Nije se još Nova ljevica ni osnovala, a već su je na narod.hr, glasilu udruge „U ime obitelji“, obradili u poznatoj „Tko je što“ špranci koju uobičajeno koriste za denuncijaciju. Tako doznajemo koliki je honorar primala Nadežda Čačinović za sudjelovanje u HTV-ovoj emisiji „Peti dan“, koliko je od Hrvatskog audio-vizualnog centra (HAVC) novca dobio brat Dragana Markovine, glumac Damir Markovina, i koliki je iznos programskih sredstava Ministarstvo vanjskih poslova u mandatu ministrice Vesne Pusić namijenilo Documenti gdje je Zoran Pusić, njezin brat, predsjednik Upravnog odbora, a osnovala ju je Vesna Teršelić. Tako je „šibicarski“ novinarka obradila više desetljeća aktivnog građanskog angažmana članova Inicijativnog odbora Nove ljevice na zaštiti ljudskih i građanskih prava iznošenjem takozvanih dokaza njihovog protuhrvatskog djelovanja.
Na kraju ovog „pakiranja“ inicijatorima Nove ljevice pribijena je i etiketa zajedničkog neprijatelja hrvatskog naroda – jugonostalgičara. To je, kako je već poznato, prijeteća skupina koja iz sjene vlada Hrvatskom i protiv čije hegemonije se i dan danas bore pravi hrvatski rodoljubi.
Nova ljevica zalagat će se „za izgradnju pristojnog i tolerantnog društva neopterećenog mitovima, predrasudama, zatucanošću, netrpeljivošću, strahom i mržnjom koji iz svega toga obično proizlaze“, rekao je ove nedjelje na osnivačkoj skupštini Zoran Pusić, jedan od inicijatora stranke osnovane pod motom „Novo lice politike“.
Inicijatorima Nove ljevice odmah je pribijena etiketa zajedničkog neprijatelja hrvatskog naroda – jugonostalgičara (FOTO: Hina)
„Nudimo modernu državu u kojoj nacionalizam neće biti tema, gdje će ustaški pokret i ustaška država biti jasno smješteni tamo gdje pripadaju, koja će zaustaviti socijalno raslojavane i kojoj će na prvom mjestu biti interesi građana kroz zaštitu javnih resursa, ljudskih prava, zaštite manjina, zaštite radničkih prava, zaštite okoliša“, govorio je na svečanom otvaranju osnivačke skupštine Nove ljevice njezin predsjednik Dragan Markovina pozivajući sve društvene aktere koji se zalažu za te i takve interese da se uključe u kreiranje politika Nove ljevice – stranke za demokratizaciju i održivi razvoj. Jer, naglašeno je više puta, ne moraju svi o svemu dijeliti isto mišljenje, ali bi o svemu morali moći razgovarati, ukoliko se, naravno, dijele iste temeljne vrijednosti.
Kako, pak, izgleda razgovor u kojem se temeljne vrijednosti razlikuju zoran je primjer dala emisija „Iza zavjese“, inače uvrštena u Zabavni program HTV-a. U posljednjem ovogodišnjem izdanju, taman uoči osnivačke skupštine Nove ljevice, urednik i voditelj Tihomir Dujmović ugostio je predsjednicu udruge „U ime obitelji“, Željku Markić te Nenada Zakošeka, profesora na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i predsjednika Vijeća udruge GONG. Teško je u toj emisiji bilo osvojiti prostor za ikakvu sadržajnu raspravu. Voditelj i urednik odmah je zauzeo stranu Željke Markić pa je Zakošek isljednički pozvan da se izjasni nevjernikom, napadan kao zagovornik komunističkog režima i znanstvenik koji je stao na put blistavoj znanstvenoj karijeri primjerice Brune Esih čije je optužbe Željka Markić u više navrata citirala iako, priznala je na kraju, nema nikakvih dokaza njihove utemeljenosti.
Akademski nesklon verbalnim sukobima Nenad Zakošek beskrajno je strpljivo objašnjavao osnovne pojmove, što je totalitarizam i zašto katoličke vrijednosti, sve da je u Hrvatskoj i 99,9 posto katolika, ne mogu biti promovirane kao ustavne vrijednosti sekularne države. Nasuprot njemu, uz navijanje voditelja i urednika, Željka Markić izvodila je svoje retoričke bravure – ona je za odvajanje crkve i države, ali većina Hrvata su katolici pa zašto bi njima bilo zabranjeno zalagati se za svoje vrijednosti, iako njezina udruga ne zastupa stavove Katoličke crkve. Ona nije protiv prava na pobačaj, protiv istospolnih brakova, protiv spolnog i građanskog odgoja, protiv neistomišljenika. Ona je za pravo na život, za obitelj, za djecu, za ljudska prava. I protiv svih totalitarizama gdje nam još preostaje osuditi i onaj komunistički čiju indoktrinaciju Željka Markić i njezini istomišljenici, prepoznaju u akterima civilnog društva koji se zalažu za prava manjina – nasuprot većini čiji svjetonazor Željka Markić tvrdi da zastupa.
