Nakon što su jutros objavljeni rezultati izbora na prostoru istočne ukrajinske regije Donjeck, gdje je 89,07% glasalo za prekid političkih odnosa s Kijevom, stigli su i rezultati iz regije Lugansk gdje se također jučer održao referendum – lokalne izborna komisija ističe kako su svi glasovi prebrojeni te kako je čak 96,2% u Lugansku glasalo za odvajanje od Kijeva.Podsjetimo, stanovnicima ovih dvaju ukrajinskih istočnih regija na referendumu bilo je postavljeno pitanje da li se slažu s proglasom samo-opredjeljenja od centralne vlasti u Kijevu.
Unatoč žestokim kritikama sa Zapada, referendum je potvrdio kako velika većina stanovnika na istoku Ukrajine odbacuje pučističku vladu u Kijevu. SAD i Europska Unija ne priznaju rezultat referenduma, dok najžešće reakcije – očekivano – stižu iz Kijeva.
Privremeni predsjednik postavljen od pučista, Aleksandar Turčinov, nazvao je referendum “farsom”. “Ova propagandna farsa neće imati nikakve pravne posljedice, osim što će rezultirati kriminalnim progonom organizatora”, rekao je Turčinov ističući kako je referendume potaknula Rusija unatoč činjenici da je uoči referenduma ruski predsjednik Putin javno pozvao na odgodu održavanja istih.
Što se pak tiče pravne valjanosti, to je koncept iza kojeg danas u Ukrajini zapravo nitko ne može stati. Turčinov očito zaboravlja način na koji je on došao na vlast, kao što zaboravlja i zadnji konkretni pravni dokument – sporazum potpisan između tadašnje opozicije i predsjednika Viktora Janukoviča u veljači. Prema tom sporazumu, čiji je autor bila Europska Unija, u Ukrajini su se trebali provesti prijevremeni predsjednički izbori, deblokada vladinih zgrada u Kijevu i početak procesa Ustavnih promjena.
Ništa od navedenog se nije dogodilo jer je već iduće noći u Kijevu izveden oružani državni udar u kojem je Janukovič svrgnut s vlasti. Drugim riječima, ako netko nešto želi reći po pitanju pravne pozadine jučerašnjeg referenduma, to svakako ne može biti neizabrana vlast. Nadalje, ta ista vlast – u kojoj sjede i pripadnici političko radikalnih desničarskih stranaka – mora biti svjesna kako ovaj veliki postotak glasova “ZA”, kao i iznimno visoku izlaznost, može zapravo “zahvaliti” sama sebi.
Odluka o slanju vojske na istočne gradove pokazala se kobnom po njih te je dovela do udruženog animoziteta prema njima što je u konačnici i rezultiralo ovakvim ishodom.
Nadalje, rezultati ovih referenduma – ukoliko pretpostavimo da su točni (međunarodni promatrači su pozvani, ali se nisu odazvali pozivu) -još jednom pokazuju propast medijske propagande koja pod svaku cijenu svaki sukob nastoji okarakterizirati polarizacijom stanovništva.
Primjerice, već godinama se ljude diljem svijeta kroz medije nastoji uvjeriti da u Siriji traje sektaški rat, sukob između muslimana sunita s jedne strane i alawita, šijita i kršćana s druge strane, što je potpuno pogrešno, naročito ako znamo podatak da su većina sirijskih vojnika zapravo suniti.
Slično se pristupilo i krizi u Ukrajini gdje je težište svih izvještaja stavljeno na etničku komponentu. Ta komponenta može biti važna u određivanju konačne sudbine Narodne Republike Donjeck i Narodne Republika Lugansk, no potpuno je pogrešno sugerirati da su etnički Ukrajinci privrženi pučistima u Kijevu.Argumenti u brojkama
Razmotrimo konkretne informacije koje imamo na raspolaganju. Na jučerašnji referendum u Lugansku, prema informacijama lokalne izborne komisije, izašlo je ukupno 81% birača. Od toga čak 96,2% je glasalo za političko odvajanje od Kijeva.
Za neinformiranu osobu ovo se može predstaviti (i predstavlja se) kao “pro-ruska” tendencija stanovnika u regiji Lugansk, no ako smo upoznati s demografskom i etničkom strukturom stanovništva uvidjeti ćemo kako su takve oznake isključivo propagandnog karaktera.
Naime, većina stanovnika Luganska nisu etnički Rusi, već etnički Ukrajinci, točnije njih 58%. Ruska etnička manjina sačinjava 39,1%. Znači li to da su ovi Ukrajinci zapravo “rusofili”? Ne, zašto bi to značilo? Ankete govore kako samo manjina podržava ideju pripojenja ovih regija Ruskoj Federaciji.
Dakako, ako netko sada grubo iskoristi ove referendume za proglašavanje ovih regija novim dijelovima ruskog teritorija, to bi bilo apsolutno nedopustivo i za svaku osudu. Spomenimo, još jednom, kako je Krim u ovoj komparaciji nešto sasvim drugo jer tamo većina stanovnika zaista jesu etnički Rusi i oni su na referendumu glasali za pripojenje Rusiji – u Lugansku i Donjecku to nije slučaj, a ako neka strana pokuša na taj način interpretirati rezultate, to joj sigurno neće proći.
Rusija bi također morala pokazati dovoljno mudrosti i odgovornosti te takve opcije niti ne sugerirati. Svijetu treba pozitivan primjer narodnog otpora protiv nenarodne vlasti, definitivno ne nikakva dodatna ekspanzija ruskog teritorija.
Dakle, rezimirajmo još jednom ključne brojke referenduma u Lugansku:
- Populacija: 2,250,000 stanovnika
- Izlaznost na referendum: 81%
- Glasalo za odvajanje od Kijeva: 96,2%
- Postotak etničkih Ukrajinaca u Lugansku: 58%
- Postotak etničkih Rusa u Lugansku: 39.1%
Zar ovi podaci, ako pretpostavimo da su rezultati referenduma zaista točni, zapravo ne objašnjavaju gotovo sve? Nije li to neosporni dokaz da pučistička vlast iz Kijeva nema potporu naroda istočne Ukrajine, bez obzira na etničku pripadnost?
Podaci za Donjeck su slični:
- Populacija: 4,360,000 stanovnika
- Izlaznost na referendum: 74.87%
- Glasalo za odvajanje od Kijeva: 89,07%
- Postotak etničkih Ukrajinaca u Donjecku: 56.9%
- Postotak etničkih Rusa u Donjecku: 38.2%
Kao što vidimo iz ovih podataka, situacija u Lugansku i Donjecku je poprilično slična i što se tiče rezultata i glede etničke pripadnosti.
To je ključna važnost ovih referenduma, bez obzira na njihov formalni pravni status – oni jasno održavaju volju naroda i neosporno potvrđuju kako sve etničke skupine, drugim riječima narod, odbacuju vlast pučista u Kijevu.
Ove podatke bi također trebali imati na umu i svi oni koji ovih dana pokušavaju grubo izvlačiti razne povijesne komparacije i presedane. Brojke nam pokazuju srž problema u Ukrajini – problem nije narod istoka koji je odlučio pružiti otpor na sve načine, već nenarodna marionetska vlast u Kijevu čiju vladavinu svesrdačno podržavaju Zapadne sile koje su se ovog puta izuzetno narugale same sebi i svojim parolama o demokraciji i važnosti “volje naroda”.