Renata Avila, gvatemalska odvjetnica za ljudska prava, koja je branila i Juliana Assangea, gostovala je na zadnjem danu Festivala alternative i ljevice u Šibeniku – 4. Fališu. Kako navodi portal Tris, ova stučnjakinja za ljudska prava, branila je političku aktivistkinju i nobelovku Rigobertu Menchu Tum te pokretača WikiLeaksa Juliana Assangea, pomagala Edwardu Snowdenu u bijegu, a i članica je Savjetodavnog odbora Courage Foundationa, koja pomaže zviždačima.
Piše: Tris/Marko Podrug, Forum.tm
Renata Avila istaknula je da se ljudskim pravim poželjela baviti već u 15. godini, kada je s roditeljima boravila u zapatističkom kampu.
– Pitala sam zapatiste što mogu napraviti za revoluciju, pa mi je rečeno da im trebaju ljudi koji će braniti njih, a ne bogate korporacije. Kasnije sam postala odvjetnica i počela se baviti slučajem vezanim uz genocid u Gvatemali, u kojem je ubijeno 200 tisuća ljudi. Shvatila sam da je UN oformio “komisiju za istinu”, koja je otkrivala samo neke istine; uzimali su izjave ubojica, ali sve je ostalo u domeni tajnosti. Imala sam tada 24 godine i smatrala da svi u Gvatemali imaju pravo znati imena tih ljudi i sve o njima. Istina je počela izlaziti na vidjelo zahvaljujući zviždačima, koji su tajne dokumente iznosili u ruksacima. Oni su se izlagali opasnosti, a nijedan medij nije bio voljan objaviti te dokumente – rekla je Avila, istaknuvši da je WikiLeaks riješio taj problem.
– Julian Assange obećao je da će WikiLeaks objaviti sve dokumente bez obzira koliko moćni bili ljudi koji se tu spominju. Također, jamčio je da cenzure dokumenata neće biti, kao i to da se neće otkrivati izvor. WikiLeaks danas ima 10 milijuna objavljenih dokumenata.
Na pitanje koji bi od tih dokumenata bili najvažniji, Renata Avila je odgovorila:
– To je teško pitanje, jer je stvar subjektivne procjene. Prvi koji ću spomenuti je dokument koji je dokazivao korupciju u Swiss bank. Zatim, niz dokumenata odnosio se na ubojstva mladih ljudi u Keniji, Vijetnamu, El Salvadoru, Kolumbiji, tko je i kako ih ubijao. Objavljen je i dokument CIA-e u kojemu se analizirao upravo WikiLeaks. Teško je ukratko nabrojati sve dokumente koje je WikiLeaks dosad objavio; većina ih se odnosi na diplomatsku razinu informacija Bushove i Obamine administracije, zatim informacije paraobavještajnog svijeta iz Sirije, Turske…
WikiLeaks je imao veliku ulogu i u spašavanju Edwarda Snowdena.
– Zadivljujuće je da u to vrijeme nije bilo nijedne novinarske organizacije ili institucije koja bi bila spremna podržati i pomoći zviždače. Bili smo silno ljuti na medije jer su oni jako puno zarađivali na slučaju Edwarda Snowdena, a nisu htjeli ništa učiniti za njega dok se on skrivao u Hong Kongu. WikiLeaks je reagirao, jer smo željeli zaštititi Snowdenova ljudska prava – govorila je Avila.
– Edward je divna osoba, ali u početku nije imao previše povjerenja, plašio se činjenice da mu neki stranci žele pomoći, tipično američki. Nijedna organizacija za ljudska prava nije se u to htjela petljati, pogotovo kad su krenule glasine da bi mogao biti ruski špijun. Kao odvjetnica specijalizirana za ljudska prava, mogu reći da su te organizacije zapravo vrlo ograničene i ovisne o donatorima. U toj epizodi spašavanja Snowdena i njegova prebacivanja u Rusiju, Julian Assange odigrao je glavnu ulogu, a Sarah Harrison bila je organizatorica na terenu. Komunicirali su potpuno šifriranim internetskim kanalima, kojima se nije moglo ući u trag. U trenutku kad smo saznali da su poletjeli iz Hong Konga, nastalo je veliko slavlje – rekla je.
Rad za WikiLeaks je, kaže, stresan, ali motivacija joj je postizanje pravde u svijetu i širenje istine.
– Odvjetnički tim WikiLeaksa svjestan je da može djelovati u skučenom pravničkom prostoru i zbog toga je uvijek prisutan nemir. Julian Assange, međutim, uvijek ima namjeru gurati cijelu priču naprijed, što je i sve nas često motiviralo, pogotovo u situacijama kada smo bili blizu odustajanja. Naša je misija da pomičemo granice, da se sve više stvari otkriva. Strah nas samo gura prema natrag. Ne mogu reći da se ne bojim, ali puno bismo toga izgubili u slučaju da se povučemo – tvrdi Avila, napominjući da se WikiLeaks uglavnom financira od anonimnih donacija, a stručnjaci često surađuju bez honorara.
Renata Avila upitana je i za utjecaj kompanija iz Silicijske doline, poput Facebooka, Googlea i ostalih tehnoloških giganata.
– Za njih postoji naziv, a to je “kapitalizam nadzora”. Te su kompanije postale toliko jake da ne samo da znaju sve o nama kao pojedincima, već preko nas nadziru i analiziraju cijelo čovječanstvo. Sve ono što se može koristiti za nadzor i kontrolu, koristi se. Informacije koje te korporacije imaju o nama koriste se da bi manipulirale, utjecale i predvidjele naše ponašanje. Zastrašujuće je da te korporacije mijenjaju povijest i iskrivljavaju informacije, ono što se nudi je modificirana informacija. Facebook, na primjer, ima mogućnost golemog utjecaja na ljude, to je američka kompanija koja, recimo, može utjecati na izbore u Hrvatskoj. To je vrlo ozbiljna stvar – istaknula je na kraju Renata Avila, posljednja gošća Festivala alternative i ljevice u Šibeniku, navodi Tris.
Četvrti Fališ završio je u subotu, a čast da ga zatvori pripala je novinaru i teoretičaru Paulu Masonu, koji je to učinio riječima: “Ovo je festival koji pruža nadu! Hvala vam! Pobunimo se, pobunite se i budite bijesni!”
