Priznajem, veliki sam fan Dina Dvornika. Sjećam se da smo kao tinejdžeri jedva čekali trenutak da u Kulušiću subotom ili u Lapidariju puste neku njegovu pjesmu. Najčešće – “Ti si mi u mislima”.
Jedini domaći glazbenik koji je smio biti na repertoaru diskoteke bio je pokojni Dino. To nikoga nije ni čudilo jer je on bio ispred svojeg vremena, a za ove prostore, nažalost, pokazalo se da je stoljećima ispred. U zemlji gdje bi se još uvijek spaljivalo gay populaciju poput vještica, gdje se osuđuje umjetna oplodnja i gdje je narkoman netko koga treba zabetonirati u podrumu, Dino Dvornik bio je portal u glazbenu budućnost koju nažalost nitko nije uspio dostići.
Naime, Dinova udovica, svima nama znana i draga Danijela, jučer je javno istupila na službenoj fejs stranici svog pokojnog supruga i s pravom oštro napala licemjerne mediokritete koji su opet zabili nož u leđa istinskoj umjetničkoj veličini. Kao i za vrijeme Dinova života, tako i sad kad je genij hrvatske funk glazbe mrtav, sponzori su pod utjecajem zaostale sredine i malograđanštine okrenuli leđa ozbiljnom projektu snimanja dokumentarca o Dinu. U Americi bi s takvom pričom o geniju snimili blockbuster za koji bi se otimali sponzori. Kod nas maltene da nam dušobrižnici ne hodaju po grobljima s glogovim kolcem i probijaju srca “sumnjivim” preminulim umjetnicima.
Dino je zaslužio da dokumentarac o njemu u potpunosti financira Ministarstvo kulture! Zašto? Razlog je jednostavan – njegova je glazba autentično kulturno blago kojim bi se svaka normalna država trebala ponositi. Naravno, ovo nije normalna država pa je takvo što očito nemoguće.
Dino je svojim progresivnim radom uvijek bio spodoba društvu koje je umiralo u socijalizmu, a danas umire u šundu, trashu svih vrsta i kvazikulturalizmu. Uostalom, više nemamo ni napredni Eurokaz. Dotakli smo samo dno u umjetničkoj osviještenosti pa nam je zen kad nam pozornicom guzicom tresu Šuputice i Rozge. Za takve projekte ala Severina i ini pjevuljci nađe se uvijek sponzore jerbo oni privlače mase, a mase su konzumeristi koji će pohrliti u trgovine. Jadno je kad se kultura definira po kvantiteti, a ne po kvaliteti. Po toj osnovi Drpićki bi trebalo dodijeliti Kiklopa svake godine, ma svakih šest mjeseci!
No, kako kaže Danijela, ovom društvu nije teško oprostiti nečiji pornić. Manje je skandalozno kad se netko bode pred kamerama od onog što netko radi u mraku svojeg doma, shrvan i izgubljen u svojoj ovisnosti. Pa zar Crkva nije prihvatila i prigrlila ovisnike, ponudila im komune i liječi ih da bi se čisti vratili u društvo koje će ih potom prezirati? Bog nas uči da praštamo, a mi to nikako da naučimo i učinimo. Društvo i licemjerni imućnici nikako da žive u skladu s vjerom u koju se busaju.
Dino je bio narkoman. Bio je i Jim Morrison pa su snimani filmovi i dokumentarci o njemu. Ne samo o njemu već i o drugim umjetnicima koji su bili ogrezli o drogu. Droga ovdje nije tema, jer najvažnija je umjetnost!
Ta i autori dokumentarca o Dinu ne propagiraju uzimanje droge niti veličaju taj njegov dio života! U središtu svega je život čovjeka koji je dotakao srca i dušu mnogih. Ako je njegov život bio tako opasan za mladež kojima bi bio prikazivan, kako to da mi, svjedoci njegova vremena, nismo pokleknuli u drogu? Kako to da moja srednja generacija ne rastura žile iglama i ne ”jaše crva u oluji”? Valjda zato što nismo ovisni o tome da znamo što netko radi privatno. Sve nas interesirala je Dinova glazba, svevremena umjetnost koja dira generacije prije i poslije nas. Dino je otvoreno pjevao o svom problemu: ”Ti, ti si mi u mislima, ti, ti si mi u venama…” Usprkos svim problemima borio se za svoju obitelj i obitelj je uvijek stajala uz njega ma koliko teško bilo. Uspio je odgojiti predivnu kćer Ellu, umjetnicu.
Ministarstvo kulture podržava mnogobrojne falše projekte. Za ovaj dokumentarac treba izdvojiti tek 350.000 kuna. Kažem tek, jer je država za mnoga sranja koja nitko ne gleda izdvajala milijune. Ovaj dokumentarac bio bi hit u kinima diljem regije. Eventualne mecene toga nisu svjesne jer ovo je ipak 21. stoljeće, a ne feudalno 16. u kojem oni žive.
Danijela, borbena kao i uvijek, lavica obitelji, odlučila je pokazati svima da će uspjeti snimiti dokumentarac iako je u cijelom tom projektu tek savjetnica. Novac će pokušati namaknuti uz pomoć fanova koji će uplaćivati novac putem javnog poziva tj. ”crowfundinga”. Jedva čekam dokumentarac u kinima, na ponos nas koji još uvijek znamo i sjećamo se što je umjetnost. I na sramotu licemjera koji umjetnost sustavno ubijaju i zatiru!
Izvor: seebiz