Indexi dobili spomen ploču u Sarajevu

Ideja o postavljanju ploče potekla je od reditelja Nedžada Begovića, koji je ranije na svom Facebook profilu objavio fotomontažu kako bi spomen-ploča trebala izgledati.

Spomen-ploča je postavljena na mjestu gdje je 1962. godine krenula priča o osnivanju grupe “Indexi”, a to su učinili Ismet Arnautalić i Šefko Akšamija, koji su tog dana izašli s fakulteta s indeksima i dobili ideju o nazivu grupe.

Sa grupom ”Eho 61” je sve počelo. Od njih su, može se reći, i nastali Indexi. Prva postava je bila Ismet Nuno Arnautalić, Šefko Akšamija, Slobodan Misaljević, Đorđe Kisić i Đorđe Uzelac. Pošto su tada svi bili studenti, grupa mijenja ime u Indexi.

To je vrijeme kada se slušao Radio Luksemburg, gdje su se uglavnom mogli čuti sastavi koji su nudili instrumentalnu muziku, za koju se u pocetku opredjeljuju i Indexi. Godine 1964. na ”Beogradskoj gitarijadi”, Indexi osvajaju drugo mjesto iza favoriziranih ”Elipsi”. Kao nagradu dobijaju mogućnost da snime svoj prvi singl. To je bio jedan od prijelomnih trenutaka za Indexe. Pojavom ”Beatlesa”, uvidjaju sve vecu dominaciju vokalno-instrumentalnih sastava nad cisto instrumentalnim, te dolazi do velikih promjena u grupi. Iz prvobitnog sastava ostaju samo Ismet Arnautalić i Đorđe Kisić, a dolaze Bodo Kovačević, Fadil Redžić i Davorin Popović.

Slijedi period muzičkog usavršavanja sastava, a to je vrijeme svirki i plesanja u FIS-u i ”Slozi”, kada se otkrivaju tajne rock’n’rolla. Indexi počinju sve bolje i bolje ”skidati” pjesme sa Radio Luksemburga, ali to više nije dovoljno. Bavljenje muzikom je zahtijevalo kreativni rad i originalnost u stvaralačkom pogledu, sto Indexi do tada nisu imali. Nakon dvije godine rada, konačno je prevaziđen stid i strah od vlastitih pjesama, te Indexi, kao i mnogi rock sastavi ex Jugoslavije, počinju da rade na svojim prvim autorskim pjesmama. Može se reći da su Indexi prvi počeli sa svojim pjesmama, u početku tek da vide reakcije publike. Krajem 1966. godine pocinju malo ozbiljnije raditi na pjesmi sa kojom su se sljedece godine namjeravali prijaviti na festival na kojem se tada birao jugoslovenski predstavnik za Pjesmu Eurovizije.

Legenda kaže kako je mladi Nikola Barota zakljucao Slobodana Bodu Kovačevića u sobu sa čvrstom prijetnjom da ga neće pustiti dok pjesma ne bude gotova. Kada je Bodo konačno izasao iz sobe, imao je pjesmu za takmičenje. To je bila pjesma ”Pruzam ruke”, prvi veliki hit Indexa, njihov prvi kompletan autorski rad i kako se to voli reci u historijskim pregledima, ”prva autenticna jugoslovenska rock’n’roll pjesma”. I danas ta pjesma nije izgubila na svom kvalitetu i prepoznatljivosti. Iako nisu pobijedili na tom festivalu i nisu otisli na Euroviziju, to im je bila odskocna daska za dalji uspjeh.

Indexi nastavljaju putem slave i uspjeha i sve češće se prijavljuju na brojne festivale, koji će im biti veoma važni za promociju njihovih novih pjesama. Dok Indexi napreduju, u Sarajevu se paralelno razvijaju rock scena i pop, odnosno šlagerska scena. Obje se međusobno prožimaju i povezane su istim muzičarima. To dokazuju Indexi nastupajuci na festivalu u Opatiji, u oktobru 1967. godine, kao prvi vokalno-instrumentalni sastav, na do tada zatvorenoj slagerskoj zabavi. Te iste godine ih napusta klavijaturista Djordje Uzelac, čije mjesto zauzima Kornelije Kovac, koji je autor sve vise njihovih pjesama. I prva turneja Indexa vezana je za tu godinu, kada su u decembru krenuli na put po Sovjetskom Savezu. Indexi su prvi put u jednu rock kompoziciju uvrstili i saz i gusle, koristeci folklorne motive u pjesmi ”Boj na Misaru”.

