Politička situacija u Europi je uznemirujuća, stvarnost koja je trenutačno aktualna nudi nam samo negativne ishode. Bježeći od jedne opasnosti Europljani se dovode u stupicu te upadaju u klopku još veće opasnosti.
Otpor protiv trenutačne EU politike koja se svodi na mjere štednje je prirodna reakcija stanovništva. Što su mjere štednje? Za one koje još nisu upoznati sa suštinom ovog termina, najprostija definicija zvučala bi ovako: mjere štednje su uzimanje od radnika kako bi se njihovim otetim novcem sanirao, spašavao i jačao krupni kapital, preciznije financijski kapital ili banke.
Za sve one koji su su čitali Alana Forda, ovo je “Superhik” sindrom, obrnuti Robin Hood, otimanje od siromašnih da bi se dalo bogatima.
Sam termin “mjere štednje” ne zvuči dovoljno zlokobno, a trebao bi – nešto poput “brutalno sistematsko institucionalizirano osiromašenje masa” je možda prikladniji termin za ovaj proces koje je upravo na snazi.
Tragedije kojima svjedočimo, ne samo na prostoru “žarišta” kao što su Grčka i Španjolska, već i kod nas doma, anti-ljudske deložacije, kopanje po kontejnerima za smeće, opće stanje beznađa – sve se može u konačnici direktno povezati s ovom politikom mjera štednje. Zanimljivo je pritom spomenuti kako situacija u Hrvatskoj još uvijek nije toliko loša koliko će uskoro postati – glavni udarci ove opasne doktrine još se nisu počeli primjenjivati, ali se na njima sve glasnije, organiziranije i agresivnije inzistira – svi oni medijski napisi, ne samo u Hrvatskoj, već bilo gdje, u stilu “ova Vlada nema snage provesti nužne reforme”, zapravo su pozivi na što brže pokretanje ovog brutalnog procesa.
Možda će mjere štednje podići stopu BDP-a, no što to zapravo znači prosječnom građaninu? Prosječnog građanina se huška da navija za BDP kao da navija za omiljeni sportski klub – to je ludost, suicidalna i mazohistička ludost, ali kao što imamo prilike vidjeti diljem Europe, ludosti nimalo ne nedostaje – u jednoj Ukrajini narod je u centru Kijeva zazivao sam sebi najgoru tlačiteljsku sudbinu, svoju vlastitu propast, svoju vlastitu bijedu, dajući vlast u ruke onih koji će im dovesti MMF-ove “strukturalne reforme” – jedan od najbolnijih procesa koji se narodu mogu desiti, umjesto da su srušili i pro-ruski i pro-EU režim, preuzeli stvari u svoje ruke i poručili svim stranim silama da maknu ruke.
Nepoznavanje političkih i ekonomskih procesa je put u potpunu propast. Narod koji nije upoznat s metodama manipulacije, stvarnim značenjem pojedinih termina i drugim vezanim faktorima, ne samo da će patiti već i ginuti na manje ili više brutalan način. Ukrajinski narod mogao bi ginuti u ratu, dok primjerice narodi Grčke, Italije, Španjolske i drugih ginu od vlastite ruke oduzimajući si život u trenutku apsolutnog beznađa.
Oni koji nisu spremni ginuti pokušati će nešto promijeniti. “Sposobnija” sitna buržoazija grčevito i napadno će pokušati promijeniti situaciju sebi u korist na sve moguće načine – ona još uvijek ima dovoljno resursa da se pokuša iskopati iz živog pijeska u koji tone zajedno sa svojom imovinom. Na tom putu će se koristiti svim raspoloživim metodama, “prodaja duše vragu” sada nije samo na stolu već se panično traži vrag-kupac.
Ostatak naroda, onaj najveći dio, masa koja je u procesu intenzivne propagande naučila se sramiti svog radničkog predznaka, ona koja je umislila da je i njima suđeno živjeti srednjoklasnim umjerenim luksuzom, nema ni približno onoliko raznolikih opcija na raspolaganju kao srednji sloj između mora proletarijata i grebena kapitalista.
