Nakon disciplinske kazne predsjedništva HSS-a izrečene zbog opstrukcije vlastite stranke na izborima, Marijana Petir usporedila se s blaženim Stepincem. N1 televizija snimila je taj epohalni moment nadahnuća, koji nas je ostavio u stanju zapitanosti i iščuđavanja
![marijana-petir]()
Dnevnik 3, HRT, 29. rujna, 22:52
Indira Sinanović kandidirala se na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini s nikabom, maskom za lice. Spiker na predizbornom skupu njezine stranke samodopadno se hvali – očito svjestan public relations efekta – da je Indira ‘izazvala pažnju cijele regije’. Bilo bi suludo da nije. Stjepan Mesić predlagao je da Hloverka i Tomac nastupaju pod feredžom, no on se šalio a ova se ne zajebava: žena izgleda kao križanac nindže i Dartha Vadera! To i u Hollywoodu izgleda senzacionalno, pa možemo zamisliti kakav dojam ostavlja u Zavidovićima.Novinar je ušao u Indirin dom i razgovarao s njom. Žena zvuči trezveno. Njezine kolegice kažu da je odlična humanitarka, jako sposobna žena i nikab im ne smeta. ‘Mislim da političare ili bilo koga iz društva treba cijeniti po kvaliteti rada i onome što su napravili’, kaže Indira. Njezinu partiju, Stranku demokratske aktivnosti, čine otpadnici iz SDA. Oni žele brži put u srednji vijek, klasični srednjostrujaški rikverc im je prespor.
Vjeran Mišurac napravio je zanimljiv prilog o nečemu što je isprva djelovalo – poput sve većeg broja regionalnih fenomena – kao satira iz ‘News Bara’, a s vremenom postaje sve izglednija slika budućnosti. No kakva je razlika između Indire i drugih regionalnih vehabija, od Amfilohija do Košića? Žena je, komparativno, čak u stanovitoj prednosti: zalaže se za manje-više istu sliku svijeta, samo se za nju, poštenije, bori na izborima. Pa kome se sviđa nikab, neka joj da glas. A mi ne bismo imali ništa protiv kad bi kod nas i neki TV voditelji nastupali pod nikabom – ‘Bujica’ bi, recimo, izgledala senzacionalno!
Vijesti, N1, 30. rujna, 15:22
Evo i Bernardice, bivše časne sestre koja se udala za tajkuna, a neprijateljima smjerno želi da crknu. Njezine riječi zvuče zapanjujuće. Govoreći o nacrtu Obiteljskog zakona, Bernardica je rekla da se konzervativci ‘boje Boga, te prema tome neće počiniti ništa loše’.Kakav nonsens! Kolika su zlodjela počinili oni koji vjeruju u Boga ili oni koji su radili zlodjela baš u ime Boga! Torquemada je dobar primjer za početak. U ime koga i čega je na rimskom Cvjetnom trgu spaljen Giordano Bruno? U ime vjere u Boga. Crkveni priručnik za lov na vještice, ‘Malleus maleficarum’, doživio je 13 izdanja. Da je Bernardica pročitala barem Wikipediju, saznala bi da su konzervativci spalili Jana Husa zbog vjerovanja da je Isus Krist poglavar crkve i jedini posrednik između Boga i čovjeka; Savonarola je odbio papino, konzervativno tumačenje Svetog pisma, pa je spaljen na Piazza della Signoria; William Tyndale spaljen je zbog tvrdnje da je nauk o čistilištu papinska izmišljotina. Za svaki blagdan Nevine dječice Pavelić dobije misu u Palmotićevoj. Većinu zločinaca vodi neka ideja dobra, u to nema nikakve sumnje. Dužnosnici Reicha na sastanku u vili na Wannseeu bili su konzervativni protestanti i katolici, vođeni idejom dobra za Njemačku, koja je podrazumijevala konačno rješenje židovskog pitanja. SS zakletva, koju je osmislio Heinrich Himmler, bila je prožeta duhom smjernog bogoštovanja. Popovi su blagoslivljali svaki pohod Karadžića i Mladića, puna je TV arhiva dokaza. Konzervativci su zapalili rat na Bliskom istoku, proizveli Ronalda Reagana koji je proizveo mudžahedine, i tako dalje i tomu slično. Cijeli se taj val konzervativnih ideja raširio po svijetu došavši do susjedne Bosne i Hercegovine i žene pod nikabom, o kojoj smo pisali nekoliko redaka gore. Sve su nam to priuštili konzervativci koji se boje Boga pa ne mogu napraviti ništa loše. Ako ovako rade misleći dobro, što bi tek napravili da misle loše?!