Njihov prvi komercijalni hit ”Jutro će promijeniti sve” je predstavljen na opatijskom festivalu 1968. U toj pjesmi Pimpek konacno pronalazi svoj izraz i oslobadja glas. U jesen iste godine, grupu napusta Kornelije Kovac, a iduce godine i Ismet Arnautalic. Na upraznjeno mjesto klavijaturiste dolazi Đorđe Novković. Novog gitaristu nisu ni trazili, jer je Bodina gitara vec bila dovoljno legendarna. Jednom je Edo Bogeljic priznao da su svi tadasnji Sarajevski gitaristi stajali u prvim redovima kada Bodo svira, ne bi li ”skinuli” neki fol. Paralelno sa njegovim instrumentalistickim umijecem, raste i njegovo samopouzdanje kada je u pitanju autorski rad. U oktobru 1969. nastaje prva pjesma ex YU rocka koja je trajala duze od deset minuta, i sastojala se iz nekoliko odvojenih i odlicno povezanih cjelina. To je pjesma ”Negdje na kraju u zatisju”, u kojoj na pocetku i kraju, ucesce uzima glumac Branko Licen govoreci stihove. Ovom su pjesmom Indexi pokazali interesovanje za progresivni rock.

U to vrijeme nastaje, po mnogima njihova najveca pjesma, legendarna “Plima”, čiju muziku stvara Bodo Kovačević, a tekst Davorin Popović. Muzika je u stilu progresivnog rocka, ali sa posebnom melodijom i jednoj od najljepsih solo dionica na nasim prostorima, koju su mnogi gitaristi bezuspjesno pokusavali ”skinuti”. Ova pjesma Davorinu predstavlja posebnu vezu izmedju njega i Bode, te na koncertima zna reci ”krik iz druge sobe cujem, to mi BODO kaze nisi sam”. No kao sto sa svim velikim djelima biva, predstavnici Jugotona potrudili su se da ”Plimu” okarakterisu kao opis narkomanske vizije, vjerovatno pod uticajem tadasnjeg hipi pokreta, psihodelije narkotika. Pjesma je tri godine ostala neobjavljena, sve do pocetka sedamdesetih kada je nista nije moglo zaustaviti.

Varijanta progresivnog rocka navodi Novkovića da, umjesto u Indexima zasvira u komercijalnom sastavu, što je prilika za Ranka Rihtmana da preuzme klavijature ovog velikog benda. Pjesma ”Da sam ja netko”, sa Zagrebackog festivala 1970. predstavlja pokusaj Indexa da ostanu svoji, a i da u isto vrijeme budu prihvatljivi siroj javnosti i festivalskom ziriju.

Diskografi Indexe ne shvataju, traže im nove hit singlice, odbijaju jos jednu desetominutnu kompoziciju ”Dvojnik”, a uspjeh sa pjesmom ”Izvor” na festivalu prolazi medijski neprimijecen. Indexima, koji ne zele da se odreknu svog stila prijeti, sudbina neshvacenih genija, klavijaturista i bubnjar se ponovo mijenjaju, no bubnjar Saranovic se ponovo vraca. Od tog trenutka Indexi ulaze u fazu velikih uspjeha.

Po svemu prvi, Indexi su bili neizostavni i pri početku nastupa u novoizgrađenoj Skenderiji. Tu je u jesen 1972. odrzan prvi koncert pred 12 000 ljudi. Mnogi su ostali napolju sa neispunjenom zeljom da prisustvuju obiljezavanju desetogodisnjici rada Indexa, sto je bila kruna njihove turneje. Pravili su turneje po Bugarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, neprekidni objavljujuci hit singlove, a njihovu popularnost potvrdjuje i cinjenica da su nastupali i kao predgrupa na turnejama popularnih svjetskih sastava “Equals” i “Pretty things”. Medju uspjesima iz tog doba je neizostavna pjesma “Sve ove godine” autora Ence Lesica, privremenog klavijaturiste.