Mase su danas osuđene na izbore koji im se serviraju. Jedan od zadnjih, i jednih, izbora koji im se nudi je mogućnost promjene putem demokratskih izbora. Mnogi su već odbacili taj proces, ne zato jer se ideološki protive demokraciji, već zbog činjenice da su shvatili kako nitko od kandidata ne zastupa njihove interese. Oni drugi će ipak izaći na izbore i svoj glas dati onoj opcija koja im se u trenutku učini kao najbliža otporu kojeg i sami osjećaju.
Pristupiti nekome samo zato jer u datom trenutku zastupa Vaše stavove je ili znak očaja ili ludosti ili potpunog neznanja. Nažalost, kombinacija svih ovih faktora često utječe na ljudske odluke. Ako nemate novca, a hitno Vam treba, hoćete li otići kamataru koji će Vam novac drage volje dati u rekordnom roku, a zatim Vam možda kroz nekoliko tjedana lomiti kosti ili pucati u čelo nekog Vam dragog?
Dobar dio ljudi nikada neće napraviti ovako što, no u isto vrijeme dobar dio je u očaju, ludilu i neznanju, spreman odmah staviti potpis na papir ovakvog monstruma ne misleći za posljedice. Da ih itekako ima pokazuje i sve više reklama za “brzi novac”.
Stanimo na trenutak – osoba je spremna prići kamataru unatoč ogromnim posljedicama? Koliko li je tek onda spremna prići radikalnoj političkoj opciji gdje, realno gledajući, za posljedice mari znatno manje? Imamo ljude koji svjesno posuđuju novac od mafije nadajući se kako će “ipak moći vratiti”, zamislimo sada koliko tek imamo ljudi koji svjesno daju svoj glas mafiji, ili gore, nadajući se “možda ipak nešto učine”.
Ako pritom uzmemo u obzir magnitudu osobne, obiteljske i cjelokupno društvene tragedije koja hara diljem Europe kao produkt nametnutih mjera štednje, moramo se upitati – koliko je glasačko tijelo do sada već očajno i ludo? Poprilično.
Mađarska
Odgovor nam se nudi sam od sebe u vidu prošlotjednih izbora u Mađarskoj. Na izborima stanovnici Mađarske su – demokratski i legitimno – čak 20% svojih glasova dali eksplicitno neo-fašističkoj stranci Jobbik.
Znači li to da je jedna petina stanovništva susjedne nam Mađarske fašistička? Ne, ovaj rezultat znači da je razina očaja, neznanja i ludila dosegla nove alarmantne razine (mađarski stanovnici su itekako svjesni pogoršanja njihove situacije u zadnjih četvrt stoljeća, vidi: Istraživanje pokazuje kako 72% Mađara misli da se “bolje živjelo u komunizmu”).
U Europi imamo nagli rast desničarskih pokreta i stranaka, što je direktan nusproizvod aktualnih mjera štednje, ali i katastrofalne anti-narodne politike vladajućih socijal-demokracija (opširnije o toj temi: Analiza: nesposobna socijal-demokracija paralizirala je radničku klasu i dovodi do jačanja krajnje desnice diljem Europe).
Imamo Nacionalni Front u Francuskoj, Zlatnu Zoru u Grčkoj i još niz drugih, no mađarski Jobbik je čak za jednu razinu ispred ovih kada govorimo o ekstremizmu i radikalnoj ideologiji, a od sada je i službeno najmoćnija krajnje desničarska i neo-fašistička stranka u Europi.
Desni centar u Mađarskoj, kojeg predvodi stranka Fidesz na čelu s Viktorom Orbanom, osvojili su izbore, no pravi pobjednik je zapravo Jobbik.
Jobbik je osvojio 20.54% ili ukupno 985,029 glasova, dakle oko 1 milijun Mađara glasalo je za njih. Fidesz je dobio 2,135,891 glasova ili 44.54%.
Socijal-demokratska stranka “Jedinstvo” dobila je 26% glasova. Druga strana političkog spektra, nasuprot Jobikka, krajnje ljevičarska Radnička Partija Mađarske dobila je ukupno 0.58% ili 27,696 glasova.
Izlaznost nije bila visoka, oko 61%, što je druga najniža izlaznost još od pada komunizma u Mađarskoj.
