Priroda ne podnosi vakuum, geopolitika još manje. Glasanje većine građana Velike Britanije da izađu iz nefunkcionalne konstrukcije zvane Europska unija je simptom nečega mnogo dubljeg i tektonskog, kao kada popusti ogromna brana i poplavi velika područja. Sada je napukla i brana nepobjedivosti Sjedinjenih Država, kao jedine svjetske supersile, svjetskog hegemona, koji očajnički pokušava svijet vratiti natrag u povijest. Na vakuum, nastao strmoglavim padom američke globalne hegemonije, odgovorilo se diljem svijeta, a najviše iznenađuje uskoro možda vidljivija kompatibilnost između Vladimira Putina, izraelskog premijera Netanyahua i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
Tempo međunarodnih zbivanja i nesposobnost Sjedinjenih Država da bude pozitivan i konstruktivan lider, što je posebno vidljivo proteklih nekoliko godina, ubrzali su se od rujna 2001. Sada se ostvaruje najgora noćna mora Washingtona i američke oligarhije – kraj “američkog stoljeća”.
Brexit, unatoč “pozivu” američkog predsjednika britanskom narodu u travnju da ostane u EU, pokazao je da se moguće oduprijeti američkom diktatu.
Sada Rusija, Izrael i Turska, poput svih ostalih zemalja, pokreću pregovore o novoj suradnji u širokom spektru pitanja, među kojima se pregovara i o strateškim plinovodima prema Europi, kako okončati političku i vojnu potporu Turske ISIL-u i obavještajnoj suradnji između tri strane s ciljem okončanja sirijskog sukoba.
Nedugo nakon što je tursko zrakoplovstvo u studenom prošle godine oborilo ruski bombarder nad Sirijom, i kada se Erdogan odbio ispričati, ovakvi razgovori su se smatrali nemogućima.
Američki državni tajnik John Kerry i potpredsjednik Joe Biden su u posljednjih nekoliko mjeseci bili intenzivno uključeni u uvjeravanje Izraela i Turske da obnove prekinute odnose, dijelom i zbog velikih količina izraelskog plina iz ležišta Levijatan u Sredozemnom moru, koji bi trebao smanjiti ovisnost Turske o ruskom Gazpromu.
U lipnju prošle godine, nekoliko dana nakon referenduma u Velikoj Britaniji, Izrael i Turska su priopćili da su postigli sporazum o pomirbi i da dvije zemlje uspostavljaju punu normalizaciju odnosa nakon šest godina neprijateljstva. Ponovno se uspostavlja obavještajno-sigurnosna suradnja, izraelska i turska vojska će provoditi zajedničke vojne vježbe, a ulaganja u energiju i obranu su također dio sveobuhvatnog dogovora.
Kako prenosi portal Debka File, blizak izraelskim obavještajnim krugovima, novi ugovor je dio šire agende koja sadrži slične ugovore koji uključuju Izrael, Tursku, Egipat i Jordan.
Središnje mjesto u sporazumu Izraela i Turske je odredba da će Ankara kupovati značajne količine izraelskog plina iz ležišta Levijatan.
“Smeđi medvjed u juhi”
John Kerry se grčevito uključio u posredovanje za obnovu veza između Izraela i Turske. 26. lipnja ove godine je pozvao Netanyahua u Rim da tamo dovrši posao najavljen s Turskom. Motivi Washingtona su sve samo ne mir i želja je bila da izraelski plin zamijeni ruski, koji danas čini 60% ukupne potrošnje Turske.
Izrael bi, zajedno s Turskom, bio na istoj liniji protiv sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada, što bi Washingtonu otvorilo put za kontrolu Bliskog istoka te plinovoda i naftovoda preko Sirije, što je ogromna geopolitička dobit koja je Washingtonu izmakla u više od pet godina neuspjelog rata protiv Sirije.
Zamislite užas Johna Kerrya i njegovo pepeljasto kameno lica kad je saznao za drugačiji scenarij koji uključuje Tursku i Izrael. Erdogan se, navodno na izraelski nagovor, javno ispričao Rusiji za obaranje zrakoplova u studenom 2015. godine, pristao je isplatiti odštetu ruskoj državi i obitelji ubijenog pilota.
Erdogan je postupio neočekivano. Javno se ispričao i ispunio sve ruske uvjete za obnavljanje diplomatskih odnosa. U New Yorku se koristi stari izraz “muha u juhi”, kada neki detalj kvari cijelu juhu. Za Kerrya, Washington i američku oligarhiju koja upravljaju State Departmentom, Putin je u tom trenutku postao veliki ruski medvjed u američkoj bliskoistočnoj juhi.
