Vlada RH dobila je drugi žuti karton iz “obitelji kojoj oduvijek pripadamo”.
Ako je istinit sarkazam da država ima vlast kakvu zaslužuje, pa zato i Bijedna Naša već četvrt stoljeća uporno bira istog jalovog dvospolca HDZ-SDP (s buljukom klijentelističkih pijavica) da joj kroji gaće, onda će vjerojatno zaslužiti i to da joj moćni međunarodni gazde, kad im pukne film, oduzmu licenciju formalne državne samostalnosti. Jer, tko će se u hirovitom vrzinom kolu svjetske politike i interesa beskonačno baktati s “nestašnim” žiteljima balkanskog kiflića, koji stalno nešto tvrdoglave u korist vlastite štete!? Vlada RH je ovih dana dobila drugi žuti karton iz”obitelji kojojoduvijek pripadamo”: Hrvatska je financijski neodgovorna država, što ju vodi u bankrot i propast!
Prethodno je već uslijedila također zvučna pljuska: Hrvatska je gospodarski najgora među 28 članica Unije, fenjeraš koji posrće na samom začelju kolone! Kako se i zašto Lijepa Naša naprasno preobrazila u Bijednu Našu, koju lijepom i poželjnom može smatrati još samo tanak društveni sloj (pet posto?) dobro potkoženih skorojevića iz politike, poduzetništva, “zaslužnih” kategorija nacionalnih povlaštenika, “Crkve u Hrvata”, kriminala…
Velika većina ljudi, tzv. prosječnih građana, bezdušno je bačena u katastrofalan žrvanj dnevne borbe za golo preživljavanje. Nemaju posla (oko 18 posto), dužni su preko glave (28 milijardi kuna), masovno se guraju po pučkim kuhinjama, kopaju po kontejnerima… Broj zaposlenih i umirovljenika se gotovo izjednačio, pa sustav puca po svim šavovima. Socijala, zdravstvo i školstvo su u rasulu… Zaštita okoliša svela se na razbacivanje novcem na “štedljiva” (milijunska!) preseljenja resornih državnih institucija na reprezentativne privatne vidikovce s kupaonicama. Investicija nema ni za lijek, nema ni izglednih projekata, europski “novac na raspolaganju” uglavnom je golub na krovu, Kukuriku momčad uglavnom samo iritantno jalovo kukuriče, a “zna se” ekipa glavinja po šumama i gorama, naganjajući puškama ostragušama partizanske duhove…
Vladajući HDZ-SDP politički dvospolac, koji si je prisvojio RH već prvih dana “samostalnosti”, pa s Markovog trga i Pantovčaka međuizborno okreće malo jedno, malo drugo lice, pokazao se većim nacionalnim štetočinom od sva tri “okupatorska” B zajedno. Svoj će svoga, ne tuđega! Zato “stanje nacije” jače boli.
Je li to država zbog koje je Pokojnik na kninskoj tvrđavi, kolovoza 1995., stiskao u slavodobitnom transu obje šake i prkosno siktao kroza zube: “Imamo Hrvatsku!” Ovih dana u traljavo uvježbanoj istoj pozi, jednako stisnutih šaka, ali janjeće svilenoga glasa, Franjo Tuđman u suknji kliče s plave “zna se” pozornice: “Želim biti predsjednica Hrvatske!” I autor ovih redaka želi vilu na Pantovčaku, ludu jurilicu u garaži i grijani bazen u dvorištu, ali… Zemlja polako ali sigurno tone, a pijani redatelji i trknuti glumci vrte tragikomediju dalje.
Je li to država s parole “Mi smo je stvarali…” na Savskoj 66? Hrvatska, koje su prepuna usta stalno nezadovoljnim kolovođama dijela od 1 276 (!!!) registriranih braniteljskih udruga, što s 14 000 kuna mirovine/invalidnine/opskrbnine… traže kruha nad pogačom!? Oni su – i nitko drugi! – “izborili slobodu”, pa im zajedno s obiteljima, svojtom i potomcima građani imaju doživotno plaćati pogaču. Nema veze što “obveznici” nisu sigurni hoće li sutra vlastitoj djeci biti u stanju pružiti i – koricu kruha! Tuđman u suknji, na pola metra od svog brončanog idola (za čijeg je vremena Bijedna Naša bila najizoliranija i najprezrenija zemlja u ovom dijelu Europe), ulizničko-demagoški obmanjuje javnost kako su “Domovinski rat i hrvatski branitelji temelj RH”.
Ništa ne znače “prekretnički” realiteti: Badinterova komisija i međunarodna volja u prekrajanju karte postjaltanske Europe? “Hrvatski branitelji i Domovinski rat” odlučili su u dramatičnoj povijesnoj premetaljci nakon pada Berlinskog zida?
