Za početak valja odmah postaviti nekoliko ključnih pitanja.

Je li moguće da jedan svećenik male prigradske splitske župe vuče za nos i drži u šahu, ne samo nadređene u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, nego i u cijeloj Katoličkoj crkvi u Hrvata?

Kako je to don Josip Delaš uspio poniziti instituciju koja evo već dvije tisuće godina uspješno odolijeva svim napadima, kako onim ideološkim i ekonomskim tako i političkim i nacionalnim?

Što se to krije u duhu i tijelu već vremešnog pastira da se sprda sa svim zahtjevima ne samo duhovne, nego i svjetovne vlasti, rugajući se i s jednom i s drugom i to iz Sirobuje, teške splitske periferije – poznate po ilegalnoj gradnji i kroničnom manjku infrastrukture – nastale tokom brze industralizacije najvećeg dalmatinskog grada?

Kako je poznato, don Josip već tjednima prkosi i odlukama i uputama i naputcima i preporukama o okupljanju građana. Jednako ga ne brinu ni one Hrvatske biskupske konferencije, kao i Nacionalnog stožera Civilne zaštite. Uporno ne odustaje od držanja misa u svojoj župi i u odluci je prilično tvrd. Moglo bi se reći i nasilan.

Kad ga je policija prošli tjedan upozorila da to tako neće ići, zagrmio je don Josip žešće od svetog Ilije gromovnika zaprijetivši poniznom policajcu sudom Božjim pa je ovaj.- suočen s najvišom silom – skrušeno gledao u vrh vlastitih cipela. Nakon toga don Josip je dobio prekršajnu prijavu, ali i uredno održavao mise u svojoj crkvi.

Najavio je misu i za Uskrs. I, treba mu se priznati da drži do riječi, jer je i održao. Za to je znala cijela država. Redakcije su poslale svoje novinare da zabilježe inatljivog i opasnog don Josipa koji neodgovornim ponašanjem može zaraziti ne samo sebe, nego i cijelu pastvu (kao što je nedavno bio slučaj u nedalekom Solinu).

Svi su znali za misu. Osim policije. Oni su, tako je to pokušao ispričati ministar Davor Božinović, mislili da se to sve skupa s don Josipom smirilo. Kao što znamo, nije. Dapače, neke su novinarke napadnute, neke su snimateljke dobile šakom po kameri, neki su se ljudi kasnije okupili – zajedno sa svećenikom – i uz navijačke pjesme zajedno pjevali noseći ustaško znakovlje i sve je bilo – točno onako kako ne treba biti.

Splitsko-makarska nadbiskupija se ispričala zbog ponašanja „svog“ svećenika. I ogradila se. Podsjećajući da su to već jednom učinili. I to točno tjedan ranije. Pa se javio i glasnogovornik HBK Zvonimir Ancić koji je na N1 televiziji zavapio da se mediji okrenuo pozitivnim vrijednostima, umjesto da se uporno bave likom i djelom don Josipa.

Kako nemamo odgovore na sva ona pitanja s početka teksta, potražili smo ih kod čovjeka koji ih sigurno zna. Kod Ivice Maštruka, sociologa religije, bivšeg savjetnika za vanjsku politiku u Uredu predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića i zadnjeg ambasadora Jugoslavije u Vatikanu.

– Ne drži don Josip cijelu Crkvu u šahu, kako kažete, nego mu se  dozvolilo da se ponaša tako kako se ponaša. Pravo pitanje bi se odnosilo na njegove pretpostavljene unutar crkvenih krugova, prvenstveno nadbiskupa koji ima i pravo i mogućnost da reagira prema kanonskom zakonu. Usprkos tome, on nije napravio ništa, iako se svećenik oglušio na izričite odluke Kongregacije nadležne za bogoštovlje Svete stolice i naredbe nadbiskupa, kao izravno pretpostavljenog. Dakako da je nadbiskup bio u mogućnosti, i još uvijek je, da unutar Crkve poduzme disciplinske mjere – od suspenzije do premještanja u drugu župu. U ovom slučaju temeljni problem je nečinjenje nadređenih – objašnjava Maštruko.

Zašto se Nadbiskupija predvođena Marinom Barišićem tako ponaša?

– Nadbiskupija apelira na svećenika da ih posluša i moli ga da tako dalje ne radi, ali ne žele poduzeti ozbiljne mjere koje im stoje na raspolaganju. Osim molbe, nismo čuli da je on dobio ikakvu sankciju. Očito se radi o konformizmu unutar vodstva Katoličke crkve. Međutim, važno je u svemu ovome što se dogodilo vidjeti i širi politički kontekst, a ne samo unutarcrkveni. Svećenik je za svoje neprihvatljivo nacionalističko ponašanje dijelom dobio potporu samog vodstva Splitsko-makarske nadbiskupije. Dovoljno je vidjeti kakve poruke su se puštale jučer s okupljanja nakon mise. Ne želim ih staviti u izravnu vezu s neposlušnosti prema vodstvu Crkve, ali svakako imaju svoj odraz u načelnom stavu nadležne hijerarhije – kaže Maštruko.

Pitamo ga dalje bi li se problem mogao riješiti u pet minuta, da postoji želja s vrha da se riješi.

– Naravno, kao što su vrlo odlučno riješili u slučaju don Ivana Grubišića i njegovog angažmana – ističe naš sugovornik.

Međutim, dodaje Maštruko, treba imati u vidu i moguću reakciju župljana koji svećenika podržavaju u njegovim stavovima zbog čega je moguć otpor i to ne samo osobni, nego i politički. Radi se o oportunizmu vladajućih u Crkvi, dodaje.

Dalje pitamo kakav je odnos Crkve u Hrvata i pape Franje, spominjući jednu od ciničnih reakcija s društvenih mreža po kojoj se nije don Delaš odmetnuo od pape, nego se papa sa svojim bitno drukčijim stavovima  odmetnuo od ovakve Crkve.

– Svakako je važno spomenuti odnos dijela klera prema sadašnjem papi i neprihvaćanje njegovih stavova, posebno prema manjinama. Papa je izazvao niz problema ne samo među hrvatskim biskupima, nego i puno šire, ali se oni javno ne izražavaju. Znamo za niz sličnih slučajeva – govori Maštruko, uspoređujući reakciju Stožera civilne zaštite Splitsko-dalmatinske s Nadbiskupijom. I jedni i drugi mole don Delaša da prestane, jer da nije u redu to što radi, ali uporno ga izbjegavaju sankcionirati, kaže on

– S druge strane, dubrovački biskup Mate Uzinić šalje sasvim drukčije poruke. Za njega bih rekao da je izvorni, iskreni i ničim opterećeni kršćanin i katolik. Za razliku od spomenutog svećenika ili sisačkog biskupa Vlade Košića, odnosno splitskog nadbiskupa Marina Barišića – zaključuje Maštruko.

forum.tm