Turska se ispričava i Rusija otvara pregovore
Isti dan kada je najavljen sporazum o pomirenju Izraela i Turske, glasnogovornik ruskog predsjednička, Dmitrij Peskov, priopćio je javnosti kako je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan poslao poruku ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i rekao: “kako žali zbog obaranja ruskog zrakoplova”. Erdogan je izrazio “sućut i duboko saučešće” porodici ubijenog pilota i “tražio da mu se oprosti”. Turska je također pristala platiti odštetu, što je bio prilično neobičan čin za turskog predsjednika.
Izvješća govore iza posredovanje u pomirenju zapravo stoji Izrael, a to definitivno nije agenda Washingtona. Bilo je očito da je ovo bila jedna od središnjih tema susreta između izraelskog premijera i Putina.
Dogovor u nastajanju sada uključuje Rusiju, Tursku i Izrael, ali on sadrži daleko složenija nova politička poravnanje u regiji, koja će se osjetiti daleko izvan Sirije ili plinskih polja u regiji.
Naime, još u vrijeme sastanka u travnju u Rusiji između Netanyahua i Putina se razgovaralo o potencijalnoj ulozi ruskog plinskog diva Gazproma kao mogućeg dioničara u izraelskim poljima prirodnog plina Levijatan.
Ruskim sudjelovanjem u sporom razvoju izraelskog plinskog sektora bi se smanjio financijski rizik za izraelske plinske poslove i povećala sigurnost plinskih polja, jer ruski saveznici kao što su Hezbollah i Iran ne bi dirali u ruska zajednička ulaganja.
Ako se ova izvješća potvrde točnima, to bi bio veliki novi korak Putinove energetske geopolitike na Bliskom istoku, takav koji bi zadao veliki poraz Washingtonu i ujedno pokazao da je SAD nesposoban da svojim potezima kontrolira svijet i naftno i plinsko središte.
“Međutim, svakom angažmanu Kremlja u izraelskoj plinskoj industriji kroz Gazprom bi se snažno protivila američke administracija. Tijekom posljednjih nekoliko godina su Amerikanci pokušali, ali nisu uspjeli, osujetiti plinske ponude između Izraela, Egipta, Jordana i Turske. Sada Putin, kroz svoje akcije u Siriji, pokušava vojno pritisnuti Izrael i ekonomski ga s plinskom ponudom namamiti da stane iz njegove bliskoistočne politike”, piše Ya’acov Zalel za Natural Gas World.
Čini se da je to ono što se sada odvija. Ako se ovaj scenarij ostvari, to će biti jedan od najvećih geopolitičkih šahovskih poteza Rusije ikada viđen.
Daleko od antiruskog poteza Erdogana da kupuje izraelski plin i izgura Gazprom iz zemlje. Štoviše, Rusija, Izrael i Turska sada pregovaraju o udruživanju snaga i kako se usredotočiti na ogromno tržište plina u EU. Hraneći se izraelskim i ruskim plinom, koji bi dalje u Europsku uniju tekao preko Turske, Erdogan dobiva svoj san i Tursku pretvara u plinsko čvorište, što znači da može odustati od sna da ga krade iz Sirije ili Iraku. Debka File je u ranijim izvješćima naveo da dogovora između Putina i Erdogana također uključuje obustavu tajne turske potpore ISIL-u u Siriji.
Sudjelovanje ruskog Gazproma u razvoju izraelskog plinskog polja Levijatan, sada s plinovodom prema Turskoj na kraju izraelski plin u zajedničkom poslu s Gazpromom isporučuje na tržište EU. U tom smislu treba promatrati i oživljavanje plinovoda “Turski tok”, koji ruski plin ispod Crnog mora treba isporučivati na tursko-grčku granicu.
Cijelim poslom Rusija nesporno jača svoj utjecaj na Bliskom istoku, najnestabilnijoj regiji u svijetu samo zato jer posjeduje obilje nafte i plina, dok s druge strane svjedočimo raspadu američkoj utjecaja.
Možda i nije slučajnost da se u manje od 48 sati nakon objave rusko-turskog pomirenja i zbivanja u trokutu Izrael-Turska-Rusija bombaš samoubojica raznio u međunarodnoj zračnoj luci u Istanbulu, kada je ubijeno više od 40, a ozlijeđeno više stotina ljudi.
Isti dan je ISIL “uskrsnuo” u Dagestanu, gdje je pokrenuo napade, što je izazvalo pokretanje protuterorističke operacije ruskih specijalnih snaga u trima planinskim područjima u Dagestanu na granici s Čečenijom. Ako je to bio odgovor Johna Kerrya, kojim se htio “zahvaliti” Erdoganu i Putinu, onda je prilično jadan.