UPDATE:
Nažalost, povod da aktualiziramo satiričnu anticipaciju budućnosti, koju smo objavili prije nešto manje od dvije godine, 3. ožujka 2015. , nije više nimalo zabavan. Kolumnu ponovo objavljujemo u znak protesta zbog položaja neudomljenih životinja, prvenstveno pasa lutalica izbačenih iz domova bezobzirnih. Iako je Grad preko bliskog mu portala sbplus gotovo svečano najavio izgradnju azila za životinje, a koji je tu informaciju proglasio čak svojim intelektualnim vlasništvom (Vidjeti link na tekst: Azil za životinje kakvog nema u Hrvatskoj), neki građani Broda svjedoče kako je ledeni užas ukazao na neispunjeno obećanje o izgradnji smještajnih blokova za životinje i na bezobzirnost gradskih vlasti. Temperature u Brodu izazivale su jezu kod ljudi zaštićenih u kućama, tako da nije teško zamisliti kako je ovih dana (bilo) psima na Vijušu u nekakvom improviziranom psetarniku. Zahvaljujući samo nesebičnim nastojanjima i odricanjima brodskih volontera mnogi psi su spašeni od užasne sudbine.
A trebalo je biti djelomično baš onako kako smo “neumjereno pretjerivali” u tekstu koji objavljujemo ponovo. Molimo vas da ga pročitate da biste razumjeli koliko je dubok ponor između stvarnosti i neispunjenih obećanja političara, kolika je razlika između nebrige o životinjama i utopijskih očekivanja o njihovom zbrinjavanju.
____________________________________________________
Potaknuti objavom ekskluzivne informacije na lokalnom news portalu sbplus o tome da grad Slavonski Brod gradi azil za životinje kakvog nema u Hrvatskoj, urednik i članovi redakcije sbperiskopa, prvog i jedinog brodskog magazina, donijeli su, nakon iscrpljujuće rasprave, nimalo laku odluku o aktiviranju vremeplova, i to u smjeru budućnosti. Zapravo, prst na vagi za korištenje sprave kojom se putuje kroz vrijeme, bio je znakoviti sivac/antrfile na dnu navedenog teksta (tako mila forma pokojnog urednika Novog brodskog lista Miroslava Jurića) u kome je stajalo pristojno, ali strogo upozorenje: Ideja za ovu temu i sadržaj članka autorsko su djelo novinara portala SBplus. Preuzme li netko – osobito drugi mediji – ideju, informacije, podatke i/ili fotografije, bez navođenja izvora, krade našu imovinu. Naime, posumnjali smo da se iza ove odbijajuće opomene kriju daleko veći planovi gradske uprave, strateškog značaja i značenja. Osjetili smo skrovite motive.
Kako se ne bi doveli u nezavidnu poziciju medijskih kokošara i neovlaštenih korisnika intelektualnog vlasništva koji bi mogli završiti na stupu srama kao medijsko smeće, u ovom podužem uvodu, vedra čela i obraza čista, priznajemo čije su ideje, informacije, podaci i/ili fotografije.
Naša ideja je bila na licu mjesta, translatiranjem kroz dimenziju vremena, saznati dokle će planovi i projekti sa skrbi o životinjama stići odnosno u kojem će se smjeru razvi(ja)ti Slavonski Brod. Odabrana je dvočlana posada: kapetan vremeplova, M.M. alias Rz Brzotrz i časnik za vezu M.B. alias Si Tacho. Poslije rizično-kratkotrajnih psiho-fizičkih i navigacijsko-tehničkih priprema, pozdravili smo se s hrabrim putnicima. Opskrbili smo ih raznim gadgetima i svime što im može poslužiti ako bi kojim slučajem ostali zaglavljeni u vremenu ispred nas. Samo im nismo dali domaću valutu s obzirom da za deset godina neće vrijediti ništa. Potom se vremeplov na tri duga sata uputio u 2025. godinu, u vrijeme koje će tek doći .
Ovo što slijedi njihovo je, maksimalno skraćeno, izvješće kroz bespuća futurističke zbiljnosti, prilagođeno internetskim portalima s početka 2015. godine. To što su saznali, fantastično je. Nakon izvjesnog vremena objavit ćemo feljton u nastavacima.