Velikim pljeskom nagrađen je 99-godišnji Juraj Hrženjak, počasni predsjednik Antifašističke lige (FOTO: Hina)
Istovremeno, dok se u Novinarskom domu osnivala Nova ljevica, premijer Andrej Plenković gostovao je u emisiji „Nedjeljom u dva“ Aleksandra Stankovića i tek na višekratno ustrajanje voditelja ispričao se svima koje je uvrijedilo postavljanje spomen ploče s ustaškim pokličem u blizini spomen obilježja žrtvama ustaškog režima. Osobno je, međutim, ponovo izbjegao osuditi takvu otvorenu provokaciju nego će sud o tome prepustiti povjerenstvu. A povjerenstvo će što? Objasniti na koji je način Domovinski rat povezan s ustaškim režimom, rehabilitirati ustaše kao nacionalne junake, a partizane osuditi kao komunističke zločince, riješiti ideološki prijepor na kojem svoje birače, u nedostatku ikakve političke vizije, od kako postoje mobiliziraju dvije najveće političke stranke?
No, ni na ovoj se temi ne otvara nikakva konstruktivna rasprava. Ideologije je svima dosta, time neka se bave povjerenstva, jer odgovorni političari okrenuti su pitanjima budućnosti i napretka. Napretku koji Domovinski rat stavlja na pijedestal s kojeg je raspadom Jugoslavije svrgnuta Narodnooslobodilačka borba, koji slavi lik i djelo prvog predsjednika Franje Tuđmana kao što je nekada neupitan bio autoritet Josipa Broza Tita, napretka koji ne vodi nikuda nego je tek promijenio kulise naslanjajući se na trikove režima koji nominalno osuđuje, a u praksi prepisuje njegove propagandne metode, napretka u kojem možemo birati između više partija jednako odvojenih od biračkog tijela i gdje glavnu riječ vode politički karijeristi kao u doba kad je pripadnost komunističkoj partiji bila jamstvo bržeg napredovanja na društvenoj ljestvici.
U svojoj osudi komunističkog režima proklamirani domoljubi i populisti ustaštva uporno zaboravljaju spomenuti i drugu jugoslavensku ostavštinu poput besplatne zdravstvene zaštite, besplatnog školovanja, radničkih prava, stambenog zbrinjavanja… Vrijednosti koje još odolijevaju pritiscima otvorenog tržišta zahvaljujući upravo socijalističkoj tradiciji koja ih je promovirala kao osnovna prava građana.
“Nudimo modernu državu u kojoj nacionalizam neće biti tema, gdje će ustaški pokret i ustaška država biti jasno smješteni tamo gdje pripadaju”, rekao je Dragan Markovina (FOTO: Hina)
Doajeni hrvatske civilne scene odlučili su svoj aktivizam prebaciti u političku arenu jer u njoj su ostali bez sugovornika, bez komunikacije i zastupnika koji bi zagovarali vrijednosti za koje se zalažu. Njihove već izgrađene karijere jamstva su da u politiku nisu ušli s ciljem osobne promocije već s namjerom jačanja demokratskog potencijala društva. Stranka će u prvom redu biti usmjerena prema građanima koji žive na rubu siromaštva, bez ikakvih prava rade po 10 do 12 sati dnevno ili u statusu prekarijata kao honorarni suradnici.
„Upravo na tom segmentu Nova ljevica će proći i zaslužiti povjerenje hrvatskih građana ili neće“, istaknuo je na skupštini Dragan Markovina napominjući kako na prostor zaštite ljudskih prava ulaze stranke koje ne donose ništa dobro. Na isti je politički fenomen upozorio i HNS-ov Goran Beus Richembergh koji je takve stranke u svojem govoru na Osnivačkoj skupštini malo kasnije nazvao „zastupnicima očajnika“, a njima je zbog nezavidnog ekonomskog i društvenog položaja u koji su dovedeni, najlakše manipulirati. Konkretne stranke nisu se spominjale, no osnivanje Nove ljevice pozdravljeno je od etabliranih političara s nadom da će svojom konstruktivnom politikom osvojiti upravo taj prostor sve većeg broja obespravljenih, zaduženih, neplaćenih, deložiranih…
Pored HNS-ovog saborskog zastupnika, iz redova političara osnivanje Nove ljevice kratkim govorom pozdravio je Ivo Josipović te Milorad Pupovac koji je političku arenu u koju stranka ulazi opisao kao djelovanje sve manje vođeno umnošću, a sve više destruktivnošću, ili u najsretnijem slučaju lukavošću. Na istom tragu je i predsjednik SDP-a Davor Bernardić komentirajući za medije osnivanje Nove ljevice izjavio kako je teorija jedno, a politička praksa drugo. Koliko će Nova ljevica uspjeti ostati ispred pragmatičnih zahtjeva dnevne politike i povezana sa svojom bazom kao važno pitanje njezine vjerodostojnosti naglasio je i Zoran Pusić.
