Kad se radi o direktnim stranim ulaganjima, brojke su neumoljive. Srbija je prošle godine ostvarila 1,03 milijarde dolara stranih investicija, Hrvatska je ostvarila gotovo upola manje – 580 milijuna dolara (kažu podaci portala makroekonomija.org).
Podaci za 2012. su Hrvatsku smještali ispred Srbije, ali je Vrdoljak teško na to ciljao, s obzirom da bi onda morao hvaliti svog prethodnika Radimira Čačića s kojim, poznato je, nije baš u sjajnim odnosima. Godine 2012. Hrvatska je privukla 1,25 milijardi dolara direktnih stranih ulaganja, a Srbija samo 352 milijuna dolara
Vrdoljak bi, za promjenu, trebao početi raditi svoj posao. U posljednja dva dana slušao sam uživo dvojicu ministara – Lalovca i Vrdoljaka. Moram priznati da je Lalovčev jučerašnji nastup pred poslovnim ljudima u organizaciji Američke gospodarske komore bio više nego dobar. Pokazao je da zna detektirati probleme, da zna i koja su potencijalna rješenja. Hoće li što uspjeti napraviti, to baš i nisam siguran, ali barem je pokazao da zna o čemu govori. Vrdoljak je nažalost pokazao da ne barata osnovnim pokazateljima, a nema niti pravu viziju onoga što bi trebao raditi. I uz sve to, ima petlje i dijeliti lekcije medijima, što je glupo, a pokazat će se, za njega i kontraproduktivno.
Možda bi se trebao ugledati na gradonačelnika Nove Gradiške Željka Bigovića. U vrlo kratkom istupu (iz publike) Bigović je pokazao da itekako ima ljudi koji ponešto i znaju u ovoj državi. Investicije Atlantic Grupe i Klimaopreme u njegovom gradu to dokazuju. Čime se ono Vrdoljak može pohvaliti? Dokumentom pompoznog naziva “Industrijska strategija”? Nemojmo se šaliti, to je razina seminarskih radova studenata, kako je lijepo nedavno rekao profesor Ljubo Jurčić. Ministar bi trebao biti kvalificirani stručnjak, a ne priučeni pisac seminarskih radova.