Nećemo se predati

Prošli tjedan započeo je ‘građanskom akcijom’ kojom su Željka Markić i udruga ‘U ime obitelji’ upozorili nadležne službe na nenamjensko korištenje financijskih sredstava koja Srpsko narodno vijeće dobija od države za potrebe izdavanja tjednika ‘Novosti’. Markić je tom prilikom skrenula pažnju državnim organima i svekolikoj javnosti da ‘Novosti’ u svojim člancima šire mržnju, netrpeljivost i netoleranciju prema hrvatskom narodu. SNV bi, po njezinu mišljenju trebalo vratiti državi dodijeljenih mu 3,2 milijuna kuna. Dapače, SNV-u bi trebalo onemogućiti primanje potpore Savjeta za nacionalne manjine u naredne tri godine, dok se ne opamete. 

Prošli je tjedan završio ‘građanskom akcijom’ udruge zadarskih žena proistekle iz srpsko-hrvatskog rata i koordinacije vukovarskih udruga proisteklih iz istoga, održanom na zagrebačkom Jelačić-placu. U-drugarice i u-drugovi pročitali su na tom speakers’ corneru sastavak kojim ‘antifašističku JNA’ i bradate četnike’ terete za: gubitak 600 godina života, protupravno zatočenje trećine hrvatske populacije, progonstvo dva milijuna Hrvata, silovanje nebrojenih muškaraca i žena itd, itd. Milorad Pupovac, nakladnik ‘Novosti’, na licu mjesta je optužen zbog sudjelovanja u osnivanju i radu Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu na prelasku iz osamdesetih u devedesete godine prošlog stoljeća, te za ‘srbovanje po Srbu i jugoslavenske orgije po Jasenovcu’. 

Markić u tom nastupu ratom inspiranih organizacija nije pronašla nikakve elemente govora mržnje. Međutim ovaj je tjedan započeo njezinom peticijom Savjetu za nacionalne manjine za ukidanje potpore ‘Novostima’.

Ti događaji povod su za intervju s glavnim urednikom ‘Novosti’, Nikolom Bajtom.    

Novosti su već godinama izložene pritiscima nacionalističke desnice, manifestacijama netrpeljivosti i inicijativama za oduzimanje budžetskih sredstava, međutim zbog sadašnje političke konstelacije i raspoloženja vlasti ovaj prošlotjedni koji je inicirala Željka Markić čini se najozbiljnijim. Kako ga proživljavate?

Napad Željke Markić dolazi nakon što je već izvršen žestoki udar na nezavisne institucije i civilno društvo i ozbiljniji je utoliko što se ne radi o izoliranoj akciji nego o širokoj strategiji gušenja svega što u Hrvatskoj slobodno djeluje i misli. Svjedočimo perverziji u kojoj fašistoidna organizacija U ime obitelji, koja od osnutka truje ovo društvo mržnjom i isključivošću, optužuje jedan dosljedno antinacionalistički manjinski medij, u kojem usto rade brojni Hrvati, za širenje nesnošljivosti prema većinskom hrvatskom narodu i državi. Taj napad proživljavamo radno, ne ostajući nikome dužni, onako kako smo navikli. Sjećamo se da je prvi veliki napad na Novosti uslijedio nakon naše naslovnice “Oba su pala”. Na nju su reagirali i ljudi iz vrha vlasti pa i tadašnji predsjednik Republike, Ivo Josipović. Nakon članka o ZAMP-u koji se bavio Josipovićevom poslovno-interesnom mrežom, upravo on je uspostavio paradigmu budućih napada na Novosti – da se Srpsko narodno vijeće bavi etno biznisom. Preko svojega savjetnika u medije je pustio ideju da ne bismo smjeli pisati ni o čemu drugome osim o srpskoj kulturi i folkloru, da se ne bismo smjeli osvrtati na ostale događaje i probleme u hrvatskom društvu. Ta linija napada ostala je prisutna do danas: što god radili, o čemu god pisali, pa i onda kada pišemo o aferama koje nemaju veze sa Srbima, Hrvatima, ustašama i partizanima, napada nas se kao “Srbe”, udara se politički na izdavača Novosti i optužuje nas se za protuhrvatsku djelatnost.

