Više od 80.000 knjiga iz fundusa sastavljenog od 200.000 knjiga zajedničke biblioteke Fakulteta filozofije i sociologije Sveučilišta u Varšavi, Instituta za filozofiju i sociologiju Poljske akademije znanosti te Poljskog filozofskog društva bit će uklonjeno.
Iza inicijative, nalik na radnju znanstveno-fantastičnog romana „Fahrenheit 451“ Raya Bradburryja iz 1953. godine, nadahnutog nacističkim pogromima nad židovskom kulturom, po kojem je snimljen i istoimeni film, stoji vladajuća poljska parlamentarna stranka PiS (Prawo i Sprawiedliwość). Za razliku od „Fahrenheit 451“ knjige nisu spaljene, ali što vladajući misle pod “uklanjanjem” i na koji naćin će se ono provesti još uvijek nije poznato.
Ova stranka ekstremne kršćanske desnice, čije ime znači „Istina i pravednost“, ošinula je Europu već prošle godine, namjerom ukidanja abortusa kao ljudskog prava, radi čega su širom Poljske održani masovni prosvjedi taman negdje u vrijeme hrvatskih prosvjeda za kurikularnu reformu. PiS se zalaže za promicanje konzervativnih društvenih vrijednosti u skladu s naukom Katoličke crkve, traži načine za ponovno uvođenje smrtne kazne te provođenje potpune lustracije. To su otprilke njihove vrijednosti koje nevjerojatno podsjećaju na vrijednosti koje neki pokušavaju promovirati i u Hrvatskoj.
“U slučaju da su ove knjige nepoželjne, dopustite nam da uspostavimo biblioteku nepoželjnih knjiga”, stoji u apelu (FOTO: Facebook)
Kombinirana biblioteka dopunjava se i razvija od svojeg osnutka još 1956. godine i stoga ne čudi kako je dio javnosti hrabro ustao protiv njene devastacije. Jedan od glasova koji se najviše čuje pripada dr. Gabrieli Kurylewicz, koja obnaša dužnosti u nizu obrazovnih institucija poput Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Varšavi, Zaklade Forma ili Instituta Witkacy u Varšavi. Ova je ugledna filozofkinja i pjesnikinja u obranu knjižnice sastavila apel koji se brzo proširio Poljskom.
„Neka oni koji donose odluke objasne čitateljima ovaj barbarski čin protiv poljske kulture, koji je za nas neprihvatljiv, jer na svijetu ne postoje nepotrebne knjige, iako one mogu biti nepoželjne. U slučaju da su ove knjige nepoželjne, dopustite nam da uspostavimo biblioteku nepoželjnih knjiga“, apelira Gabriela Kurylewicz.
O tome kakva je trenutno situacija i koji su planovi vladajućih za bogati fundus „nepoćudne“ literature, razgovarali smo s JarosŁawom Lipszycem, ravnateljem fundacije „Nowoczesna Polska“, koji je pokrenuo najpopularniju digitalnu poljsku knjižnicu. Pitamo ga, kako je moguće da se poljska kršćanska desnica odvažila učiniti nešto što smo dosad mislili da je rezervirano samo za domenu znanstvene fantastike i nacističke režime.
“Kršćanska desnica sebe smatra ključarem razumijevanja onog što je loše i pogrešno” – JarosŁaw Lipszyc (FOTO: Martin Kozak)
„Glavni je problem kršćanske desnice u tome da sebe smatra ključarem razumijevanja onog što je loše i pogrešno. S tim u skladu, oblikuje i svoje poslanje kao prosvjetitelj svih nas, a ostatak je samo posljedica stava da ljudi misle loše zato što čitaju pogrešne knjige, stoga se moramo riješiti krivog štiva“, objašnjava Lipszyc. Nadalje, kaže, oni smatraju da ljudi donose pogrešne političke odluke radi neprijateljske propagande, stoga se mora preuzeti kontrolu medija, i tako dalje, i tako bliže …
Stranka Istina i pravednost središte je čitavog bloka sličnih stranaka, poput notorne Lige poljskih obitelji, a umrežena je s Katoličkom crkvom i podjednako prisutna na radiju i u online-medijima, poput Radio Marije. Samim time, njihova javna potpora iznosi oko 35 do 40 posto, što ih čini vrlo moćnima. Na religijskoj mapi, smatraju se sljedbenicima pravog kršćanstva i pojavu pape Franje smatraju tek gripom, teškom ali i prolaznom bolešću.
„Čuli su oni za online-medije, daleko prije od ostalih. Oni polažu pravo na njih, postali su svojevrsni gospodari medija. Ovo što čine u fizičkom svijetu, moramo uzeti kao simbolički stav. Prije svega, riječ je o knjigama koje se ionako ne čitaju, možda je riječ tek o petoro studenata godišnje i u tome je bit. Taj bi proces u javnosti trebao poručiti, to je prihvatljivo – i gotovo“, upozorava Lipszyc.
Prema njihovim idealima, tumači nam naš sugovornik, upravo će opscenost postati ključni dio procesa društvene promjene. Drukčiji način mišljenja treba biti odgurnut iz javne sfere, tako da je ovo rješavanje knjiga tek puka simbolika.
Gabriela Kurylewicz na nedavnoj debati oganiziranoj povodom najave uklanjanja “nepoćudne” literature (FOTO: Facebook)
Što se tiče odnosa s Vatikanom, papu Franju smatraju izdajicom, baš kao i neki hrvatski biskupi, s kojima dijele zajedničku crtu da se praktikantima pedofilije iz crkvenih redova dodjeljuju smiješne sankcije, uglavnom u vidu premještaja u drugu župu.
„No, s druge strane, sam papa Franjo ne čini ništa da promijeni katoličku hijerarhiju u Poljskoj. Trebate shvatiti da katolički svećenici i biskupi nisu ti koji zapravo odlučuju. Oni nadahnjuju odluke, no riječ je o puno širem djelovanju, prvo s političkom, no prije svega kulturološkom konotacijom“, reći će Lipszyc.
Oni koji su ustali u obranu knjižnice, među kojima su i brojne viđenijih osoba poljskog kulturnog života, smatraju da je vladajuća stranka polarizirala društvo i dovela do podjele građana, a strahuju da bi slučaj zajedničke biblioteke Fakulteta filozofije i sociologije Sveučilišta u Varšavi, Instituta za filozofiju i sociologiju Poljske akademije znanosti te Poljskog filozofskog društva, mogao biti tek početak trenda uklanjanja “nepoćudne” literature iz javnog života.