Dnevnik, N1, 30. rujna, 18:00
Što je to hrvatski konzervativizam? Iz iskustva znamo: više očiju u glavi nego zuba, u nacionalnom pitanju desno, u socijalnom lijevo, a u stranačko-glasačkom uvijek desno, pa kom opanci kom obojci, kao što smo nedavno vidjeli u prilogu Barbare Golje na Novoj TV.Konzervativizam je u Americi i Britaniji nešto sasvim drugo: u ekonomskom pogledu više privatluka a manje države, manje socijale. Kod nas je sva desnica, pa i ona konzervativna, u biti socijalistička, da ne kažemo da sva obožava državnu sisu i zalaže se za dogovornu ekonomiju. To je jako lijepo, samo što to nije konzervativno. Mislav Žitko s Filozofskog fakulteta u Zagrebu to je dobro pojasnio: konzervativizam kakav poznaje tradicija anglosaksonskih zemalja, a koji ima i ekonomsku i političku komponentu, u Hrvatskoj nije bio prisutan ili je bio na marginama. ‘Mi smo imali kombinaciju nacionalizma i patrijarhata, i to je ono što i danas dominira hrvatskim društvom, a to se moglo iščitati iz ovoga što je ministrica pokušala formulirati’, rekao je Žitko i nastavio. ‘Od početka devedesetih, cijelo vrijeme tranzicije, imamo kombinaciju nacionalističke ideologije i patrijarhata, koji proizvode sve ono što je ministrica nabrojala, a čemu ona ne može naći uzrok.’ Glasnovića je Žitko otpisao kao konzervativca. ‘Njegov diskurs je toliko vulgaran da ga zapravo nije potrebno komentirati. Ono što zabrinjava jest to što je diskurs dijela akademika veoma sličan diskursu g. Glasnovića. Kad imate tako banalan pristup, koji je baziran naprosto na psovkama, onda je to teško povezati s bilo kakvom suvislom političkom ideologijom…’
Vijesti, N1, 1. listopada, 14:58
Vjerski zanosi neobičnog tipa daju slične rezultate i s ove stane Une. Konzervativka iz Mustafine Klade, Marijana Petir, nakon disciplinske kazne predsjedništva HSS-a izrečene zbog opstrukcije vlastite stranke na izborima, sebe je usporedila s blaženim Alojzijem Stepincem. N1 televizija snimila je taj epohalni moment nadahnuća.‘Krešo Beljak je odlučio da žalbe idu na prijeki sud, a sudili su tako u vrijeme komunizma. Slali su ljude na Goli otok i meni je tako presuđeno – bez saslušanja’, rekla je Petir. ‘Na isti način je suđeno Stepincu. Nadali smo se da je to iza nas, ali vidimo da je u Beljaku reinkarnacija Tita, Staljina i ostalih za koje smo mislili da su ostali u dalekoj prošlosti’, dodala je i ostavila nas u stanju zapitanosti i iščuđavanja. Što joj bi? I može li to progredirati?
Dnevnik 3, HRT, 29. rujna, 22:52
Indira Sinanović kandidirala se na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini s nikabom, maskom za lice. Spiker na predizbornom skupu njezine stranke samodopadno se hvali – očito svjestan public relations efekta – da je Indira ‘izazvala pažnju cijele regije’. Bilo bi suludo da nije. Stjepan Mesić predlagao je da Hloverka i Tomac nastupaju pod feredžom, no on se šalio a ova se ne zajebava: žena izgleda kao križanac nindže i Dartha Vadera! To i u Hollywoodu izgleda senzacionalno, pa možemo zamisliti kakav dojam ostavlja u Zavidovićima.Novinar je ušao u Indirin dom i razgovarao s njom. Žena zvuči trezveno. Njezine kolegice kažu da je odlična humanitarka, jako sposobna žena i nikab im ne smeta. ‘Mislim da političare ili bilo koga iz društva treba cijeniti po kvaliteti rada i onome što su napravili’, kaže Indira. Njezinu partiju, Stranku demokratske aktivnosti, čine otpadnici iz SDA. Oni žele brži put u srednji vijek, klasični srednjostrujaški rikverc im je prespor.
Vjeran Mišurac napravio je zanimljiv prilog o nečemu što je isprva djelovalo – poput sve većeg broja regionalnih fenomena – kao satira iz ‘News Bara’, a s vremenom postaje sve izglednija slika budućnosti. No kakva je razlika između Indire i drugih regionalnih vehabija, od Amfilohija do Košića? Žena je, komparativno, čak u stanovitoj prednosti: zalaže se za manje-više istu sliku svijeta, samo se za nju, poštenije, bori na izborima. Pa kome se sviđa nikab, neka joj da glas. A mi ne bismo imali ništa protiv kad bi kod nas i neki TV voditelji nastupali pod nikabom – ‘Bujica’ bi, recimo, izgledala senzacionalno!
