U kulturnom identitetu Broda književnica Ivana Brlić-Mažuranić je najvredniji pojedinačni dragulj. Međutim, najsjajniji i svjetski najpoznatiji dragulj je balerina Mia Čorak Slavenska. Tomu su, naravno, pridonijele i naravi načina na koji su se one kulturno izražavale. Mali i slabo poznati hrvatski jezik je za Ivanu u svijetu bio velika prepreka, dok je univerzalni baletni «jezik» za Miu bio velika prednost…
Mia je plesala u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu od svoje četvrte godine. S osamnaest godina postala je primabalerina, s dvadeset i jednom godinom već je u Parizu, a potom gostuje po čitavoj Europi, Kanadi, Južnoj i Sjevernoj Americi, Japanu i uopće postiže svjetske uspjehe. Na Olimpijadi u Münchenu 1936. godine pobjednica je u plesu koji tada postoji kao olimpijska disciplina. Ona je, dakle, prva i jedina rođena Brođanka individualna pobjednica Olimpijade. Uvrštena je u sve svjetske leksikone i enciklopedije, a u prvoj hrvatskoj enciklopediji o njoj piše: «Najveća i najnadarenija plesna umjetnica koja je do danas proizašla iz hrvatskog naroda». Na kraju, a možda najvažnije za stanje političkih mozgova u Brodu, Mia je emigrirala iz Zagreba u Francusku i SAD jer je kao Hrvatica bila na indeksu Beograda. Kraljevski dvor joj je 1937. godine zabranio nastup na prezentaciji Kraljevine Jugoslavije u Parizu…
Toj i takvoj, rođenoj Brođanki, Miji Čorak Slavenskoj, ovaj i ovakav Slavonski Brod, na čelu s gradonačelnikom Mirkom Dusparom, jednoj je ulici u Brodu dodijelio njeno ime. Ulica se nalazi u najudaljenijoj periferiji grada i ustvari je livadski put slabo nasut šljunkom koji vodi do lokacije željeznog otpada na veznoj cesti. U ulici ima pet do šest neožbukanih katnica pa ploča nije ukucavana u šuplju ciglu prve zgrade, nego je zakucana u jednu obližnju vrbu. Stanovnici ulice nemaju pojma tko im je i zašto krstio ulicu.
I Mija je još i dobro prošla. Jednom od najvećih u Brodu rođenih muževa i jedinom Brođaninu u povijesti koji je u postupku beatifikacije i proglašenja blaženikom, dr. Josipu Stadleru, svojevremeno je, svečano, dodijeljen jedan slijepi vinogradarski put na Rozinki. Nakon što sam na to javno upozorio dali su mu, ipak, i trg ispred Hrvatskog doma (koji se gruntovno vodi kao vlasništvo «Posavske Hrvatske»).