U slavonskobrodsku 2025. godinu stigli smo po danu, mirno i sigurno. Vremeplov je ostao skriven u šumarku, na padinama Dilja. Grubi proračuni su govorili da nam ne prijeti nikakva neposredna opasnost. Izašli smo iz vremenskog vozila, oprezno ostavljajući cockpit u stanju spremnosti za žurni povratak u 2015-u. Zrak je bio opojno mirisan. Pogledali smo se i istovremeno uzviknuli:
– Peter, stari vraže, uspio si sa svojom Građanskom inicijativom za čisti zrak! Ili ste ti i ekipa, uključujući „znači Vašarevića“, apelima izludili Ruse, pa su, da te se kaonapasnog aktiviste riješe, postavili filtere, ili ste, zajedno s komentatorima sbperiskopa, pod okriljem noći, izvršili diverziju na Rafineriju. Ma što uradio, hvala ti!
Naše dobro raspoloženje pomutio je gromoglasni pseći lavež. Lajala su tri orkestra pasa, nedaleko od nas. Njihovo glasanje, od zavijanja do režanja, bilo je toliko snažno i neočekivano da smo se obojica mašili za obližnje motke. Uvidjevši da nam se psi ne približavaju spustili smo se u down town. Cijelo vrijeme iznad naših glava prelijetali su dronovi koji su (saznali smo kasnije), prema zvaničnim informacijama, regulirali nemoguće gust promet, a, prema neslužbenim, navodili su šintere na čipirane odbjegle pse. Na svakom koraku, na zidovima i pročeljima zgrada, bili su plakati na kojima se samouvjereno smješio fotošopirani „vaš gradonačelnik Mirko Duspara koji je Brodu donio blagostanje i napredak”, i plakati na kojima su se nalazili obavijesti o prednostima hotela za životinje. Bilo je i plakata na kojima je pisalo: „Narodnim neprijateljima, opoziciji (?– napomena vremenskih putnika)) i korisnicima GMO pseće hrane – zabranjen ulaz na pseće zabave.“ Počelo nam je svanjivati.
U diskretnim razgovorima sa sugrađanima iz budućnosti, Brođankama i Brođanima koji su nas zbog naše neupućenosti i zbunjenosti gledali s nevjericom, saznali smo da je dr. Duspara već dvije godine doživotni gradonačelnik kao kandidat svih stranaka i kao nestranačka osoba. Njegov projekt izgradnje gradskog velebnog hotela za životinje na sedam katova „Lesi“ oživotvorio je klimavu, imaginarnu priču o turizmu privukavši „pola Europe“ i šire u vidu osjetljivih vlasnika kućnih ljubimaca. Prije no što bi otišli na godišnji odmor ili zbog biznisa, svoje drage životinjice ostavili bi, nekada čak i preko veze, u smještajnim kapacitetima hotela. Posao smještaja i brige o životinjama donosio je ogroman novac, utjecaj i zaposlenje za mlade Brođane koji su se masovno počeli vraćati iz pečelbe po Europi, spremni za prekvalifikacije za zanimanja u skladu s potrebama životinja.