Vijesti, N1, 30. rujna, 15:22
Evo i Bernardice, bivše časne sestre koja se udala za tajkuna, a neprijateljima smjerno želi da crknu. Njezine riječi zvuče zapanjujuće. Govoreći o nacrtu Obiteljskog zakona, Bernardica je rekla da se konzervativci ‘boje Boga, te prema tome neće počiniti ništa loše’.Kakav nonsens! Kolika su zlodjela počinili oni koji vjeruju u Boga ili oni koji su radili zlodjela baš u ime Boga! Torquemada je dobar primjer za početak. U ime koga i čega je na rimskom Cvjetnom trgu spaljen Giordano Bruno? U ime vjere u Boga. Crkveni priručnik za lov na vještice, ‘Malleus maleficarum’, doživio je 13 izdanja. Da je Bernardica pročitala barem Wikipediju, saznala bi da su konzervativci spalili Jana Husa zbog vjerovanja da je Isus Krist poglavar crkve i jedini posrednik između Boga i čovjeka; Savonarola je odbio papino, konzervativno tumačenje Svetog pisma, pa je spaljen na Piazza della Signoria; William Tyndale spaljen je zbog tvrdnje da je nauk o čistilištu papinska izmišljotina. Za svaki blagdan Nevine dječice Pavelić dobije misu u Palmotićevoj. Većinu zločinaca vodi neka ideja dobra, u to nema nikakve sumnje. Dužnosnici Reicha na sastanku u vili na Wannseeu bili su konzervativni protestanti i katolici, vođeni idejom dobra za Njemačku, koja je podrazumijevala konačno rješenje židovskog pitanja. SS zakletva, koju je osmislio Heinrich Himmler, bila je prožeta duhom smjernog bogoštovanja. Popovi su blagoslivljali svaki pohod Karadžića i Mladića, puna je TV arhiva dokaza. Konzervativci su zapalili rat na Bliskom istoku, proizveli Ronalda Reagana koji je proizveo mudžahedine, i tako dalje i tomu slično. Cijeli se taj val konzervativnih ideja raširio po svijetu došavši do susjedne Bosne i Hercegovine i žene pod nikabom, o kojoj smo pisali nekoliko redaka gore. Sve su nam to priuštili konzervativci koji se boje Boga pa ne mogu napraviti ništa loše. Ako ovako rade misleći dobro, što bi tek napravili da misle loše?!
Dnevnik, N1, 30. rujna, 18:00
Što je to hrvatski konzervativizam? Iz iskustva znamo: više očiju u glavi nego zuba, u nacionalnom pitanju desno, u socijalnom lijevo, a u stranačko-glasačkom uvijek desno, pa kom opanci kom obojci, kao što smo nedavno vidjeli u prilogu Barbare Golje na Novoj TV.Konzervativizam je u Americi i Britaniji nešto sasvim drugo: u ekonomskom pogledu više privatluka a manje države, manje socijale. Kod nas je sva desnica, pa i ona konzervativna, u biti socijalistička, da ne kažemo da sva obožava državnu sisu i zalaže se za dogovornu ekonomiju. To je jako lijepo, samo što to nije konzervativno. Mislav Žitko s Filozofskog fakulteta u Zagrebu to je dobro pojasnio: konzervativizam kakav poznaje tradicija anglosaksonskih zemalja, a koji ima i ekonomsku i političku komponentu, u Hrvatskoj nije bio prisutan ili je bio na marginama. ‘Mi smo imali kombinaciju nacionalizma i patrijarhata, i to je ono što i danas dominira hrvatskim društvom, a to se moglo iščitati iz ovoga što je ministrica pokušala formulirati’, rekao je Žitko i nastavio. ‘Od početka devedesetih, cijelo vrijeme tranzicije, imamo kombinaciju nacionalističke ideologije i patrijarhata, koji proizvode sve ono što je ministrica nabrojala, a čemu ona ne može naći uzrok.’ Glasnovića je Žitko otpisao kao konzervativca. ‘Njegov diskurs je toliko vulgaran da ga zapravo nije potrebno komentirati. Ono što zabrinjava jest to što je diskurs dijela akademika veoma sličan diskursu g. Glasnovića. Kad imate tako banalan pristup, koji je baziran naprosto na psovkama, onda je to teško povezati s bilo kakvom suvislom političkom ideologijom…’
Vijesti, N1, 1. listopada, 14:58
Vjerski zanosi neobičnog tipa daju slične rezultate i s ove stane Une. Konzervativka iz Mustafine Klade, Marijana Petir, nakon disciplinske kazne predsjedništva HSS-a izrečene zbog opstrukcije vlastite stranke na izborima, sebe je usporedila s blaženim Alojzijem Stepincem. N1 televizija snimila je taj epohalni moment nadahnuća.‘Krešo Beljak je odlučio da žalbe idu na prijeki sud, a sudili su tako u vrijeme komunizma. Slali su ljude na Goli otok i meni je tako presuđeno – bez saslušanja’, rekla je Petir. ‘Na isti način je suđeno Stepincu. Nadali smo se da je to iza nas, ali vidimo da je u Beljaku reinkarnacija Tita, Staljina i ostalih za koje smo mislili da su ostali u dalekoj prošlosti’, dodala je i ostavila nas u stanju zapitanosti i iščuđavanja. Što joj bi? I može li to progredirati?