„Da li smo digli sidro ili je pukla cima“, izrazio je jedriličarskim žargonom svoje dvojbe o tome što će Novu ljevicu u hrvatskoj političkoj areni dočekati, ali je prihvatio izazov – zbog mladih. Kao dokaz novim generacijama koje od politike zaziru, da je moguće voditi političku stanku na etičkim principima na kojima bi stranke trebale počivati kao predstavnici svojih birača. I kako na koncu, zgađeni politikom, ne bi odustali od svojeg prava da zahtijevaju pravednije društvo, zaštitu javnih interesa i političku odgovornost. Jer upravo javni interesi roba su s kojom se na političkoj tržnici ispod tezge trguje dok se pažnja javnosti usmjerava na ideološka klevetanja i potenciranje raskola u hrvatskom biću kojem se istovremeno oduzima svaka mogućnost utjecaja na politike koje mu kroje svakodnevicu, a svaka mobilizacija oko zajedničkih interesa koji nisu samo katolički – poput politike obrazovanja ili zaštite javnih resursa – odmah se interpretira kao ugroza od strane „komunjara“, zagovornika jugoslavenske tiranije i protiv napaćenog hrvatskog puka i njegovih svetinja.
„Nova ljevica trebala bi se baviti zanemarenim javnim politikama poput obrazovanja, kulture, socijalne politike – obuhvatiti široko društveno polje. Dokumenti o tim politikama ne postoje. Ni najveće naše stranke nemaju kulturnu politiku“, istaknuo je Vjeran Zuppa u svojem govoru podrške osnivanju nove stranke ističući kako Nova ljevica treba novi identitet jer ugrožena nisu samo radnička, nego i osnovna ljudska prava u državama koje, vođene političkim elitama, u sve većoj mjeri zanemaruju svoju društvenu funkciju.
Rada Borić, na Osnivačkoj skupštini izabrana za potpredsjednicu Nove ljevice pozdravila je svaki razgovor o tome kakva bi trebala biti politika stranke koja je raspravu o tome otvorila i na svojoj web stranici novaljevica.hr. No, kakve šanse ima Nova ljevica sa svojim pozivom na razgovor u javnom prostoru odavno zagađenom međusobnim prozivanjima, optuživanjima, predbacivanjima pa i prijetnjama. Nova ljevica koju već prozivaju za komunističke zločine i „neojugoslavensku i zapadnobalkansku političku kombinatoriku“, da citiramo Markićkin portal.
„Bit ćemo ustrajni i odlučni u tome da pokažemo da je u Hrvatskoj moguć i drugačiji politički govor i drugačije političko djelovanje, da pokažemo da u Hrvatskoj možemo i moramo svi živjeti dostojanstvenim životom, i radnici, i nezaposleni i oni koji žive od svojih mirovina… svi zaslužujemo živjeti bez straha i da se poštuju ljudska prava svih, svih nas različitih, za bolju Hrvatsku“, s uvjerenjem je rekla Rada Borić otvarajući osnivačku skupštinu riječima: „dovoljno je zabrinutosti koju svakodnevno živimo, ne želimo se više bojati“.
Prepuna dvorana aplauzom je pozdravila njezine riječi. Natisnulo se tu puno poznatih lica, od političara među kojima je bila i SDP-ova Karolina Leaković, do javnih aktera poput odvjetničkog bračnog para Jadranke Sloković i Čede Prodanovića, analitičara Željka Ivankovića, građanskih aktivista, kulturnjaka, sveučilišnih profesora, novinara – a gužva je bila i na pultu gdje se primalo članstvo. Pred njima je trnovit put u kojem je povjerenje u političke partije odavno izgubljeno, a bilo kakav politički angažman unaprijed sumnjiv. Hoće li Nova ljevica odoljeti pod takvim pritiskom, osvojiti povjerenje dijela birača i privući one koji su odavno odustali od glasanja ili će ostati zarobljena u mjehuriću istomišljenika koji će se rasprsnuti čim napuste svečano okićen Novinarski dom i suoče se s pragmatičnim zahtjevima dnevnog preživljavanja pod paljbom sve agresivnije retorike onih koji navodno predstavljaju hrvatsku većinu. Izlizani zaključak – vrijeme će pokazati – ovdje bi sjajno sjeo. Iako, možda je došlo vrijeme i za osobni građanski angažman.