Ili vas vide kao dio velikosrpske priče, gotovo kao “četnike”.

Desničarski komentatori u hrvatskim medijima tu nemaju posve jedinstven stav. Jedni nas uporno proglašavaju pročetničkim listom, što nema nikakvog utemeljenja. U Novostima nema nacionalizma s bilo koje strane, ali sve što se ne uklapa u temeljni hrvatski nacionalistički narativ ti komentatori proglašavaju četničkim. To se ne odnosi samo na Novosti i na predstavnike srpske nacionalne manjine, već i na sve njihove neistomišljenike, predstavnike civilnog društva, novinare i druge intelektualce, ljude s kulturne i političke lijevo-liberalne scene, svi su oni “četnici”. Drugima, poput Nina Raspudića, smeta pak što u našoj redakciji ima toliko Hrvata. Njemu smeta što nismo četnici. Svim tim nacionalistima zapravo smeta to što smo antifašisti.

Brojni događaji, u kulturnoj politici i u odnosu prema civilnom društvu zadnjih tjedana, posebno kada se radi o raspodjeli sredstava za javne potrebe u kulturi i o destruiranju kulturnih institucija, daju naslutiti da je duh Karamarka, Hasanbegovića njima sličnih i dalje živ i zdrav u “reformiranom” HDZ-u. Kako biste protumačili vezu između ove i prethodne HDZ-ove garniture na vlasti?

To je jedna te ista stranka. Taj zloduh, kojeg su oni oslobodili, neće se sam od sebe vratiti u bocu, a HDZ sigurno neće biti taj koji će ga vraćati dok god od njega ima koristi u održavanju na vlasti, preuzimanju resursa i uspostavljanju kontrole nad društvom. Ovo što se danas događa bilo je programirano u Karamarkovoj kampanji za parlamentarne izbore 2015. godine. Njegov moto je bio da će sredstva za demografsku politiku “1000 eura po novorođenom Hrvatu” namaknuti tako što će ukinuti financiranje udruga, zato što one “sramote Hrvatsku”. To je tada bilo izricanje programa uništavanja civilnog društva u Hrvatskoj. Civilno društvo je onaj “živi” dio društva, u kojem se promiču ideje slobode, ravnopravnosti, jednakosti, brige za slabije i deprivilegirane. Politički program njegova uništavanja bio je ustvari najava Hasanbegovićeve kulturne revolucije koja je uslijedila kad su došli na vlast. Mladi program neprofitnih medija imao je svoje porodiljne muke, ali on ga je u cijelosti proglasio korupcijom, ne zato da ga unaprijedi i popravi njegove boljke, nego zato da ga uništi.

Usporedo je išlo smanjivanje sredstava namijenjenih udrugama i formiranje kontraudruga. Najbolji primjer toga je udruga Hrvatski novinari i publicisti, koja je osnovana pored tradicionalne krovne novinarske organizacije, Hrvatskog novinarskog društva. Cilj je da se pomoću HNIP-a niveliraju javni istupi HND-a, premda je u tu novu udrugu učlanjen mizeran postotak hrvatskih novinara. Pogledamo li profil te udruge, vidimo da je ona po svemu protunovinarska.

Zašto?

Umjesto da štiti novinarske slobode, ona ima misiju da začepi usta. Oni optužuju druge novinare da rade protiv Hrvatske, oni štite vlast, izdaju priopćenja u korist predsjednice Republike i članova Vlade. To je, dakle, novinarska udruga koja je instrument vlasti i sredstvo njezinih članova za dolazak na pozicije. Sličan tip udruge je U ime obitelji. To su desničarske organizacije koje se nude da budu jurišnici HDZ-a, a iza njih stoje moćne interesne strukture, poput dijela Katoličke crkve u slučaju U ime obitelji. Oni kažu da se financiraju donacijama građana, ali tu sigurno nisu presudne donacije “malih ljudi”, nego se vjerojatno radi o krupnim sponzorima.

