Stier polako postaje najveći Plenkovićev kadrovski problem, iako ta tvrdnja pored Zdravka Marića i Pave Barišića u Vladi zvuči čudno. Stier u Hrvatsku pokušava prošvercati ono što je Pusić nazvala retrogradnom revolucijom, a prema čemu je Mordor nešto poput svjetla svijeta
Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih i europskih poslova Davor Ivo Stier polako, ali postojano postaje najveći kadrovski problem Andreja Plenkovića, iako ta tvrdnja pored Zdravka Marića i Pave Barišića u Vladi zvuči čudno.
Plenković se ozbiljno izblamirao potpisujući neistinit odgovor zastupniku Jošku Klisoviću. U tom je odgovoru navedeno da Hrvatska nije pozvana na donatorsku konferenciju kampanje »Ona odlučuje«, iako su organizatori (Švedska, Danska, Belgija, Nizozemska) i to s ministarske razine uredno pozvali Hrvatsku, baš kao i sve članice Europske unije.
Stier je u četvrtak na sjednici Odbora za europske poslove sebi priuštio uzastopne karambole. Odgovornost za neistinu u premijerovom odgovoru Klisoviću prebacio je na neimenovanu službenicu hrvatskog veleposlanstva u Bruxellesu.
Ona, navodno, nije otvorila mail, i to baš onaj u kojem je bila pozivnica za konferenciju. Ta tvrdnja otvara drugo pitanje: otvaraju li službenici veleposlanstava sve mailove, otvaraju li ih selektivno ili tek samo ponekad propuste otvoriti poneku poruku.
Sljedeće pitanje glasi na koliko konferencija Hrvatska nije sudjelovala zbog neotvaranja mailova i kakve su sve prilike za političku, kulturnu, znanstvenu, ekonomsku suradnju propuštene.
U tom slučaju prekasno pročitanog maila valja podsjetiti na riječi premijera Plenkovića izrečene u aferi Saucha: »Nije dobro da se izrazito lakonski odgovornost prebacivala na neke države službenike«. Ne bude li Plenković »izrazito lakonski« odgovornost prebacio na službenicu veleposlanstva u Belgiji, možda pomisli i da mu Stier podvaljuje, a ono što mu Stier podvali, on potpiše.
To je bio tek početak Stierovih problema. Pogrešno je naveo da su države inicijatorice inicijative »She decides« one koje imaju lijeve vlade jer to u tri četvrtine slučajeva nije točno. Ministar vanjskih poslova koji ne zna kakve vlade imaju tri države članice EU-a naprosto nije ozbiljan ministar vanjskih poslova.
Pojasnio nam je ministar i da se o hrvatskoj vanjskoj politici konzultira s njemačkim partnerima, koji čak i nisu njegova ranga (konzultirao se sa zamjenikom ministra), a nakon što čuje što misle Nijemci, dapače Nijemci iz CSU-a, i on zna kakvu politiku treba voditi. Stier je tvrdio i da se starom verzijom Akcijskog plana borbe protiv diskriminacije diskriminiralo vjeronauk, a točno je upravo suprotno – htjelo se od diskriminacije zaštititi učenike koji ne pohađaju vjeronauk.
U kakvoj je očajnoj formi Stier bio u četvrtak demonstrirao je nakon sjednice Odbora za europske poslove. Zaputio se na sjednicu Vlade, ali je zaboravio torbu. Tko zna što sve nosi u toj torbi, tajne dokumente, računalo s tko zna kakvim tajnama, i da nije bilo odgovornih ljudi (a sljedeći put ih možda neće biti) tko zna kod kojeg znatiželjnika bi završila Stierova torba.
Sve su to manji problemi u odnosu na ono suštinsko. Stier uporno podriva Nacionalni i Akcijski plan borbe protiv diskriminacije. Dotjerao je dotle da je iz nove verzije tih dokumenata izbačeno sve što ima veze s reproduktivnim pravima i pobačajem, pravima LGBT osoba, obrazovanjem sudaca, nastavnika i novinara u borbi protiv diskriminacije, pomaganjem medija ranjivih skupina, pa čak i praćenja zapošljavanja branitelja što je mjera pozitivne diskriminacije.
Stier se u Plenkovićevoj Vladi prometnuo u vođu revolucije koja uopće nije konzervativna. S obzirom na ono što se iza brda valja, bilo bi dobro da je konzervativna. Nekome se ne bi svidjela, ali to je jedna od legitimnih svjetonazorskih opcija koja u demokratskom poretku supostoji zajedno s drugima i koja ne nameće svoje vrijednosti kao apsolutne. Stier u Hrvatsku pokušava prošvercati ono što je Pusić nazvala retrogradnom revolucijom, a u odnosu na to je Mordor nešto poput svjetla svijeta.
U njegovom podrivanju Nacionalnog i Akcijskog plana borbe protiv diskriminacije nejasno je i koliko to HDZ-a postoji i koliko se to HDZ-a izmijenilo u manje od godinu dana. Prošlom HDZ-u, onom Karamarkovom koji se smatralo ideologijski zadriglim i zatucanim, taj Nacionalni i Akcijski plan nisu smetali.
Dapače, oni su ga zgotovili, dali zeleno svjetlo, a nije usvojen zato što je Karamarko srušio sebe i vlastitu vladu. Tadašnji ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač (još jedan kojega se doživljava kao »tvrdog«) nije imao primjedbi na dokumente koji se uostalom tog ministarstva i ne tiču. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nije zaduženo za provedbnu niti jedne mjere. A onda su nakon tvrdih i zadriglih momaka, nakon Karamarka i Kovača, došli uglađeni europejci Plenković i Stier i odlučili dijelom povesti hrvatsko društvo iz 21. ravno u 18. stoljeće, svakako prije Američke i Francuske revolucije.