kalendar je toliko popunjen da je gotovo nemoguće usvojiti Obamin prijedlog.
Novi pritisak Obamine administracije na Capitol Hill se ponovno predviđa u rujnu, kada se zastupnici vraćaju s ljetne stanke. U međuvremenu će dužnosnici State Departmenta, uključujući i tajnicu za trgovinu Penny Pritzker, održati sastanke s poslodavcima u nastojanju da dobiju podršku za TPP.
Ako američki Kongres ne ratificira TPP, to će biti veliki poraz dugogodišnjih Obaminih napora, što bi moglo potkopati američki kredibilitet u regiji, prije svega zbog činjenice da TPP mnogi gledaju kao strateški sporazum Washingtona kojim se nastoji obuzdati rast Kine i kineski utjecaj u pacifičkoj regiji.
Kina, koja nije dio TPP-a, sa svoje strane ugovara projekt “Sveobuhvatnog regionalnog ekonomskog partnerstva” (RCEP), sporazum o slobodnoj trgovini sličan TPP-u, ali na čelu s Pekingom. Kina je kroz novu razvojnu banku i projekt “Novi Put svile” zemljama azijsko-pacifičke regije dala kredite u iznosu od 40 milijardi dolara. Bez Transpacifičkog sporazuma bi u tom području Sjedinjene Američke Države mogle biti isključene iz velikih poslova.
Azijski i pacifički narodi, željni stranih ulaganja i jačanja trgovine, sada sve više gledaju prema Pekingu.
Obamina adminitsracija je pogriješila i što je deklarativno ekonomski sporazum unaprijed vezala za vojna pitanja, a američki kongresmeni su u pravu kada kažu da u njemu ima previše vanjske politike, a malo ekonomije. State Department je sam kriv što je sporazum TPP vezao i za pomicanje američkih vojnih resursa na Pacifiku.
“Za Ameriku je ratifikacija trgovinskog sporazuma je test vjerodostojnosti i ozbiljnosti njezinih prijatelja i partnera”, tijekom posjete Washingtonu je u ime više zemalja Pacifika izjavio premijer Singapura Lee Hsien Loong.
12 zemalja koje su potpisale TPP pokrivaju oko 40 posto svjetskog gospodarstva i trećinu svjetske trgovine, a to su Australija, Bruneji, Čile, Kanada, Japan, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Peru, Singapur, Sjedinjene Države i Vijetnam.
Komentar premijera Singapura ima dodatnu težinu, jer je on zapravo govorio u ime svih azijskih partnera u TPP. Ako bude problema, regionalni lideri koji su cijeli politički kapital utrošili na podršku sporazumu TPP će vjerojatno biti manje zagrijani da to učine još jednom.
Konkretno, premijer Singapura je govorio o Japanu i izjavio: “Ako prije odlaska iz ureda američki predsjednik Barack Obama od Kongresa ne dobije zeleno svjetlo za TPP, odnosi između Sjedinjenih Država i Japana će patiti.”
Prema njegovim riječima, ako ne dođe do ratifikacije sporazuma, to će nanijeti priličnu štetu japanskom premijeru Shinzu Abeu i utjecati na bilateralni sporazum o sigurnosti između Washingtona i Tokija.
No, TTP za narode Pacifika nije jedina alternativa. Osim razgovora o kineskom “Sveobuhvatnom regionalnom ekonomskom partnerstvu”, najavljuju se i drugi sporazumi koji isključuju SAD.
Krajem srpnja je Euroazijska ekonomska unija (EEU) ratificirala prvi sporazum o slobodnoj trgovini s jednom zemljom izvan Unije – Vijetnamom. Ali to je tek početak.
Nedavno je EEU, koju čine Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan i Ruska Federacija, zaprimila 40 zahtjeva za bilateralne sporazume o uspostavi Zone slobodne trgovine (FTA). Mnogi od tih zahtjeva dolaze iz zemalja azijsko-pacifičke regije. U tom smislu, ove godine je EEU potpisala memorandum o suradnji s Kambodžom i Singapurom.
U Singapuru EEU planira pokrenuti rad zajedničke skupine koja će provesti studije izvedivosti do konca godine i identificirali potencijalne uzajamne koristi. Činjenica da tržište EEU, kao i mnoga druga, još uvijek nije dobro integrirano u globalnoj ekonomiji skupinu čine još atraktivnijom. Tijekom posjete ruskog predsjednika Kini u lipnju ove godine, EEU je potpisala zajedničku izjavu o početku pregovora o “Sporazumu u razvoju trgovine i gospodarske suradnje” između Euroazijske ekonomske unije (EEU) i Narodne Republike Kine. Ako se postigne dogovor o gospodarskoj suradnji s Kinom, to će biti veliki korak naprijed u povezivanju euroazijskog prostora i Kine, ali i cijele azijsko-pacifičke regije.