Očito je da je nakon ulaska Hrvatske u EU prestala potreba za hipokrizijom tobože moderniziranog HDZ-a koji je još trajao za mandata Jadranke Kosor. S Karamarkom HDZ je pokazao svoje staro i pravo lice.

Vjerojatno se radi i o prelijevanju budžetskih sredstava koja prima Crkva.

Ne možemo znati, jer je financiranje te udruge potpuno netransparentno, uostalom, kao i trošenje nekoliko stotina milijuna kuna koje godišnje država uplaćuje Crkvi. No, osnivanjem takvih udruga formirano je novo “civilno društvo” na koje ranije nismo navikli. To je antigrađansko, protu-civilno društvo, koje ideološki djeluje u suprotnosti sa svim principima koje smo ranije smatrali svojstvenima civilnom društvu, a da pritom koristi njegove mehanizme, u kombinaciji sa svim raspoloživim metodama represije, od huškanja rulje, preko podizanja tužbi, do prijava DORH-u, revizijama, inspekcijama.

Procesi koje opisujete uzeli su maha za vrijeme Tomislava Karamarka. Međutim nakon njegova odlaska i dolaska generacije “diplomata” na čelo HDZ-a, oni su i dalje dominantni.

Očito je da je nakon ulaska Hrvatske u EU prestala potreba za hipokrizijom tobože moderniziranog HDZ-a koji je još trajao za mandata Jadranke Kosor. S Karamarkom HDZ je pokazao svoje staro i pravo lice. Umjereni Plenković samo je maska toga istoga HDZ-a. Od njegova dolaska na vlast vidimo kontinuitet s ranijim HDZ-ovim politikama, a micanje Zlatka Hasanbegovića s pozicije ministra kulture ustvari je bilo samo maskiranje toga kontinuiteta. Hrvoje Hribar nije smijenjen pod mandatom Karamarka i Hasanbegovića, ali jest pod Plenkovićem i Ninom Obuljen.

Znači li to da je Hasanbegović pravo lice HDZ-a?

HDZ ima i previše lica, a pouzdano znamo da je, bez obzira na to koje trenutačno nosi, nacionalizam kostur tog lica. Politike koje zastupa Hasanbegović legitimne su politike unutar HDZ-a i vidimo da se one provode. Pitanje je radi li se pritom o slabosti “umjerenog” premijera Plenkovića koji, kao, još nema snage da reformira svoju stranku, ili se radi o čovjeku čiji je oportunizam toliko radikalan da je spreman savijati se ispod civilizacijske razine. Činjenica je da on zloduhu ne pruža otpor, nego daje prostor. Rezultat je da je u njegovom mandatu usred Jasenovca postavljena ploča s ustaškim pozdravom i da tamo stoji već tri i pol mjeseca, legitimizirajući ustaštvo. Ta je ploča lice njegovog, Plenkovićevog HDZ-a.

Od cjelokupnog tiska koji izlazi u Hrvatskoj, Novosti najviše i najozbiljnije pišu o revivalu ustaštva. Međutim pritom vas se također nastoji ugurati u manjinski prostor.      

Novosti su posebno osjetljive na rast nacionalizma i fašizaciju hrvatskog društva upravo zato što nastupamo iz perspektive manjine. Mi znamo kako će se takve pojave odraziti na manjinu i nemamo ih pravo ignorirati. Svi programi informiranja koje potiče i podržava Savjet za nacionalne manjine u sebi imaju prioritet zagovaranja temeljnih ustavnih vrijednosti. Naša uređivačka politika definirana je tim krugom tema. Kad društvo ponovo tone u nacionalizam, kad se u njemu počne širiti mržnja, a političke strukture je toleriraju i potiču, jasno je da su manjine ugrožene, a u Hrvatskoj su Srbi uvijek prvi na udaru. No hodogram fašizacije je udar na manjine kako bi se na njima demonstrirao teror putem kojega će se u konačnici pokoriti cjelokupno društvo. Nemamo pravo takve pojave ignorirati ni kao novinari, za koga god pisali, ni kao građani, čime god se u životu bavili.