Početkom 1973. dolazi do jedne jako čudne “fuzije” između Indexa i Pro arti. Tadašnji klavijaturista Indexa Vlado Pravdić odlazi u Bijelo dugme i oni su pod hitno morali naći zamjenu. Ponudili su to mjesto Đorđu Novkoviću koji je svirao za grupu Pro arte i koju on nije želio napustiti. Na kraju je pristao svirati sa Indexima ako će i Indexi svirati sa njegovom grupom koja i nije imala tako dobre instrumentale, tako da su jedno vrijeme nastupali pod imenom “Indexi – Pro arte”, a konačna varijanta imena je zavisila od toga ciji su repertoar svirali, i ciji je pjevac pjevao. Tako su nastupali i na nekim festivalima, ali prvu pobjedu odnose kao Indexi sa pejsmom “Predaj se srce”. Singl sa tom pjesmom im je bila i prva zlatna ploča. U novembru te iste godine, dvojica ključnih ljudi za Indexe, Bodo Kovačević i Davorin Popović, odlaze u vojsku. To ih je privremeno zaustavilo u radu na novim pjesmama, ali krajem 1974., zahvaljujuci njihovom povratku, grupa nastavlja sa radom. Bilo je vrijeme za novi hit, a to je pjesma “Bacila je sve niz rijeku”. Singl je objevljen neposredno pred novu 1975. godinu.

Kada su se Davorin i Bodo vratili iz vojske, sarajevski rock je bio u velikom usponu. Bijelo dugme je vec iza sebe imalo nekoliko uspjesnih singlova i svoj debi album, Zdravko Čolić se vratio sa Evrovizije i redjao hit singlove, bilo je to novo vrijeme i trazilo se nesto novo. Bilo je pitanje kako ce se Indexi uklopiti u novi trend. Bilo je jasno da ce im prvi hit odrediti dalji put, i pjesma “Bacila je sve niz rijeku” je dosla u pravom trenutku. Iako je tadasnjim cenzorima bio “sumnjiv” pravi smisao teksta “život je jedan ona bacila”, iako su na neki nacin pokusali da je zabrane, ona je ipak jako dobro prosla kod publike. Singl je snimljen u nesto izmijenjenom sastavu. Kako je prestala ta cudna saradnja sa grupom Pro arte, novi klavijaturista je bio sarajevski profesor muzike Miro Maraus. Milic Vukasinovic se tada vratio iz Londona, i kako mu je trebao angazman, preuzeo je mjesto bubnjara Indexa.
U februaru 1975. organizuju veliki koncert u Skenderiji pod nazivom “Povratak Indexa”, i to je bio stvarno trijumfalan povratak. Bio je to samo uvod pred veliku turneju.

Nakon 16 godina rada, i velikog broja objavljenih hitova, Indexi prvi put ulaze u studio odlucni da naprave album. Na osnovu tekstova velikog bosanskohercegovackog pjesnika Maka Dizdara, prave svoje nove kompozicije. Koristene su pjesme iz zbirki “Kameni spavac” i “Modra rijeka”. I sam album, kao i najpoznatija pjesma, je nosio naziv “Modra rijeka”.

Aranžmane za album je uradio Ranko Rihtman. Recital na pocetku obje strane ploce govorio je zagrebecki glumac Fabijan Sovagovic. Iako “Modra rijeka” nije bio album za top liste jer nije bio dovoljno komercijalan, on je bio konacno pronadjena forma njihovog vlastitog umjetnickog izraza. Nakon tog albuma, Davorin dobija Sestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, sto je najvece priznanje koje je taj grad u to vrijeme mogao nekom dodijeliti. Medjutim, “Modra rijeka” je Indexima u daljoj karijeri predstvaljala neku vrstu “kamena oko vrata”, jer sve sto bi napravili, to su uporedjivali sa “Modrom rijekom”, a bilo je jako tesko napraviti nesto u rangu tog remek-djela. Vjerovatno je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg se Indexi sve manje pojavljuju na domacoj sceni, i sve rijedje pocinju izdavati singlove. Tako osamdesetih godina Indexi skoro da prestaju sa radom, iako stalno najavljuju nove pjesme, ali se rokovi stalno prolongiraju, a publici ostaje samo da se zadovolji novim reizdanjima starih pjesama.

U maju 1987. nastupaju na nostalgicarskom spektaklu nazvanom spektaklu nazvanom “YU legende rocka” gdje su nastupili i “YU grupa”, “Time”, “Korni grupa”, Radomir Mihajlovic Tocak i drugi.