Rusija je zainteresirana za uključivanje svih zemalja Azije i Pacifika, ne samo Kine, u razvojne projekte u Sibiru i na ruskom Dalekom istoku. Za one koji ne žele napraviti konačni izbor između Sjedinjenih Država i Kine, Euroazijska ekonomska unija se pojavljuje kao pogodan neovisni centar. Naravno, ne treba posebno napominjati da kroz ostale projekte EEU ipak naginje suradnji s Kinom, a ne s Amerikom, ali je važan čimbenik za zemlje koje s Kinom nemaju prijateljske odnose.
2016. je rebalans ruske politike u Aziji uključivao niz važnih sastanaka na vrhu. 6. svibnja se održao sastanak Rusija-Japan, a 19. i 20. svibnja summit ASEAN-Rusija. Nakon ovih sastanaka nije bilo nikakvih dramatičnih promjena, ali su lideri postigli vidljive rezultate. Budući da zemlje skupine ASEAN jačaju svoje ekonomije, povećala se potražnja za tradicionalnim ruskim izvoznim proizvodima – energijom, sirovinama i energetskom infrastrukturom.
Ideja da ASEAN i Euroazijska ekonomska unija tvore područje slobodne trgovine je po prvi put iznesena na sastanku na vrhu, dok su razgovori o stvaranju sporazuma o zoni slobodne trgovine između EEU i zemalja skupine ASEAN, kao što su Singapur, Kambodža, Tajland i Indonezija, već u tijeku.
U službenoj Deklaraciji ASEAN-Rusija od 19. i 20. svibnja se izrazila potreba da se istraže načini kako Rusiju pridružiti kineskom projektu “Sveobuhvatnog regionalnog ekonomskog partnerstva” (RCEP).
U širem smislu, ideja koja ima velike izglede za uspjeh je okupiti Euroazijsku ekonomsku uniju, ASEAN, Šangajsku organizaciju za suradnju i kineski projekt ” Novi Put svile”. Namjera Rusije je EEU ojačati novim partnerima i proširiti je na Kinu, Indiju, Iran i ASEAN.
S kineskim “Sveobuhvatnim regionalnim ekonomskim partnerstvom” (RCEP) bi se stvorio veliki politički i gospodarski euroazijski luk. Ova ogromna zajednica ima sve šanse da postane okosnica svjetskog poretka 21. stoljeća, jer pokriva važan dio euroazijskog prostora i većinu azijskih zemalja, čime potkopava američke planove koji u ovom trenutku imaju sve manje šanse za realizaciju.
TTIP u Europi je po svemu sudeći propao projekt, barem u svom izvornom obliku, a koliko će vremena trebati da se izradi novi nacrt, te kasnije ispregovaraju sva poglavlja, nitko ne zna. Osim toga, nakon stava Pariza i Berlina, te s Velikom Britanijom koja izlazi iz EU, upitno je je li uopće moguće postaviti temelje za novi nacrt sporazuma, koji bi se, kako kaže Pariz, pregovarao na ravnopravnoj osnovi.
Jednako je i sa sporazumom TPP, kojeg će Kongres teško ratificirati do kraja Obaminog mandata, a Donald Trump i Hillary Clinton, bez obzira tko pobijedio na izborima, njime nisu nimalo oduševljeni.
Doduše, nakon ulaska u Bijelu kuću bilo koji od dva kandidata može “promijeniti mišljenje” i po naputku financijske elite “okrenuti ploču” i nastaviti, nazovimo ga tako, “Obaminim putem”. Hilary Clinton vjerojatno prije Trumpa, jer iza nje stoje oni koji su izmislili i Obamu, osmislili TTIP i TPP i agresivni prodor u EU i azijsko-pacifičku regiju. S druge strane Trump predstavlja američku poduzetničku elitu kojoj ne ide u prilog slabljenje američke ekonomije i kriza unutar nacionalnih granica.
Ipak, situacija u Sjedinjenim Država nije takva da se olako može poigravati s milijunima radnih mjesta i potpuno osiromašiti ionako uzdrmanu američku srednju klasu, što “gospođa” Clinton vrlo dobro zna.
U stvari, Hillary Clinton je bila u pravu kada je krajem 2011. u članku za časopis Foreign Policy napisala “kako će 21. stoljeće biti razdoblje i kojem će azijsko-pacifička regija određivati sudbinu svijeta i naglasila da SAD moraju imati ključnu ulogu u tom procesu”. Nakon “njezinog” članka je najavljena “Obamina doktrina” prodora u azijsko-pacifičku regiju i pokrenuti su važni koraci u jačanju vojne prisutnosti, nakon čega su uslijedili pregovori o Transpacifičkom partnerstvu.
Bez sumnje se s prvim dijelom članka kojeg je 2011. potpisala Hillary Clinton možemo složiti, ali danas, 2016. godine, sve je više onih koji s pravom sumnjaju da će u donošenju važnih odluka u tom ogromnom području Amerika voditi glavnu riječ.