Hrvatska vlada u tišini je pripremila privatizaciju Hrvatske pošte, koja bi trebala krenuti vrlo skoro, a iz Ministarstva državne imovine ne žele potvrditi ni demantirati ovu informaciju pa odgovornost prebacuju na upravu Hrvatske pošte, koja je vraća natrag Ministarstvu. Sindikati se protive privatizaciji jer smatraju da će time biti ugroženi radnici i korisnici usluga.
Kako doznajemo, pripreme su daleko odmakle pa je već izabrana i banka koja bi trebala biti agent izdavanja dionica na Zagrebačkoj burzi.
Odgovor broj 1
U Ministarstvu državne imovine prave se blesavi po ovom pitanju iako su navedeni kao stopostotni vlasnik Hrvatske pošte.
“Na Vaš upit o postupku izlistavanja dionica trgovačkog društva HP-Hrvatska pošta d.d. na Zagrebačkoj burzi, skrećemo pozornost na odredbe Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o tržištu kapitala i Kodeksa burze (ali i ostalih zakona koji reguliraju ovo područje) temeljem kojih se tražene informacije smatraju povlaštenima. Time ih nije dopušteno davati u javni optjecaj, a što je spomenutim zakonima ograničeno, odnosno zabranjeno”, odgovorili su iz Ministarstva ne demantirajući nadolazeću privatizaciju.
Odgovor broj 2
Iz uprave Hrvatske pošte su na pitanje o agentu za izlistavanje dionica slegli ramenima i kazali da oni nemaju pojma, niti je to njihova nadležnost, nego da pitamo vlasnika o izboru agenta koji bi trebao voditi postupak iznošenja dionica na burzu preko koje bi budući vlasnik trebao steći vlasništvo.
Iz Ministarstva su na isto pitanje jednako tako slegli ramenima, poručili da to nije njihova nadležnost i uputili nas na Upravu Hrvatske pošte. Više nije bilo smisla pitati ih išta.
“Jednako tako, postupak biranja agenta kao i izlistavanja dionica u autonomnoj je mjerodavnosti društva i njegovih tijela upravljanja, (u ovom primjeru društva HP Hrvatske pošte d.d.), te u tomu Ministarstvo državne imovine ne sudjeluje i nema ovlasti. Slijedom toga Ministarstvo kao tijelo državne uprave nema uvida u tražene informacije”, kažu u Ministarstvu, koje tvrdi da nema pojma što se događa u tvrtki čiji je vlasnik.
Ova igra stolnog tenisa između uprave HP-a i Ministarstva postavlja pitanje opravdanosti postojanja bilo koje od ove dvije institucije, jer se, prema njihovim odgovorima, čini da nijedna od njih nema pojma koje su joj nadležnosti.
Ministarstvo je, uostalom, i stvoreno prije nekoliko mjeseci da bi u njegovu čelnu fotelju zasjeo Goran Marić. Iako se javnosti predstavljao kao protivnik privatizacija ispod stola, u slučaju HEP-a, a sada i Pošte, čini se da bi Marićevu poziciju prikladnije bilo nazvati “ministar privatizacije”, jer on to u biti i jest.
Privatizacija se, po starom dobrom običaju, provodi u tajnosti i bez informiranja građana, koji su nominalni vlasnici Pošte, pa nije jasno što su to Marić i njegovo ministarstvo donijeli korisnoga i novoga u državnu upravu, osim nastavka netransparentne privatizacije koja je građane do sada vrlo skupo koštala.
Odgovor broj 3
Sindikat nema nikakva saznanja o eventualnom tijeku privatizacije Hrvatske pošte.
“Osim onoga što je dostupno cjelokupnoj hrvatskoj javnost kroz izjave za medije koje je dao direktor Društva, Ivan Čulo, u kojima, ako su iste autentične, priželjkuje izlazak na tržište s inicijalnom javnom ponudom dionica (IPO)”, kaže Milan Jukić, predsjednik Hrvatskog sindikata pošte.
Sindikat se, kaže, iz više razloga protivi svakom obliku privatizacije.
“Mišljenja smo da bi privatizacija donijela niz negativnih učinaka, kako za radnike HP tako i za korisnike usluga. Prije svega, privatni ulagatelji, u želji da u najkraćem roku vrate uloženo, to će najlakše ostvariti smanjivanjem troškova. To svakako znači smanjenje materijalnih prava radnika i pogoršanje dostupnosti kvalitetne poštanske usluge svim građanima Hrvatske, uključujući daljnje zatvaranje poštanskih ureda kao i skraćivanje radnih vremena ureda što bi posljedično moglo dovesti do viška radnika u HP. Svjedoci smo da se iz istih razloga sindikati diljem EU, s više ili manje uspjeha, ustrajno bore protiv privatizacije pošte”, kaže Jukić.
Mogući scenarij
Hrvatska zaista nije imala pretjerane sreće s dosadašnjim privatizacijama. Hrvatski telekom, na primjer, koji je izrastao iz Hrvatske pošte i telekomunikacija, pa je onda odvojen i potom privatiziran, svake godine otpusti po nekoliko stotina ljudi. Kad je Telekom privatiziran 1999. godine, u njemu je radilo 11.500 ljudi. Danas ih radi manje od 4000. Hrvatska 18 godina nakon privatizacije Telekoma, ima najsporiji internet u Europskoj uniji, a još nije riješeno čija je infrastruktura koju HT koristi svih ovih godina.
Sjetimo se da je samo na najavu stvaranja svjetlovodne mreže u vlasništvu države, koja bi trebala ubrzati internet u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i na njezinoj periferiji, reagirao sam državni vrh Njemačke dijeleći packe vladi Zorana Milanovića, pokazavši otvoreno da periferija Unije o svojem razvoju ne može odlučivati samostalno.
Budući da se Deutsche Post posljednjih godina, baš kao što je to činio i Deutsche Telekom nešto ranije, prilično agresivno širi po cijeloj Europi, za pretpostaviti je da mu nije promakla ni Hrvatska pošta.
Prije nekoliko su dana svečano i pompozno otvoreni radovi na novoj modernoj sortirnici Hrvatske pošte pokraj Velike Gorice. Vrh Pošte to je predstavio kao veliki korak HP-a iako je gradnja sortirnice na istome mjestu najavljena još prije više od 10 godina.
Istodobno, nije poznato kako je HP poslovao na kraju 2016. godine jer još nije objavljeno izvješće, ali je u trećem tromjesečju te godine ostvario dobit od 100 milijuna kuna.
“Znamo kako su završile tajnovite privatizacije i kakve posljedice danas trpe svi građani RH. Iskreno se nadam da se u slučaju HP-a radi o svojevrsnom upravljačko-vlasničkom vakuumu povezanom s političkom nestabilnošću i svemu onom što ta nestabilnost donosi u odnosima vlasnik – uprava javnog poduzeća”, upozorava Jukić.