“Samo je pjevač mogao da otpjeva pjesmu onako kako sam je ja zamislio. On je pjevač za velike pjesme…” – rekao je Goran Bregović za Davorina nakon što je snimio dvije sevdalinke za film “Kuduz”. Bregović je želio da te pjesme otpjeva iskljucivo Davor. Od tih sevdalinki, najpoznatija je “Zute dunje”. Kasnije, poslije ratne pauze, Indexi su obradili jos jednu staru sevdalinku, “Snijeg pade na behar na voce”.

Osamdesetih godina, Idexi su napravili jednu veliku “pauzu”, koju su pocetkom devedesetih morali produziti zbog pocetka rata. Veci dio benda se nasao u Sarajevu, a Bodo Kovacevic u Pragu. Oni koji su ostali su cak pokusavali nesto da rade i u nemogucim uslovima, tako da nastaje pjesma “Ulica prkosa”, koju je Davorin otpjevao u duetu sa Edom Mulahalilovicem. Povratkom Bode Kovacevica 1995., grupa ozbiljnije nastavlja sa radom. Sviraju nekoliko koncerata u sarajevskom BKC-u, tri koncerta u Londonu i pet rasprodanih koncerata u zagrebackoj dvorani “Lisinski”.

Pošto su ostali bez Ranka Rihtmana koji je tada bio u Izraelu i Fadila Redzica koji je otisao u Sjedinjene drzave, moralo je doci do novih izmjena. Za bubnjeve ponovo dolazi Peca Petej, bas preuzima Davor Cernigoj, a klavijature Sinan Alimanovic. Uz standardne, Davorina i Bodu, oni sacinjavaju novu postavu Indexa.

Konacno, u proljece 1999., nakon 37 godina, Indexi su izdali i svoj drugi album pod nazivo “Kameni cvjetovi”. Album se predugo cekao, pa se od njega puno i ocekivalo. Ipak, publika je taj album dosta dobro prihvatila, i na koncertima su se iznenadili da publika osim starih, zna i nove pjesme.

18. juna 2001. godine, Sarajevo je ostalo bez covjeka koji je jedini u tom gradu stekao nadimak Pjevač. Rođen je u Sarajevu 1946. godine i vec pocetkom sezdesetih godina, ukljucuje se u stvaranje sarajevske pop-rock skole. Bilo je to vrijeme kada su mladi bili pod uticajem tadasnjih rock grupa kao sto su Beatles, Shadows, sto bas i nije nailazilo na odobravanje njihovih roditelja. Davor se izdvajao svojim glasom, a svoju pjevacku karijeru je zapoceo u grupi ”Pauci”. Medjutim, u to vrijeme, Davor jos uvijek nije bio siguran da li da se posveti muzici ili kosarci. Tako, u jednom momentu kosarka je prevagnula i on napusta ”Pauke”. Njegova muzicka karijera se nastavlja kada su ga zovnuli u Indexe.

Davorin je izgubio bitku sa bolešću, na veliko zaprepaštenje svih Sarajlija. Njegovom smrću, Indexi su zvanično prestali da postoje. Nakon skoro 40 godina rada, velikog broja singlova, i dva albuma, sigurni smo da treceg nece biti. Ostaje nam samo sjecanje na grupu koja je obiljezila prosli vijek na ovim prostorima, na “Pjevaca”, ali i muzika koja je ostala iza njih i koja je vjecna.

Za Pjevačem je, 22. marta 2004., krenuo njegov blizak prijatelj, jos jedan clan Indexa, po mnogima najveci gitarista ovih prostora, covjek koji je, prica se, donio prvu elektricnu gitaru u Jugoslaviju.

Rođen je 1946. godine u Sarajevu. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu. Pocetkom šezdesetih godina osnovao je grupu “Lutalice” nakon koje svira u grupi “Indexi”, kao jedan od njenih osnivaca. Bio je gitarista u Plesnom orkestru Radio-televizije Sarajevo. Radio je kao kompozitor, producent i aranžer za mnoge vokalne soliste i grupe sa prostora bivše Jugoslavije. Nakon sto su Indexi prestali da postoje, svirao je sa Sinanom Alimanovicem u njegovom “Jazz kvintet-u”.

Poslednje dvije godine života, bio je i aktivni gitarista Ritam sekcije “Big Band” Muzicke produkcije Javnog servisa Bosne i Hercegovine. Slobodan Bodo Kovačević za svoj muzicki rad neprocijenjive vrijednosti dobio je brojne nagrade i priznanja, ukljucujuci Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, Zlatnu znacku Radio-televizije Sarajevo, te estradnu nagradu bivše Jugoslavije.

seebiz