Postati beskućnikom u sistemu koji je izgrađen na neravnopravnosti i klasnoj diskriminaciji nije nimalo teško, naročito u Britaniji gdje takav ishod prijeti milijunima (vidi: Istraživanje: milijuni Britanaca na korak do beskućništva). No, umjesto politike koja bi pokušala pomoći ovim unesrećenim ljudima, na snazi je sve brutalnija izolacija.Anti-ljudski stav prema beskućnicima u Britaniji posebno je dobro vidljiv na primjeru novih poteza koji su izazvali zgražanje mnogih. Naime, na prostoru “boljih” gradskih četvrti u Londonu počeli su se pojavljivati “anti-beskućnićki” šiljci na ulicama – upravo tako, metalni šiljci ugrađeni u pločnik kako bi se beskućnike spriječilo – da im slučajno ne padne na pamet – spavati na ovim mjestima. Drugim riječima, ljude se tretira na isti način kao i golubove koje se šiljcima nastoji spriječiti da ne slijetaju na zgrade.
Nakon pojave ovog “trenda”, mnogi su počeli postavljati fotografije ovih šiljaka na društvene mreže, izražavajući veliko ogorčenje. Jedan stanovnik je ispričao u razgovoru za The Telegraph: “Jedan beskućnik je spavao ovdje prije 6 tjedana. Onda prije dva tjedna odjednom su se pojavili šiljci ispred, očito tako da beskućnici ne bi tu spavali”.Crisis – britanska nacionalna humanitarna organizacija za pomoć beskućnicima odmah je objavila izjavu u kojoj se strogo osuđuje ovakva praksa.
“Skandalozno je da bilo tko mora spavati na ulici u 21. stoljeću u Britaniji. No, spavanje na ulicama je u zadnje tri godine naglo poraslo u Britaniji, a u Londonu za ogromnih 75%. Iza ovih brojki se nalaze stvarni ljudi koji nemaju doma, kao i rezovi agencijama za beskućnike koje im nastoje pomoći.
Oni zaslužuju više nego da ih se tjera od vrata do vrata. Nikada nećemo zaustaviti pitanje beskućnika na ulici sa šiljcima u pločniku. Moramo se baviti uzrocima”, naglasila je direktorica organizacija Crisis, Katharine Sacks-Jones.
I dok se mnogi na društvenim mrežama zgražaju nad činjenicom da se ljude tretira na ovakav način, uvijek ima i onih kojima je ovo sasvim normalno. Neki ističu kako ta praksa i nije specifična samo za London, već i za mnoge gradove i zemlje u Europi.
Drugima je to razumljivo, nužno i u tome ne vide nikakav problem. Isti dakako nisu posve svjesni da beskućništvo nije nešto što se događa samo drugima – štoviše u današnjem sistemu, kada zaštitna “socijalna mreža” biva sva slabija, postati beskućnikom je sudbina koja može vrlo lako zadesiti i one koji su se do jučer smatrali privilegiranima.