Zuckerberg i Facebook rukovoditelji su odlučili osnovati organizaciju stručnjaka i novinara, koji će odlučivati umjesto čitatelja koja je vijest prava, a koja lažna. I time se dotiče određeni broj vrlo problematičnih tema, za koje je, zapravo, odgovorno američko novinarstvo u posljednjih stoljeće i pol. Ali ono što sada znamo je da će Zuckerberg i kompanija, mi ćemo ih zvati “Fejsbuk”, okupiti različite stručne novinare, koji su vješti u novinarstvu i sa vezama kontaktima u časopisu Time, TV mrežama CNN, NBC i tako dalje; neki stručnjaci su izravno iz New York Timesa, Washington Posta i drugih liberalnih izdanja.
Zato će ovo biti akademska i profesionalna organizacija koja će utvrditi kriterije, ali se neće time baviti poslije – ovi ljudi imaju svoje svakodnevne poslove. Dakle, oni će uspostaviti kriterije koje će Fejsbuk zapravo koristiti kao standard za robotsku algoritamsku metodu po kojoj će se, zapravo, agresivno cenzurirati sadržaji koje korisnici objavljuju.
Ovo, naravno, pokreće mnoga pitanja ne samo o novinarstvu ili o Facebooku, nego io odnosu između privatnog i javnog, između privatne i javne svojine.
Prvi njihov argument u obranu prava da pokrenu takvu politiku je, naravno, da je Facebook privatna organizacija i zato se novinarstvo i njegova povezanost s Prvim amandmanom o slobodi tiska i slobodi govora ne može primjenjivati na domenu privatnog.
Ovo je vrlo zanimljiva situacija, jer nova oblast prava govori o Internetu. I, naravno, znamo da je Internet razvila vlada, da je to bila javna investicija i da su za razvoj plaćali porezni obveznici. I isto tako, nastavlja se izgradnja infrastrukture koja uključuje državne subvencije – korporacije lobiraju kod vlade za subvencije.
Naravno, znamo da je sve to malo drugačije s televizijom i radijom kojima upravlja Federalna komisija za komunikacije (The Federal Communications Commission, FCC), vladina institucija, a frekvencije su, zapravo, u vlasništvu javnosti, čak i ako se to zna pukim gledanjem televizije . Ovo se razlikuje od načina na koji Fejsbuk postoji u zakonu, ali zaista dolazi i do nekih, zaista, zanimljivih povijesnih i moralnih kategorija.
Smatram da će se, u stvari, dogoditi da pravo novinarstvo bude cenzurirano. I ovo stvarno ide unatrag u povijest novinarstva, o kojoj je bilo brojnih slučajeva Vrhovnog suda. Imali smo kasnih šezdesetih slučaj Red Lion Broadcasting Co protiv Federalne komisije za komunikacije, a četrdesetih smo imali Associated Press protiv Sjedinjenih država – ishod tih slučajeva je doveo do ovoga što imamo danas. Sjedinjene države su nametnule ostatku svijeta elemente tog sustava i to je bilo kritično i u vezi je s američkom medijskom hegemonijom i imperijalizmom.
Sada imaju poseban cilj, a to je da cenzuriraju informacije za koje oni misle da su protiv njihovih atlantističkih ciljeva. Oni bi željeli da isključe čitav jedan set informacija čija popularnost raste. Njihov porast je značajan i odražava stavove ljudi, što iz emotivnih radova, što zbog toga što je sadržaj istinit.
Prema istraživanjima, ljudi generalno ne vjeruju mainstream medijima.
I sada imamo te takozvane mainstream medije kojima su, u stvari, alternativni mediji preuzeli čitatelje. Ipak, mainstream mediji i dalje imaju gledatelja, ali ne i većinu. Oni već gube posljednjih 4-5 godina, tako da sada pokušavaju uzvratiti udarac.
Prije nekoliko godina, kada je bila državna tajnica, Hillary Clinton je priopćila da Sjedinjene države gube propagandni rat. Barack Obama je predstavio novu organizaciju za koordinaciju informativnih aktivnosti organizacija koje pružaju informacije vlastima i medijima.
A ovo je povezano sa potrebom atlantista suzbiti informacije. Te je tako prijedlog Facebooka, na dulji rok opasan za javnost i mogućnost dolaženja do alternativnih mišljenja.