Očito je da je Feral Tribune u vrijednosnom i u stilskom pogledu ostavio traga na krug mlađih novinara. Kako biste objasnili koncepcijsku poveznicu između Novosti i Ferala, pored puke činjenice da za vas radi desetak Feralovih urednika, novinara, ilustratora..? 

Feral je prokazivao autoritarnu i nacionalističku vlast, zastupao slobodno i otvoreno društvo, pisao neugodnu istinu o zločinima “naše strane”, branio je slabije i progonjene, uključujući progonjene Srbe. Prirodno je što su mnogi nekadašnji Feralovi autori danas u Novostima, i u njih su donijeli svoj feralovski stil i veliko iskustvo. A, koliko god danas to zvučalo čudno, prirodno je i da postoji pošteno novinarstvo, i da se iz generacije u generaciju bori za svoje mjesto u medijskom prostoru. Novosti su danas jedno od rijetkih takvih mjesta. Koncepcijski, Novosti su se od tjednika koji se obraćao samo pripadnicima srpske manjinske zajednice izlaskom na trafike 2009. počele razvijati u list otvoren širokom čitateljstvu, bez obzira na nacionalnost. Okupili smo značajnu publiku i rekao bih da je to dobar recept za manjinske medije. Takvom uređivačkom koncepcijom izlazimo iz geta, ostvarujemo integraciju i ravnopravnost, a to su neke od temeljnih misija našeg programa koji financira Savjet za nacionalne manjine.

Kako biste protumačili činjenicu da su Novosti ostale jedini naglašeno antifašistički i lijevo orijentirani časopis u Hrvatskoj koji prima znatnija budžetska sredstva – dok se ona većinom usmjeravaju na tiskovine koje, su poput Hrvatskog slova, orijentirane na širenje mržnje nasuprot ustavnih vrijednosti koje ste spomenuli?

Kod nas se i dalje na vlast dolazi pomoću sirovog nacionalizma. Danas se nastavlja HDZ-ov politički projekt koji je išao na sustavno uništavanje svih medija koji su prokazivali nacionalističku matricu. Potpuno su ideološki transformirali HRT, koji je daleko najveći pogon u zemlji i u kojem radi približno svaki drugi novinar. Ukinuli su Zarez, sada gase Le Monde diplomatique, ukinuli su financiranje neprofitnih medija, protiv kojih je kampanju pokrenula upravo Željka Markić, pa su zatim na red došle i Novosti. Naša je posebnost u tome što smo financirani po modelu koji je definiran Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i bit će daleko teže ukinuti nam prihode nego što je to bilo ostalim neprofitnim medijima. Možda će zbog toga i hajka na Novosti biti daleko agresivnija.

Ostavci Hrvoja Hribara u HAVC-u prethodilo je imenovanje novog saziva upravnog odbora te institucije, u koji su imenovani ljudi kojima očito nije mrska HDZ-ova interpretacija novijih povijesnih događaja. Potom je za v.d. ravnatelja imenovan Daniel Rafaelić. Kakve filmove možemo očekivati od takvog HAVC-a?

S obzirom na činjenicu da je za člana upravnog odbora imenovan i Ivan Kujundžić, autor spomenika ustaškom teroristu, na čijem su otvorenju bili tadašnji ministri Hasanbegović i Medved – možemo očekivati upravo to. Ostalo ovisi o snazi filmske zajednice.

Rafaelić je nedavno izjavio kako “branitelji imaju jednako pravo od HAVC-a tražiti filmove o Domovinskom ratu, koliko i LGBT organizacije imaju pravo tražiti da se snimaju filmovi o njima”. Kako biste prokomentirali tu izjavu?

Mislim da filmski umjetnici imaju pravo tražiti od HAVC-a da se podupiru najbolji projekti neovisno o temi, a da HAVC ima zakonsku dužnost to im omogućiti.

