SAD su danas zatvorili svoju ambasadu u Tripoliju, a svo diplomatsko osoblje se evakuira iz zemlje u susjedni Tunis uz vojnu pratnju. Razlog evakuaciji je eskalacija oružanih sukoba u Tripoliju koji traju već više od dva tjedna.
Američki State Department danas je potvrdio kako je iz Libije danas evakuirano osoblje od 150 osoba, uključujući i 80 marinaca.
“Morali smo poduzeti ovaj korak jer je lokacija ambasade vrlo blizu intenzivnih sukoba koji se vode između libijskih naoružanih frakcija”, istaknula je prije nekoliko trenutaka glasnogovornika američkog State Departmenta.
SAD su također izdali novo upozorenje o putovanju u Libiju pozivajući sve svoje građane da ne odlaze u tu zemlju, a onima koji se trenutačno nalaze u Libiji savjetuje se da je “odmah napuste”.
Dakako, SAD su posebno zabrinuti u ovoj situaciji jer je u Libiji 2012. ubijen njihov ambasador Christopher Stevens.
No, za aktualni kaos koji u Libiji postaje sve veći, veliku odgovornost snosi upravo SAD. Unatoč upozorenjima pojedinih analitičara i savjetnika, američki predsjednik Barack Obama 2011. odlučio se vojno napasti Libiju, stavivši na stranu islamističkih pobunjenika.
Činjenica da SAD danas mora svoje diplomatsko osoblje, uz vojnu pratnju, prebacivati preko pustinjske granice s Tunisom, zapravo je završni čin u potvrdi najveće vanjskopolitičke katastrofe Obamine administracije. Ono što je za Busha bio Irak, to je za Obamu Libija. Činjenica da je u Iraku stradalo daleko više ljudi ne umanjuje značaj ovog katastrofalnog poteza, ne samo za sjever Afrike, već i za SAD.
Konačni ishod, iz perspektive Washingtona, trebao je biti posve drugačiji – Libija je, nakon pada Gaddafija, trebala postati lojalni američki saveznik na sjeveru Afrike, njihovo ključno uporište u važnoj regiji koja joj nikada nije bila naklonjena. No, čak i najveći zagovornici geostrateške teorije “kaosa” ne mogu reći da se Libija može nazvati uspješnim ishodom za SAD, a današnja evakuacija ambasade u glavom gradu je potvrda tih činjenica.
Današnja Libija je proizvod Obaminog popuštanja tzv. “jastrebovima” čija je jedina politička svrha poticati nove i veće oružane sukobe. To su ljudi poput Grahama i McCaina, neslužbeni glasnogovornici američkog vojno-industrijskog kompleksa, ljudi koji danas ne bi imali ništa protiv ni da izbije vojni sukob između NATO-a i Rusije.
Ono što Amerika mora shvatiti je da ovi militaristi ne rade ni u interesu Amerike. Srećom, izgleda kako mnogi to i shvaćaju, bez obzira na retoriku. Američki Kongres prošle godine nije imao namjeru podržati napad na Siriju što je bila velika pljuska jastrebovima. No, to se moglo učiniti samo zahvaljujući tome da je Obama dozvolio da se Kongres izjasni po tom pitanju (nije ni trebao, jer je u međuvremenu situacija oko Sirije de-eskalirana zahvaljujući dogovoru oko eliminacije kemijskog arsenala, no da je Kongres glasao, glasao bi protiv).
No, kod Libije to nije bio slučaj – Obama nije tražio mišljenje Kongresa i upustio se u agresiju na jednu zemlju svojom odlukom, zato će sada morati i snositi odgovornost za aktualno stanje.
Danas ne samo da više nema stabilne Libije, kakva je nedvojbeno bila pod vodstvom Gaddafija, već nema ni stabilne regije. Libija je danas inkubator za razne ekstremističke skupine koje prodiru u Tunis, Alžir, Egipat, Mali, Čad, pa sve do Sirije, Iraka i šire.
Izvor: advance