Tihomir Orešković je početkom prošle godine svoju Vladu slagao po modelu kakav još nigdje nije primijenjen. Koalicijski partneri HDZ i Most nudili su mu po tri kandidata za svaku ministarsku poziciju, a on bi nakon razgovora s njima odabrao jednog. Ili je, kao u slučaju Zdravka Marića, doveo u Vladu čovjeka kojeg mu nisu predložili. Mjesto ministra financija pripalo je HDZ-u, ali Orešković nije prihvatio niti jednog od kandidata što mu ih je servirao Tomislav Karamarko nego je sam pronašao Zdravka Marića, koji je dotad bio izvršni direktor u Agrokoru i nije član HDZ-a.
Od Marića bi se zbog toga očekivala barem minimalna lojalnost prema Oreškoviću. Međutim, kada ga je Karamarko pet mjeseci kasnije pitao hoće li biti premijer umjesto Oreškovića, on je bez puno razmišljanja pristao. Izjavio je 6. lipnja da je njegova suradnja s Oreškovićem “izuzetno dobra”, a samo tri dana potom izdao ga je kao, kako kažu, Juda Isusa. To je bio znak da sa Zdravkom Marićem nešto vrlo ozbiljno nije u redu.
No, stvari se po njega nisu razvijale kako je priželjkivao. Propao je Karamarkov pokušaj formiranja nove parlamentarne većine i Marić stoga nije dobio mandat za sastavljanje Vlade. Uslijedili su privremeni izbori za Sabor i premijer je postao Andrej Plenković, a Marić se morao zadovoljiti ostankom na dužnosti ministra financija. I sada se zbog povezanosti s Agrokorom izuzeo iz odlučivanja o svemu vezanom za koncern Ivice Todorića. Nije jasno kako će to funkcionirati, ali se postavlja logično pitanje što bi tek bilo da je Karamarku uspjelo preslagivanje, čemu je u jednom trenutku bio dosta blizu.
Što bi danas tek bilo da je Karamarku uspjelo preslagivanje i da je Marić postao premijer? (FOTO: Hina)
Danas bi Hrvatska imala predsjednika Vlade koji bi drugima prepustio donošenje odluka usmjerenih na spašavanje gospodarskog sustava od razornog učinka propasti Agrokora! Farsa bi time bila potpuna, ali to što je Zdravko Marić u ovim okolnostima još uvijek ministar financija zapravo je tek nešto manji apsurd.
Kada je ušao u Oreškovićevu vladu, mediji su ga hvalili kao financijskog stručnjaka koji se dokazao u Agrokoru. Mariću su tada sigurno godile te pohvale, nije se od njih branio tvrdnjama da se njegova uloga u Todorićevom poslovnom carstvu prenapuhava i da on tamo zapravo nije bio bogzna kakav čimbenik. A nakon što su se krajem siječnja ove godine u medije počele probijati vijesti o nagomilanim dugovima koji tresu temelje Agrokora, Zdravko Marić je potvrdio da je insajder kad je riječ o financijama te tvrtke.
“Upoznat sam sa stanjem u kompaniji jer sam tamo radio”, izjavio je Plenkovićev ministar 26. siječnja. Dakle, nipošto nije bio samo portir u Agrokoru, jer kao izvršnom direktoru na raspolaganju su mu vjerojatno bili svi bitni podaci. No, kako je kriza Agrokora dobivala na zamahu, Marić je umanjivao svoj značaj u upravi poduzeća. Tako sada već praktično želi sugerirati da ga se baš i nije previše pitalo pa ispada da se cijelo vrijeme lažno predstavljao i da zapravo nije bilo nekog razloga da ga se dovede u Vladu.
Ali, u navedenoj je izjavi Marić istaknuo da mu je stanje u Agrokoru poznato i zato što “kao ministar financija brine i prati sve kompanije”. Da, znači, Marić nikad nije bio zaposlen u Agrokoru, znao bi prije dva i pol mjeseca što se tamo događa, jer mu je to kao ministru financija bilo u opisu posla. Sam je to rekao. I na osnovu svih informacija koje je imao, izjavio je da je “kompanija i dalje u dobrom stanju i do ničega neće doći”. U petak je Todorić upravljanje Agrokorom predao u ruke države. Toliko je stanje kompanije dobro.
O dobrom stanju kompanije naslušali smo se zadnjih tjedana (FOTO: Hina)
Već je i ovo dovoljno da Marića diskvalificira za obnašanje ministarske dužnosti. SDP je „nanjušio krv“ i najavio pokretanje postupka glasovanja o nepovjerenja Zdravku Mariću, upozoravajući da on ne može voditi državne financije nakon što se isključio iz odlučivanja o najkrupnijem problemu u njegovom resoru To jednostavno ne ide. Uzaludno mu Plenković daje podršku na dnevnoj bazi.
I sada imamo gotovo “deja vu” u odnosu na političku dramu iz lipnja prošle godine. Opet se od Mosta očekuje da presudi. Podsjetimo, kad je SDP, zbog slučaja MOL, tražio glasovanje o Karamarku, Most se pridružio toj inicijativi i to je u konačnici rezultiralo padom Vlade. Zasad Most ne napada Zdravka Marića. Njihov politički tajnik Nikola Grmoja tvrdio je u petak da je za kolaps Agrokora kriva i Vlada Zorana Milanovića i općenito SDP. Tu nije imao nikakvih sumnji i nije mu trebalo dodatno istraživanje. No, za Zdravka Marića, dugogodišnjeg visokopozicioniranog djelatnika Agrokora i posljednjih 15 mjeseci ministra financija, nije siguran. Grmoja bi da se to ispita.
Međutim, nisu ni u SDP-u svi protiv Marića. Njegov prethodnik na mjestu ministra financija Boris Lalovac kazao je da Hrvatska nema puno stručnjaka poput Marića. Hm, taj stručnjak je, ponovimo, u siječnju zaključio da je u Agrokoru sve kako treba biti i da će tako i ostati. Možda onda ipak nije naročiti stručnjak. I to je blaža procjena Zdravka Marića. Daleko gora po njega bila bi ona da je sjajan stručnjak koji je u Vladu došao štititi interese Agrokora, ali nećemo se upuštati takve analize.