Na subotnjem zagrebačkom prosvjedu zadarskih i vukovarskih braniteljskih  udruga koji je, između ostalih, apostrofirao i nakladnika Novosti Milorada Pupovca, rečeno je, između ostaloga, da je za vrijeme rata prognano dva milijuna Hrvata, da je svaki trideseti bio u logoru, da je “silovano nebrojeno muškaraca i žena”… Je li to ta istina koju bi se htjelo učiniti neupitnom nakon sređivanja stanja u novinarstvu i filmskoj industriji?

Definitivno jest. Činjenica je da smo u centru Zagreba imali izrazito antisrpski prosvjed na kojem su iznošene otvorene poruke mržnje, a da na to nitko nije reagirao. Takva se situacija pomalo izgrađuje. Kad Milijan Brkić poruči onima kojima se ovdje ne sviđa neka odu u Srbiju, time daje dozvolu onima ispod sebe da koriste još žešći vokabular. Kad se tako nešto bez ikakve reakcije tolerira u centru Zagreba, možete misliti kako se osjećaju pripadnici srpske nacionalne manjine. Ili kako se osjećaju pripadnici LGBT zajednice kad ministar Stier napad suzavcem na njih okarakterizira tek kao “vandalski čin”. Vodeći HDZ-ovci stalno relativiziraju, umanjuju i skrivaju mržnju koja se valja u hrvatskom društvu, i na taj je način potiču.

U Srbiji će uskoro biti održani predsjednički izbori, čije će glavne zvijezde biti Vučić i Šešelj. Kako zbivanja u Hrvatskoj, o kojima smo razgovarali, utječu na političke prilike u Srbiji?

Hrvatska i Srbija su spojene posude. Hrvatski i srpski nacionalizam međusobno su usko uvjetovani i u kampanjama se najviše koriste za domaću upotrebu. Stieru i Dačiću uopće nije važno hoće li se susresti i razgovarati, nego im je važno kako će u unutarnjim političkim pozicioniranjima što bolje iskoristiti činjenicu da se nisu susreli. Očigledno je da niti ne žele rješavati probleme između dviju država, jer im te točke sukoba služe da bi generirali svoje biračko tijelo. Srbija je na putu prema EU, a Vučić, kao preobučeni nacionalist, nositelj je toga puta na isti način na koji je to u Hrvatskoj bio Ivo Sanader. Možemo vidjeti kako Srbija u društvenom i političkom smislu slijedi put Hrvatske, a to će biti dosta traumatičan proces.

I za Hrvatsku je bio traumatičan, recimo kad je svoje optužene ratne zločince morala transportirati u Haag. U Hrvatskoj smo pratili podizanje razine zaštite ljudskih prava do trenutka ulaska u EU, da bi sada nastupilo srozavanje. Slično će vjerojatno uslijediti i u Srbiji, koja, kako ste rekli, slijedi hrvatski put?

U Hrvatskoj smo neko vrijeme simulirali da smo bolji nego što jesmo, a sada se ispuhujemo na svoju pravu razinu, razinu ustaške ploče u Jasenovcu. Isto bi se moglo dogoditi i u Srbiji. Ipak, želio bih vjerovati da smo na tom putu izgradili neke standarde i da smo, glumeći napredak, nešto i napredovali. U Hrvatskoj danas postoji otpor, koji je pridonio padu Karamarkove vlade. Iako je ona pala na aferi INA-MOL, već ranije su postojale snažne napetosti koje su vodile njenom rušenju. One su se izražavale u prosvjedu kulturnjaka i u prosvjedu zbog zaustavljanja kurikularne reforme, koja se ni danas ne nastavlja, premda se to nastoji fingirati. Ta gluma je sve lošija, stvari postaju sve jasnije. I dalje postoji taj otpor, i put kojim se kreće sadašnja vlast iritira sve više točaka tog otpora. Ako vlast nastavi na ovaj rušilački način povlađivati krajnjoj desnici, otpor će rasti i okupljati se. Možda sam preoptimističan u odnosu na zdravlje ovoga društva, ali rekao bih da čitava priča ipak negdje ima limit. Uglavnom, mi se nećemo predati.

tportal