Kad se tome doda činjenica da je SDP, kao tradicionalno najveća stranka s druge strane HDZ-a, oslabljen i zabavljen izborima i svojim unutarnjim reformama, jasno je da Plenkoviću slijedi lijepo razdoblje upravo božjeg mira. Živce će mu dizati jedino Most koji ponovno želi obje uloge, i krunu vlasti, i karizmu opozicije
Opozicija će u novom Saboru biti najnemoćnija od smrti Franje Tuđmana.
Iza Plenkovićeve vlade moglo bi stati blizu stotinu zastupnika, opozicija može ostati samo na pedesetak ruku. Ako idućih dana ne dođe do nekih velikih prevrata, a vjerojatnost za to je minimalna, prigovaranja iz opozicije bit će puno lakše probavljiva za vlast nego ikada u proteklih 26 godina.
Razne nevladine politike protežirat će sada manje zastupnika čak i nego što ih je bilo nakon trećesiječanjskih izbora 2000., kada su Račan, Budiša i Porečka skupina do nogu potukli HDZ i ušli u Banske dvore s orkestrom od 93 zastupnika. No, čak je i onda opozicija bila jača nego što će biti sada: ukupno 58 ruku ostalo je izvan Račanove vlade. Važan posao kritike vladajuće garniture sada je spao na rekordno mali zbor koji se jedva čuje.
Računica za to o čemu govorimo je dosta jasna. Kad zbrojimo mandate koje je HDZ zaradio na ovim izborima, plus sve one koji su već dali ili najavili podršku Plenkoviću, glas opozicije bit će, što naš narod kaže, kao kad »buha kašlje«.
Baza nove vlade su HDZ sa 62 ruke, Most sa 13, i manjine sa 8, ukupno 83 mandata, ali, kako se čini, to neće biti sve. Jer, prema onome što smo do sada čuli od stranaka i pojedinaca koji su ušli u Sabor, Plenković i Most mogu računati i na Bandićevu koaliciju koja ima dva mjesta, na dojučerašnjeg HDZ-ovca Glasnovića koji je dobio jedno mjesto dijaspore, vjerojatno na četiri zastupnika koji su izašli na izbore u koaliciji sa Živim zidom, a moguće i na dvojicu iz HDSSB-a.
To puno mijenja na stvari jer sada je već riječ o 92 zastupnika u ekipi sklonoj politici nove vlade. Istina je da se Krešo Beljak iz HSS-a poslije izbora nakanio izražavati krajnje smušeno, pa je teško pogoditi što točno smjera.
Ali ako se još ostvare i Plenkovićeva očekivanja da bi pet zastupnika, izabranih s liste seljačke stranke, također moglo priskočiti HDZ-u svojim potpisima – a Plenković se oko toga poziva na stanoviti razgovor s Beljakom – onda će situacija s oporbom biti još lošija. U tom slučaju, svi zakoni i odluke Plenkovićeve vlade izglasavat će se s premoćnom sigurnošću koju daje ne više ni 92, nego 97 ruku, a opozicija će potonuti na ukupno 54 mandata.
Izuzmemo li izbore 2000. godine, opozicija je uvijek brojila oko sedamdesetak zastupnika. Sada treba očekivati rekord malih brojeva. Trenutačno je posve sigurno da u oporbi ostaju samo SDP sa svojih 38 ljudi, četvero preostalih iz koalicije oko Živog zida, vjerojatno devetero iz HNS-a (premda se i oko njih trenutačno igraju razne hipoteze) te dva zastupnika IDS-a. Ako ostane samo na tome, opozicijski tim bit će manji nego ikad i slabiji nego ikad. Ako im se na koncu ipak priključe još uvijek dvojbeni HSS i(ili) nejasni HDSSB, saldo će opet biti tanak.
A kad se tome doda činjenica da je SDP, kao tradicionalno najveća stranka s druge strane HDZ-a, oslabljen i zabavljen izborima i svojim unutarnjim reformama, jasno je da Plenkoviću slijedi lijepo razdoblje upravo božjeg mira. Živce će mu dizati jedino Most koji ponovno želi obje uloge, i krunu vlasti, i karizmu opozicije.