Pripadnici JobbikaOrban je proveo tipičnu populističku predizbornu kampanju govoreći protiv EU-a, moćnih banaka, bilo je tu i izjava o “Velikoj Mađarskoj” – drugim riječima, biračkom tijelu se ponudilo ono što biračko tijelo u ovom trenutku želi čuti. No, mogli bismo se zapitati, što da na vlasti nije Orban nego recimo neka pro-mjere štednje socijal-demokratska stranka? Možda bi radikali iz Jobbika pokupili još i znatno više glasova.Unatoč prigodnoj retorici Orban je izgubio oko 800,000 glasova u odnosu na zadnje izbore. Očekuje se kako će ipak formirati većinu (potrebno mu je 133 zastupnička mjesta). Orban je pobijedio zapravo zahvaljujući tome što je zadnjih godina promijenio izborni zakon tako da odgovara njemu.
Razne metode je Orban koristio da zadrži vlast, uključujući i promjenu administrativnih jedinica – tako je primjerice rudarski grad Ajka, koji je tradicionalno glasao za ljevicu, pripojen uz još dvije jedinice kako bi se glasovi raspršili.
Etnički Mađari koji žive u susjedstvu apsolutno podržavaju Orbana, čak 95% glasova dijaspore išlo je njemu.
Orban je populist i takva je njegova politika, dok bude mogao balansirati između retorike i pojedinih anti-EU poteza, imati će podršku. EU pak očito nije pretjerano zabrinut – u nekoliko navrata kritizirali su njegov autoritarni stil vladanja, kontrolu nad medijima, ali to je to.
Što se pak tiče Jobbika, s kojima Orban često koketira, radi se o stranci za koju se smatra da je najradikalnija desničarska stranka u Europi. Govorimo o pravoj neo-fašističkoj stranci koja ima svoje paramilitarne jedinice, koja otvoreno iskazuje svoje anti-semitske poglede (vidi: Jobbikovac Gyongyosi traži popis “nepodobnih” Židova u Mađarskoj).
No, ponajviše je izvan Mađarske “poznata” po napadima na romsku populaciju.
Retorika Jobbika i njihovog lidera, Gabora Vone, očito mnogim očajnim Mađarima zvuči jako dobro – pozivaju na referendum o izlasku iz Europske Unije, više poslova, žešći obračun s kriminalcima. Drugim riječima, Jobbik se nameće kao alterantiva svim onima koji su patili pod kapitalizmom otkako je ponovno uveden u zemlju pred četvrt stoljeća.
Najviše glasova pokupili su na osiromašenom sjeveroistoku zemlje, no Jobbik je također iznimno jak i među studentskom populacijom.
Jobbikove provokacije prolaze uz blagoslov Orbanove vlade. Ovaj tandem u Mađarskoj je nešto poput Svobode i Desnog Sektora u Ukrajini, s time da je Fidesz Svoboda, a Jobbik Desni Sektor. Drugim riječima, jaka politička opcija desnog centra i sve snažnija militantna neo-fašistička opcija. Kako vrijeme prolazi Fidesz ide prema dolje, dok Jobbik raste. Na izborima prošlog tjedna Fidesz je osvojio 8% manje glasova nego na zadnjim izborima, dok je Jobbik napredovao za 4%.
Magyar Gárda – desničarsko paramilitarno krilo maršira protiv održavanje Svjetskog Židovskog Kongresa u Budimpešti 2013.Uslijed opadanja životnog standarda u Mađarskoj dolazi do vala jačanja nacionalizma i ekstremne desnice – koja je i tradicionalno snažna u post-socijalističkim državama. Stranka Jobbik samu sebe naziva “radikalnom konzervativnom patriotsko kršćanskom strankom”.
Da se ne radi o pukom neo-fašističkom simbolizmu dokazuje i militantno krilo stranke osnovano 2007. pod nazivom Magyar Gárda .
Prema njihovim riječima, svrha ove garde je “čuvati mađarsku kulturu i tradiciju”.
2009. joj je sud u Budimpešti zabranio djelovanje, no ta pravna odluka zasigurno nije dovoljna kako bi se potpuno zaustavilo njene aktivnosti.
Jedan od vodećih ljudi Jobbik stranke, Tamás Gergő, u javnom govoru je rekao: “Ako Jobbik dođe do vlasti, Magyar Gárda će formirati kičmu nove mađarske žandarmerije i marširat će naoružana ulicama naših gradova.”
