Koga to ti, Hasanbegoviću, častiš Slobodanom Miloševićem, onih 230 pripadnika HV-a s ovog područja koji su poginuli u Domovinskom ratu, tisuću ranjenih od kojih su mnogi ostali invalidi, njihove obitelji i djecu? Jesu li to te »požarevačke brigade« koje su se umjesto tebe borile da bi se sada šepurio oredenom hrabrosti reda ministra kulture?
Ne misli, jasno, HDZ-ov ministar Zlatko Hasanbegović da je Požarevac lijep grad kao Rijeka kada kaže da se »na prostoru bivše Jugoslavije u svega tri grada vlast nije promijenila još od ’45 godine, u Rijeci, Tuzli i u Požarevcu gdje je rođen Slobodan Milošević«.
– To puno govori o Rijeci, završava Hasanbegović, član Predsjedništva HDZ-a i uzdanica na ovim izborima navodno vjerodostojnog europejca Andreja Plenkovića, svoju hrekačinu na cijeli jedan grad i kraj kakvu se nitko u ovih 25 godina nije usudio ispljunuti.
Tako nešto moglo se samo skuhati u glavi pokrivenoj crnom kapom kojom se ratne 1993. ili 1994. godine kitio maneken ustaštva Zlatko Hasanbegović.
I to na splitskoj Rivi, daleko od bojšnice iako je, kao i mnogi njegovi vršnjaci, za nju bio i dovoljno star i dovoljno mlad. Tada nije imao muda biti ono što je sanjao, pravi ustaša, baš kao što nikad nije imao hrabrosti ideološki se oUtati, praveći se uvjerenim antifašistom, samo da bi ostao ministar.
Podvojeni Hasanbegović slikavanje s ustaškom kapom pravdao je mladošću, a potom se domislio kako je na taj način, noseći dio odore, želio odati počast hrvatskom vojniku koji je poslije navodno poginuo.
Pa kada je Zlatku Hasanbegoviću do odavanja počasti i nošenja odore HV-a, za njega imam jedan par dobro očuvanih čizama unatoč tome što su prošle pola Like i stigle sve do Bihaća.
Naći će se i kapa, košulja i hlača, borbenih prsluka, dovoljno kompleta da se obuče od glave do pete ne samo Zlatko Hasanbegović, već i njegov prijatelj Velimir Bujanec, pa potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš, koji je ratovao civilno služeći vojni rok dužeći fotokopirku Xerox, da bi onda zajedno s Bujancem ustašio ulicama Zagreba herojski jurišajući na jednu damu.
Ima toga dovoljno, Hasanbegoviću, u ovom Požarevcu koji bi mogao opremiti ne samo tebe već i dvije tri-brigade svih vas koji ste sudjelovali u najmasovnijoj akciji kada je rat po srijedi, u »akciji Štura«, a sada ustašujete, hrvatujete i dijelite Požarevce i Slobodane Miloševiće. I to kome?
Gradu i kraju gdje je odaziv na mobilizaciju bio između 95 i 98 posto, ljudima koji su na 150 km dugoj bojišnici u Lici 1991. i 1992. zaustavili nadmoćnijeg neprijatelja, baš kao i u cijeloj Hrvatskoj, od Dubrovnika do Vukovara, gdje su ratovali?
Koga to ti, Hasanbegoviću, častiš Slobodanom Miloševićem, onih 230 pripadnika HV-a s ovog područja koji su poginuli u Domovinskom ratu, tisuću ranjenih od kojih su mnogi ostali invalidi, njihove obitelji i djecu? Jesu li to te »požarevačke brigade« koje su se umjesto tebe borile da bi se sada šepurio oredenom hrabrosti reda ministra kulture?
Zna se, naravno, što Hasanbegoviću u Rijeci smeta, to što ne glasa za njega i njemu slične pa neće ni sada. Laže Hasanbegović i podmeće Rijeci da je Požarevac iako je, trebao bi to kao ministar znati, na posljednjim izborima u tom gradu gdje je rođen i pokopan Slobodan Milošević, pobijedila lista »Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje« osvojivši 44,88 posto glasova.
Da, to je ona Srpska napredna stranka koja navija za HDZ na ovim izborima jer će odmah nakon njih veliki domoljubi iz Središnjice glasati da se četnika Vučića primi u bratstvo Europskih pučana. Za Požarevac spremni!
Rijeci za utjehu ostaje da je za budale Požarevac, a za pametne Europska prijestolnica kulture 2020.