Gotovo istovremeno s Trumpovim napadom na Siriju je navodno počela “čistka” u Bijeloj kući. The Wall Street Journal kao uzrok kadrovskih promjena navodi nezadovoljstvo Trumpa s njegovim najbližim savjetnicima i pomoćnicima s kojima je stalno u sukobu.
Prema pisanju lista, otkaz će vjerojatno dobiti glavni strateg Trumpa i siva eminencija njegove buduće strategije. Steve Bannon, koji je već isključen iz Vijeća za nacionalnu sigurnost, kao i Rience Priebus, čelnik osoblja Bijele kuće.
Sljedeći na listi za odlazak je direktor Nacionalnog ekonomskog vijeća Gary Cohn.
Međutim, prema tajnica Bijele kuće, Kellyanne Conway, za Fox news je izjavila “kako su informacije o mogućim ostavkama, koje su pojavile u medijima, glasine i da se Trump okružio ljudima s različitim stavovima, ali i bez njih on i dalje ostaje razarač”.
No, ostaje činjenica da je Trumpova politika u retorici i izvedbi doživjela zaokret za 180 stupnjeva.
Iako nitko više ne vjeruje u priču o američkom uplitanja u Siriju, Irak ili Libiju “kako bi se SAD borile protiv terorizma” ili “kako bi spašavale nevine civile od brutalnih diktatora”, Trump se koristio upravo tim izgovorom. On nije glup čovjek da ne bi znao da u to nitko neće povjerovati, koliko god o tome trubili
Najbolje objašnjenje bi bilo da je to učinio kako bi utjecao na cijene nafte, obzirom da je poznato da i Trump i Tillerson snažno zagovaraju oporavak naftnog sektora, a nakon napada su cijene nafte na svjetsko tržištu porasle za skoro 3%. Osim toga, Trump posjeduje dionice niz tehnoloških, financijskih tvrtki, kao onih iz sektora obrane i energetike. Tako posjeduje dionice dobro poznatih poduzeća, uključujući Apple, Nike, Google, Philip Morris, Facebook i Raytheon, kompanije koja se bavi proizvodnjom krstarećih projektila “Tomahawk”, a čije su dionice, kako prenosi Reuters, nakon napada porasle 2,1%.
Osim toga, Kongresu je Bijela kuća predložila nacrt proračuna za novu fiskalnu godinu u kojem je potrošnja za obranu povećana je za 52 milijarde dolara. Stoga, ovaj napad može biti i nepovezan, ali je Trumpu nešto trebalo da uvjeri zastupnike kako je uvećanje proračuna Pentagona neophodno. Dakle, ništa osobno protiv Assada ili Putina i isključivo je riječ o novcu.
Moglo bi se reći, ali glasine o smjenama i promjena kursa, a posebno napad na Siriju, sugeriraju da je Trump duboko zakoračio u svijet laži i licemjerja Washingtona, gdje nema mjesta spontanosti, a posebno ne “samovoljnim odlukama”, čak i ako neki ovaj napad žele opisati kao njegovu odluku, koju je donio bez suglasnosti Kongresa i savjetnika.
Nakon ranijih izjava je radikalan obrat, gotovo prosvjetljenje, primjetan kod američke veleposlanice u Ujedinjenim narodima, Nikki Haley, koja je izjavila kako “Trump vidi Rusiju kao problem”.
Na početku se činilo da će Trump i Putin pronaći dogovor na glavna goruća pitanja u svijetu, od Ukrajine do Sirije, te da će na temelju zajedničke želje prioritet dati borbi protiv terorizma.
Odjednom se sve promijenilo. Ostaje još samo jadna utjeha da su možda propali sporazumi o slobodnoj trgovini TPP i TTIP, ali i to više nije sigurno.
S “Rusijom kao problemom” je Trump vješto uvučen u tabor neokonzervativaca i dijela Demokratske stranke, koji su toliko moćni da su uspjeli paralizirati aktivnosti Trumpa u vanjskoj politici i blokirati svaku mogućnost približavanja između Washingtona i Moskve.
Trump se “predomislio” i o pitanju Assada, za kojeg je rekao da njegov ostanak ili odlazak nisu strateški prioritet Washingtona.
Važna vijest je i da je britanski ministar vanjskih polova danas otkazao posjet Moskvi, te poručio kako će Rusiji, tijekom predstojeće posjete, zajednički stav Zapada prenijeti američki državni tajnik Rex Tillerson.
Sve navedeno ukazuje da su američki vojno-industrijski kompleks, neokonzervativci i NATO paralizirali Trumpa i nametnuli mu svoj ratni plan. Dakle, možemo očekivati veću intervenciju u Siriji, čak po cijenu sukoba s Rusijom, buduće intervencije u Ukrajini, pomorske i zrakoplovne intervencije u Južnom kineskom moru gdje treba obuzdati Peking, intervenciju u Venezueli, zemlji važnoj po naftnim resursima, jer prije svega treba zadovoljiti apetite velikih ratnih industrija, Wall Streeta i očuvati globalnu hegemoniju dolara. Osim toga, treba odraditi i obećanje dano Izraelu i provesti stari projekt “balkanizacije” arapskih zemalja.
Nije istina da se nije moglo drugačije i možda je Trump zaista mislio da se može vladati na drugi način. Međutim, stari car Barack Hussein Obama je otišao, Donald Trump je postao novi, ali je cijeli dvor ostao netaknut, stoga logika “Imperije” nužno ostaje ista.