Rafinerija u Bosanskom Brodu
|
Privatizacija naftne industrije u Bosni i Hercegovini, koja je obavljena prije više od osam godina, provedena je pod nerazjašnjenim okolnostima pa postoje razlozi za sumnju da su prikriveni vlasnici tih vrijednih resursa zapravo najutjecajniji političari u Republici Srpskoj, a ne ruski investitori kako se to službeno tvrdi, upozorio je u petak bosanskohercegovački ogranak udruge Trasparency International (TI).
U priopćenju dostavljenom medijima iz te su organizacije podsjetili kako su još 2007. godine tražili da se objave imena vlasnika tri tvrtke povezane s prodajom rafinerije nafte u Bosanskom Brodu, a vlada RS na taj zahtjev nikada nije odgovorila.
TI je tražio objavu imena vlasnika ruskih tvrtki Invest tehnologija te Nepat i Junik Development.
Te tri tvrtke istodobno imaju 60 posto vlasničkog udjela u ruskom NefteGazInKoru koji se pojavio kao nominalni kupac rafinerije u Bosanskom Brodu, a potom i svih drugih kapaciteta naftne industrije na teritoriju RS, pojašnjavaju iz TI BiH.
Sumnjivim im se učinilo to što su ove tvrtke zakonski registrirane neposredno prije postupka prodaje bosanskobrodske rafinerije.
“TI BiH niti javnost nikada nisu dobili ove informacije što otvara prostor za sumnju da većinski vlasnici rafinerije (u Bosanskom Brodu) nisu ruske tvrtke niti Ruska Federacija, kako se javnosti predstavlja, već upravo najviša razina vlasti RS koja je i provela proces kriminalne privatizacije ili osobe usko povezane s vlašću”, stoji u priopćenju.
Uporabom termina “najviša razina vlasti RS” zapravo se aludira na najmoćnijeg političara u tom entitetu Milorada Dodika, koji je u vrijeme prodaje bosanskobrodske rafinerije bio predsjednikom entitetske vlade.
Sa stajališta TI BiH i dalje su sporne čak 44 točke ugovora o privatizaciji naftne industrije čiji su kapaciteti na teritoriju RS.
Podsjećaju kako je vlada RS prije prodaje tih kapaciteta otkupila postojeće dugove rafinerije, izmirila sudske obaveze tvrtke te snizila vrijednost rafinerije, a potom ušla u kreditni aranžman za kojega u TI-ju drže da ga je ruski NefteGazInKor “netransparentno osigurao”.
U TI-ju su procijenili kako je na ovaj način vlada RS već na početku procesa privatizacije rafinerije oštetila proračun odnosno “na privatne račune nepoznatih osoba preusmjerila gotovo milijardu konvertibilnih maraka” (više od 511 milijuna eura).
Nepoznati su kupci istodobno dobili sve moguće pogodnosti za poslovanje, no rafinerija je nakon privatizacije godinama nastavila gomilati gubitke i takvo stanje traje i danas.
Iz TI-ja BiH sugeriraju kako je privatizacija i poslovanje naftne industrije na teritoriju RS zapravo krinka za kontinuirano pranje novca, a kao dokaz za to navode izvješće revizorske kuće Deloitte koji je 2013. godine konstatirao akumulirani gubitak bosanskobrodske rafinerije veći od 500 milijuna KM (255 milijuna eura). Nagomilani je dug tako dva puta veći od kapitala tvrtke koja upravlja rafinerijom.
“Način privatizacije naftne industrije (RS) kroz izravnu pogodbu, poslovanje rafinerije, povlastice koje je vlada RS dala kupcima i rafineriji te činjenica da se godinama kriju podaci o imenima vlasnika firmi koje imaju većinski udio u NefteGazInKoru jasno navode na zaključak da je cilj privatizacije bio bogaćenje pojedinaca iz sjene kroz pljačku jedne od najvećih tvrtki u BiH”, naveli su iz TI BiH uz opetovani poziv vladi RS da napokon objavi imena vlasnika tri ruske tvrtke.
Optužbe o sumnjivoj privatizaciju naftne industrije ponovo su podgrijane ovog tjedna u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Zastupnik u entitetskom parlamentu iz oporbene Srpske demokratske stranke (SDS) Vukota Govedarica na sjednici je postavio pitanje je li Dodik suvlasnik bilo kakve tvrtke u Rusiji koja se može povezati s naftnom industrijom u RS.
Pritom je precizirao kako od entitetske vlade traži odgovor na pitanje je li točno da je 29. kolovoza 2006. godine u Moskvi registrirana privatna tvrtka koja se zove Invest tehnologija, čiji je suvlasnik Dodik i koja je s 20 posto kapitala suvlasnik Neftegazinkora pa time i naftne industrije RS.
Sam Dodik je takvu mogućnost odlučno zanijekao ustvrdivši kako je riječ o izmišljotinama i glupostima.
“Apsolutno nemam udio, to se može i provjeriti. Nikada nisam bio suvlasnik niti jedne firme u inozemstvu osim u Srbiji i to znaju svi”, kazao je novinarima Dodik. Nije međutim pojasnio o kojoj je srbijanskoj tvrtki “za koju znaju svi” riječ.