Njegov je temeljni problem što u ovom slučaju nije odradio svoj posao, zbog čega mora otići. Ovo nije afera Saucha, a još manje afera Zeljko. Cvitanovim nastojanjem da afera Saucha slučajno ne postane afera Plenković, afera se pretvorila u aferu Cvitan
Nedavna reakcija pučke pravobraniteljice Lore Vidović na patronizirajuću poruku premijera Plenkovića koji joj je poručio da uvijek može zatražiti konzultacije s njim svakako zaslužuje posebnu pozornost i pohvalu, jer je prava rijetkost za naše prilike, o čemu svjedoči i aktualni rasplet afere u vezi s krađom javnog novca u Banskim dvorima.
Pravobraniteljica Vidović, očito osoba s velikim profesionalnim integritetom, koja se ne plaši svoje dužnosti, poručila je premijeru da ona nema nikakve potrebe za konzultacije s njim s obzirom na to da je Pučko pravobraniteljstvo neovisno tijelo, otkrivši pritom i da je sastanak s premijerom, želeći ga upoznati sa stanjem ljudskih prava u Hrvatskoj, zatražila još prije tri mjeseca, ali ju je premijer ignorirao.
Tu je i još jedna hrabra žena, čelnica povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković, koja je u kratko vrijeme svoju instituciju pretvorila u jedno od najvjerodostojnijih državnih tijela, unatoč bjesomučnim napadima kojima je stalno izložena. Povjerenstvo za sukob interesa zapravo predstavlja iznimku u našoj državnoj baruštini, koja se dogodila isključivo zato što je izbor Dalije Orešković i njezinih suradnika prošao ispod radara tadašnje vladajuće nomenklature.
Hrvatskoj kronično nedostaju takvi dužnosnici s integritetom koji se ne plaše obaviti svoj posao, što god o tome mislila predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović, koja je u jednoj od svojih najskandaloznijih izjava dosad poručila da se DORH ne bi trebao baviti onim na što ga zakon obvezuje, nego kosture što upravo ispadaju iz ormara gurati natrag u ormar.
Upravo taj naputak očito je slijedio i glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, jer kako drukčije objasniti činjenicu da Državno odvjetništvo, istražujući Sauchin slučaj, nije pročešljalo i ostale putne naloge, one koji su popunjeni prije i poslije Sauche, tog svojevrsnog žrtvenog jarca u ovoj aferi? Kako je uopće nekome moglo pasti na pamet zaključiti istragu samo hapšenjem Sauche, a ostale potpuno zanemariti!?! Očito je, naime, da se Cvitan u ovoj aferi ponio lešinarski i politikantski, štiteći aktualne vlastodršce progonom bivših.
Cvitan je na dosad nezabilježen način ugrozio temeljna načela i neovisnost institucije kojoj je na čelu, i to je njegov najveći grijeh u ovom slučaju, a ne također pogrešno ali u odnosu na njegove ostale pogreške suštinski nebitno pojavljivanje pred novinarima s premijerom Plenkovićem, na čemu, opet pogrešno, najviše inzistira najveća opozicijska stranka. To je pojavljivanje samo svojevrsno razotkrivanje Cvitanove nevjerodostojnosti i servilnosti. Njegov je temeljni problem što u ovom slučaju nije odradio svoj posao, zbog čega mora otići. Ovo nije afera Saucha, a još manje afera Zeljko. Cvitanovim nastojanjem da afera Saucha slučajno ne postane afera Plenković, afera se pretvorila u aferu Cvitan.