Na stupu u blizini zagrebačkog Glavnog kolodvora i hotela Esplanade, kod sjevernog ulaza u pothodnik, osvanuo je neobičan oglas kojim se pozivaju prostitutke da se uključe u jedno znanstveno istraživanje. Isti oglasi polijepljeni su i u obližnjoj Gajevoj ulici.
Na papiru sa službenom oznakom Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar tekst je sljedećeg sadržaja:
„POZIV NA SUDJELOVANJE U PROJEKTU REGULACIJA PROSTITUCIJE U HRVATSKOJ
Pozivamo vas na sudjelovanje u projektu Regulacija prostitucije u Hrvatskoj kojeg provode znanstvenice iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Cilj projekta je propitati učinke zakona na osobe koje se bave prostitucijom i identificirati kršenja njihovih prava.
Iz tih razloga s vama želimo razgovarati o vašim iskustvima, potrebama i problemima s kojima se susrećete. Vaše sudjelovanje je ANONIMNO (neće se koristiti vaše pravo ime, a ne morate ga dati ni istraživačicama), a podaci su POVJERLJIVI te će se koristiti isključivo u znanstvene svrhe. VAŠE SUDJELOVANJE NAGRAĐUJEMO POKLON BONOM OD 200 KN. Osim toga, izradili bismo brošuru o vašim pravima koju ćemo vam podijeliti po završetku istraživanja.
Promjena može započeti samo ako se počne razgovarati o problemima koji postoje u provedbi sadašnjih zakona pa vas najljepše molimo da se javite voditeljici projekta na telefon 0977614765“.
Sumnjičavi radi li se o pravom ili fejk oglasu, nazvali smo navedeni broj telefona. Pokazalo se da je oglas istinit. Javila se Ivana Radačić, viša znanstvena suradnica na Institutu Ivo Pilar i voditeljica istraživanja. Iznenađena je našim interesom, jer – kako je rekla – riječ je o uobičajenoj metodi oglasa koja se koristi u istraživanjima kada je teško na drugi način doći do ispitanika.
„Probate doći do sudionika istraživanja na sve moguće načine. Oglas je normalna metoda u istraživanju i najmanje problematična, jer vi na taj način nikog ne prisiljavate da sudjeluje. To je najmanje agresivno. Stavite oglas i onda je na osobi da odluči hoće li se javiti ili ne. Riječ je o teško dostupnoj populaciji koja je stigmatizirana, pa smo išli na oglašavanje na mjestima gdje je moguće da ih bude“, objašnjava Radačić.
Zanimalo nas je zar se do osoba koje se bave prostitucijom nije ipak moglo doći na neki drugi način, preko nevladinih organizacija ili državnih institucija. Ivana Radačić kaže da je to praktički nemoguće, a da u nekim slučajevima to ne bilo ni etično.
„Osobe koje se bave prostitucijom nemaju svoju organizaciju u Hrvatskoj. Kad sam bila na Novom Zelandu, bilo mi je puno lakše. Tamo imaju svoju udrugu, pa sam imala 28 intervjua u mjesec dana. Što se tiče podataka preko policije ili sudova, ne možete doći do njih, jer je to neetično i oni ne smiju davati nikakve podatke. Možda je oglas za nekog kontraverzan način, ali to ne bi bilo da smo putem oglasa tražili neke druge ispitanike, poput beskućnika ili još manje ako bi bilo riječ o nekoj populaciji koja nije marginalizirana, poput taksista. Očito je problematično to što je ovo istraživanje vezano za prostituciju. Uvijek je kontroverzno sve što ima veze sa seksom“, kaže znanstvenica.
Zbunila nas je i novčana naknada koja se predviđa za ispitanike u istraživanju te ne boje li se istraživačice da će biti „lažnog predstavljanja“ kako bi netko došao do novca.
„Normalno je da sudionicima istraživanja nadoknadi vrijeme. Ne vjerujem da će se javljati ‘lažne’ osobe. Uostalom, to nije gotovina nego poklon bon. Po odgovorima na pitanja vrlo brzo vidim je li osoba autentična. No, do sada nisam imala tu situaciju“, kaže Ivana Radačić.
Naglašava da je riječ o znanstvenom istraživanju čiji je cilj istražiti kako je prostitucija regulirana u Hrvatskoj i kakve učinke ima na ljude koji se bave prostitucijom. Istraživačice žele ispitati s kojim se problemima kršenja ljudskih prava te osobe susreću. Rezultate istraživanja bi onda pokušale prenijeti kroz smjernice kreatorima i provoditeljima politika kao što su političari, sudovi i policija.
„Već se pokazalo da je posebno problematičan Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao i da su uhićenja žena na cesti najčešća, da je to posebno ugrožena kategorija, da praktički svaka dva tjedna završavaju u istražnom zatvoru. Sve je to neučinkovito i ima posljedice na njihove živote. Značajno je i nasilje koje te osobe trpe, od klijenata i u porodici, uključujući i institucionalno nasilje. Ovaj sustav ne pomaže nego, dapače, još pogoršava situaciju“, upozorava Ivana Radačić.
I na kraju, apelira i na novinare da o problematici prostitucije ne koriste senzacionalistički diskurs, da ne govore u kategorijama „prijateljice noći“ nego da pokušaju prokopati što se sve događa u vezi kršenja njihovih prava o čemu se ne zna baš puno.