Nije bilo teško zaključiti da je u Brodu, na jednoj strani, funkcionirao azil za životinje kakvog nema u Hrvatskoj, adoptiranje pasa lutalica, humanizam i pasja renesansa, a na drugoj strani grada, vrhunski hotel za boravak životinja s visokim standardima brige za četveronožne korisnike hotelskih usluga. Hotel je čuven po veterinarima, psiholozima, kuharima, sobaricama, frizerima, pedikerima, šaptačima zmija, pasa, konja i ptica pjevica, osobnim trenerima i fizioterapeutima konja, pasa, mačaka i tuljana (Jedan Brođanin ispričao nam je anegdotu kako su sobari u hotelu otkrili da su nedogovorni rođaci, prije odlaska na kraće putovanje u Mostar, htjeli svog pretilog nećaka prošvercati kao tuljana, – toliko je uredno u hotelu i toliko je dobra hrana.). Čisti zrak, osposobljeni kadrovi, vrhunski smještaj za životinje (sjajan odbir glazbe za opuštanje – ozbiljna glazba pred spavanje, a rock prije i za vrijeme kondicijskih vježbi, izvanredan izbor umjetnih kostiju i kolačića, maštovita obleka za šetnje po obližnjim parkovima s umjetnim drvećem za mokrenje, nadzorne kamere, lutkarske predstave mjesnog kazališta i specijalizirane tv-emisije lokalne dalekovidnice koje su nezahvalne životinje često znale popratiti lajanjem i zijevanjem – dokaz da se životinje nimalo ne razlikuju od ljudi, umjetni Mjesec koji je poticao na zavijanje, zamjenske maternice…), blizina gradskih bazena i sojenica na Poloju za umorne vlasnike, spomenici kulture- sve su to (bili) snažni preduvjeti za postignute bogate rezultate i ostvarenje turističke vizije prvih ljudi Grada, te odlučne uloge Turističke zajednice. Saznali smo da su kao hipnotizirani govorili: “Najbolji turist je životinja” i “Okrenimo se psima i mačkama, ljudi su kao životinje iz džungle”:Bilo je to nasmiješeno lice životinjskog turizma koje je imalo i svoje tamno naličje: ljubomoru zaposlenika koji su se međusobnon natjecali za naklonost kuca i mica (govorili bi si međusobno: „Vidi, meni Đeki hoće jesti iz ruke, a tebi neće!“), moralne dileme pojedinih šefova odjela oko (ne)upotrebe kontracepcije, pristrane odluke menadžmenta oko zapošljavanja i izbora pripravnika, nezadovoljstvo mentora naknadama i … demonstracije. Demonstranti, među kojima su bili i potomci otpuštenih djelatnika iz GU 2015. godine, od strane redarstvenih snaga redovno i neumoljivo su zaustavljani pred ogradom hotela, a nosili su parole (izdvajamo): „Niste vi krivi što su vam vlasnici bogati ljudi“; „Zalaj triput za slobodnu/nesputanu ljubav“; „Vi jedete, a mi?“ „Tražimo jednakost životinja i ljudi“. Spomenimo usput da je hotel za životinje inspirirao na pisanje maturskih i diplomskih radova iz psihologije podvrgavanja, slijedećih naslova: Pas kao gospodar; Pas s vlasnikom uglas; Kako psa naučiti tiho lajati da ne bi probudio gospodara ili susjeda?
Da se sve o prosperitenom Brodu, zahvaljujući azilu i hotelu za životinje, ispriča Brođaninu današnjice, a bez dokaza, kojih, nasreću imamo, prošli bi samo s nekoliko godina ludnice. Ovako, vraćamo se kao vjesnici brodskog gospodarskog ljeta, cijelogodišnjeg brodskog Animalfesta, priče u kojoj su ljudi sporedni likovi, priče u razmjerima skandinavskog epa.
Dio izbornih programa lokalnih političkih stranaka (parole), a tiču se odnosa prema životinjama i životinjskom (Prepisano s brojnih bilboarda u središtu Broda i neposredno pored hotela “Lesi”):
HDZ: Idemo sa životinjama dalje. Mi pučani, zna se, podržavamo narodnjačke životinje koje pokazuju vjernost Hotelu.
SDP: I životinjama, a ne samo nama ljudima. Želim podržati Hotel koji psima nudi priliku da laju i mačkama da mjauču.
ORAH: Održivi razvoj Hotela. Zbrini izmet životinja u javnom interesu.
ŽIVI ZID: Spriječimo deložacije životinja. Oduzmimo monopol Hotelu. Nisu životinje krive.
HSP: Za Hotel životinja spremni.
HRVATSKI LABURISTI: Prema životinjama u Hotelu savjesti čiste biraj laburiste.
UDRUGA PRAVAŠ: Ispunjen i kvalitetan život svih životinja u Hotelu grada Slavonskog Broda i brodsko-posavske županije uz očuvanje i unapređenje tradicionalnih vrijednosti čopora.
HSS: U Hotel vjera, uspješnosti mjera.
HNS: Đuro i Hotel su naši.
NS- REFORMISTI: Decentralizacija Hotela. Moguće je koalirati s psom Milana Bandića.
Napomena: Tekst je sastavni dio medijskog projekta “Portal vremenskog putnika”.