Istina nas oslobađa

Dnevnik, HRT, 29. kolovoza, 19:00

Bi li vam bilo lakše kad biste znali od čega vam je sin poginuo? pita novinarka HRT-a majku jednog od poginulih kornatskih vatrogasaca. Ovo se pitanje svojom besmislenošću izdiže visoko iznad svih ostalih u TV tjednu u kojemu, kao i obično, nije nedostajalo besmislica. Što je novinarka očekivala čuti? ‘Da, bilo bi mi lakše kad bih znala da je bomba NATO saveza ubila moje dijete, a ne neki eruptivni požar’; ‘Odmah bi mi laknulo’; ‘Eh, da to saznam pa da mogu mirno umrijeti…’ U redu, na televiziji je sve manje lektora, pa sve češće čujemo riječi tipa ‘helihopter’ i sličnih, ali zar je zamro baš svaki smisao za golu logiku? Ako je novinarka već postavila takvo pitanje, zar urednici nisu čuli za pojam reza, montaže i sličnih tehnikalija? Prije su greatestshits išli uglavnom uživo, a sada bome idu i umrtvo, to je nama naša borba dala.

Vijesti iz kulture, HRT, 30. kolovoza, 23:20

Logika se, nažalost, povlači s većine pozicija i sad je zatičemo kako, negdje na trećoj crti, gubi rat nakon duge serije izgubljenih bitaka. U ‘Vijestima iz kulture’ saznajemo da je hrvatska predstava ‘Ana Frank’ oduševila publiku na trinaestom varšavskom festivalu židovske kulture. ‘Ovoga puta prvi se put u tom odabranom društvu našla jedna predstava iz Hrvatske’, čita voditeljica, grudi se nadimaju od ponosa i naša napetost raste: tko li je, što li je, koji li je autor te predstave? Frljić? Magelli? Neki okorjeli ljevičar? Ništa od toga. Naprotiv. Urednica je prije emitiranja ove vijesti morala staviti upozorenje: prije gledanja sjesti. Autor predstave je, naime, da prostiš – Jakov Sedlar! Koji Sedlar? Onaj Sedlar? Da, baš taj! Sedlar koji je proizveo sablažnjivu, minusinteligentnu krivotvorinu vezanu uz Jasenovac. Autor ‘Fergismajnihta’. Hrvatski Ed Wood. Nemamo objašnjenja za ovu paranormalnu pojavu, ako ga nađemo, tiskat ćemo ga makar i sa zakašnjenjem.

8. kat, HRT, 31. kolovoza, 00:30

Ako ova – debelo reprizna (2011.) – emisija nije remek-djelo televizijskog medija, pojest ću svoju kritičarsku diplomu! Besmrtni duh Arsena Dedića diže mrtve, razbuđuje pospane, liječi bolesne. Arsen je Danijelu i gledateljstvo obradovao ne samo svojim pjesmama, već i s nekoliko zgodnih citata Duška Radovića, pisca briljantnih, toplih aforizama (‘Život je opasan po zdravlje’, ‘Pohvalite svoju djecu i kad su u krivu, u životu će ih dovoljno mlatiti po glavi i kad budu u pravu…’). Od Radovića još i ovo: ‘Tko želi da je stalno u pravu, mora često mijenjati mišljenje.’ Takvima, znamo, vrvi naša javna scena. U emisiji smo saznali – mi, koji to nismo znali prije – da je Marijan Ban visok dva metra i dva centimetra. Ban je svojedobno povukao jedan nelijep potez, valjda uz dozvolu autora: iz Arsenove je ‘Ines’ promijenio stihove, pa je ‘jednu beogradsku padinu’ promijenio u ‘jednu velegradsku padinu’. Bio je to ružan dokaz razorne moći rata, ali taj je potez istodobno u sebi krio i poruku još većoj snazi poezije i ljubavi. Potreba za tom pjesmom pokazala je da, kako kažu Beatlesi, all youneed is love i da je ljubav veća od mržnje. Marijan Ban otpjevao je čarobne stihove: U modroj zori, u mirisima tijela/ ona je do mene, na mojim rukama spi/ pod nas se prostrla postelja bijela / u zraku nad nama igraju njezini sni… i oduševio općinstvo. Šarmantni Petar Grašo priznao je da nikad nije bio nikakav zavodnik, već je očekivao da će mu netko prići i zavesti ga, ali se to, kaže, nikad nije dogodilo. Dragan Lukić Luky izrecitirao je i otpjevao nekoliko svojih pjesama i onima kojima se te noći nije spavalo upotpunio ljepotu besanice. Reprize, nažalost, postaju jedine svijetle točke ove ekipe HTV-a.

Dnevnik, HRT, 4. rujna, 19:00

Sisački biskup Vlado Košić obično je izložen kanonadi napada zbog stvari koje izgovara, no ovoga bismo ga puta pohvalili – za dio njegove političke agitacije koji HRT nije objavio. Biskup je, naime, u vrlo nabrijanoj propovijedi rekao i sljedeće: ‘Netko će mi prigovoriti da se miješam u necrkvena, građanska pitanja i slobodu savjesti svakog pojedinca. Odgovaram pitanjem: je li se blaženi kardinal Stepinac miješao u politiku kad je u zagrebačkoj katedrali javno i glasno ustajao protiv rasizma i zločina koji su se tada činili u Hrvatskoj, u vrijeme Drugog svjetskog rata? Nije li prijetvorno i licemjerno da oni koji danas Crkvi predbacuju da se previše miješa u politički život kardinalu Stepincu prigovaraju da se premalo miješao? Čudne li logike!’ Ovo je jedna od rijetkih prigoda u kojima netko iz vrha Crkve, pa još tako desno, priznaje rasizam i zločine u NDH. Nadamo se da će biti prilike i za pojašnjenja.

Dan svete Tereze, HRT, 4. rujna

Rai Uno, Rai Due, L’Osservatore Romano, Laudato, Vatican TV… u nedjelju su se doimali sekularnije od HRT-a, koji je od jutra do mraka nalikovao na postaju nekih vjerskih fanatika. U 10:30 započeo je prijenos mise iz Ludbrega, koji je trajao do 12:30, pa je podnevni Dnevnik emitiran u podne i trideset. Dnevnik je, dakako, započeo filmom o Majci Terezi, koja je upravo postala svetica, da bi potom svakih sat vremena pokojnica bila udarna vijest u svim informativnim emisijama, sve do večernjeg Dnevnika u kojemu je zauzela udarne minute. Kad je Dnevnik završio, program je nastavljen – dokumentarnim filmom o Majci Terezi. ‘Ako je majka spremna ubiti dijete u vlastitoj utrobi, što preostaje vama i meni nego da se međusobno pobijemo’, zapitala je svetica jedan veleštovani skup. Nakon dokumentarca program je nastavljen studijskom raspravom o Majci Terezi, potom su išle vijesti u kojima je Majka Tereza bila udarna vijest i to je bilo to. Religija jest opijum za narod, religija jest i opijum naroda, ali na Prisavlju smatraju da je sve badava bez overdoziranja.