U Mađarskoj, pogotovo u manjim naseljima, vlada veliki animozitet prema pripadnicima romske nacionalnosti. Jobbik ima izrazito anti-romska stajališta i zbog toga biračko tijelo nalazi među istomišljenicima čiji je broj u Mađarskoj u porastu već godinama.
Progon romskog stanovništva u Europi jedan je od najodvratnijih procesa koji nikada nije dovoljno osuđen od strane liberalnih elita koje se navodno jako brinu za prava svih manjina (opširnije o temi: Progon Roma u Europi).
Neki će reći kako je opasnost od Jobbika samo “medijska histerija” kako “20% glasova nije tako puno” – valja takve podsjetiti da je na njemačkim federalnim izborima 1928. Nacistička stranka NSDAP, predvođena Adolfom Hitlerom, osvojila svega 2.6% glasova.
Jobbik zagovara i ideju “Velike Mađarske”, što je ujedno i direktna prijetnja znatnom dijelu Hrvatske i drugih zemalja bivše SFRJ.
Ova situacija u Mađarskoj nije specifična samo za Mađarsku, mnogim zemljama Europe moglo bi se uskoro desiti isto. Stanovnici, mnogi od njih, jednostavno odmahuju rukom, za njih Hitler više nije simbol nacističke diktature, već obična karikatura koju neki čak nazivaju “Hićo”, povijest se brzo zaboravlja, relativizira i trivijalizira, o revizionizmu da ni ne govorimo. Sve to širom otvara vrata fašističkim opcijama u Europi koje će uskoro djelovati sve otvorenije i arogantnije.
Pristaša Jobbika s prepoznatljivim simbolom “Velike Mađarske” koja zahvaća i velik dio HrvatskeKako se nezadovoljstvo među masama povećava tako će i ovim radikalnim opcijama početi sve više prilaziti krupni kapital, tražeći od njih zaštitu, u zamjenu za novac. Tako kampanje radikalne desnice više neće biti na margini, već će bivati sve blještavije, na jumbo plakatima, u vodećim medijima, a mnogi će pomisliti “dovoljno smo patili jedva preživljavali, da li je vrijeme da ipak probamo s ovima?”.
Gdje god elitistički pro-kapitalistički politički centar stisne mase s brutalnim mjerama štednje, početi će se javljati ovakve situacije – tada počinje nova runda mazohizma i ludila, a Europa se ruši natrag u mračno doba fašističke diktature. Još nismo došli do toga, ali svakim danom sve smo bliže i bliže – ako kojim slučajem Ukrajina eskalira u rat, to će biti dodatni katalizator za cijelu Europu – vremena još uvijek ima, no da li je više itko spreman slušati?
Izvori / reference:
Hungary election: Concerns as neo-Nazi Jobbik party wins 20% of vote
http://www.independent.co.uk/news/world/europe/concerns-as-neonazi-jobbik-party-wins-20-of-hungary-vote-9244541.html
Noam Chomsky: Is the world too big to fail?
http://www.salon.com/2011/04/21/global_empire_united_states_iraq_noam_chomsky/
Hungarian fascists win over 20 percent of the vote
http://www.wsws.org/en/articles/2014/04/08/hung-a08.html
Ultra-nationalist Jobbik party’s gains worry Hungarian Jews
http://www.jpost.com/Jewish-World/Jewish-News/Ultra-nationalist-Jobbik-partys-gains-worry-Hungarian-Jews-347799
Hungarian election: Viktor Orbán wins second term as Jobbik support soars
http://www.theguardian.com/world/2014/apr/06/hungary-election-viktor-orban-fidesz-party-jobbik
Far-right Jobbik party gains as Hungary re-elects maverick PM
http://www.jpost.com/International/Far-right-Jobbik-party-gains-as-Hungary-re-elects-maverick-PM-347726
Europe’s Capital of Anti-Semitism: Budapest Experiences A New Wave of Hate
http://www.spiegel.de/international/europe/europe-s-capital-of-anti-semitism-budapest-experiences-a-new-wave-of-hate-a-722880-3.html
Izvor: advance