RH danas ima vlast, kažu, kakvu zaslužuje. I opet će dobiti – kakvu zaslužuje. Pa bilo to i nešto kadrovski modificirano klijentelističko “zna se” društvo, koje je već popločalo zemlji put u ambis, oduzelo građanima osmijeh i nadu, a novim naraštajima budućnost. Kukuriku “uzdanice” nisu se proslavile ničim iole vrjednijim za dobrobit 4,3 milijuna obmanutih žitelja geostrateški privlačnog balkanskog kiflića. Sve više djece nema pet kuna za obrok u školi (Beli Manastir) ni za kupiti razredne papuče (Zagreb), zbirku zadataka iz matematike (Zagreb), platiti 50 kuna za obvezatnu školu u prirodi (Grad mladih, Zagreb), 40 kuna za predstavu Mačak u čizmama (scena Žar ptica, Zagreb)…
Sutra će možda imati još manje, jer vlada premijera Zorana Milanovića niti je kadra niti želi mijenjati išta bitno i za opće dobro. To upravo potvrđuje carski rez re-balansiranja državnog proračuna i vatrogasne mjere s konačnim ishodom da se cijela zemlja pretvori u socijalni slučaj i odvede u pučku kuhinju. Državni blagajnik Boris Lalovac nije kadar držati uzde prihoda i rashoda u tolerantnim gabaritima europski propisanog postupka prekomjernog deficita. Kakvih tri posto BDP-a, bit će blizu šest posto prekoračenja ili blizu 20 milijardi kuna za koje se valja zadužiti, pa Hrvatskoj ne gine – crveni karton! A tada, jao i pomagaj.
“Pola usvojenih mjera je na teret građana”, tvrdi laburistički saborski zastupnik Dragutin Lesar. “Inzistiranje na deficitu državnog proračuna od tri posto BDP-a ima gospodarsko-ekonomsko opravdanje samo kad je rast BDP-a pet posto, a sve ostalo je uništavanje osnovice gospodarstva države.” RH već godinama bilježi pad BDP-a. Od recesijskog se stiska više ne da disati. Vlada je za ovu godinu procijenila da će minus BDP-a biti 0,7 posto, a proračunski deficit oko pet posto. Realno, bit će više. Mrak! Bez i jedne zvijezde za osvijetliti svu bijedu i jad zemlje pred bankrotom. I gorkim sankcijama međunarodnih vlasnika kapitala koji traže svoje natrag, s masnom kamatom, a dužnik nema otkud vratiti..
“Odupiremo se mantri, dogmi i nametanju te zahtijevamo preispitivanje tog pravila deficita od tri posto”, upozorava Lesar, ali se Milanovićeva ekipa pravi grbava, kao da će spas upravo donosi Djed Mraz. “Ni u jednoj državi to pravilo deficita od tri posto nije dovelo do gospodarskog oporavka.”
Globusov kolumnist Robert Bajruši objavio je “upozorenje diplomatskog predstavnika jedne od najjačih članica Europske unije” u povodu dvaju zabrinjavajućih žutih kartona Milanovićevoj vladi. “Nemojte se šaliti s prekomjernim deficitom”, navodno je novinaru kazao neimenovani strani diplomat. “Osjećamo da se vaša vlada po ovom pitanju, usuđujem se kazati, ponaša neodgovorno. Kao da taj problem ne postoji, Ali ne samo da postoji nego bi se Hrvatska za nekoliko mjeseci mogla naći u velikim problemima. (…) Financijska odgovornost prvorazredno je pitanje i nitko se oko toga ne može provući, a posebno ne male države. Ako je Angela Merkel stisnula Davida Camerona i Veliku Britaniju i prisilila ih da plate svoje dugove, to što se u Hrvatskoj ponašate kao da je prekomjerni deficit nekakva sporedna tema, pokazuje da su vaši političari iznimno neodgovorni.”
Da su otpočetka bili krajnje neodgovorni oni iz HDZ-a (i klijentelističkih partnera), nije nikakva tajna. To je jedina stranka na europskom Jugoistoku (i šire?) prvostupanjski osuđena za pljačkanje vlastitog naroda. Međutim, neodgovornim se pokazao i SDP (s klijentelističkim partnerima), koji je u dva mandata samo dosoljavao opće sranje kriminalnog upravljanja državom. Tko je i zašto prolazio i još prolazi kroz zatvorske “apartmane” u zagrebačkom Remetincu!? Milijarde su “domoljubno” i ratno-profiterski zamračene građanima u privatnim džepovima.
Sada su javašluk i kriminal grubo došli na naplatu posvemašnjom proračunskom impotencijom za koju međunarodni vjerovnici više nemaju razumijevanja. (Kako je moguća i tolika moralna pokvarenost u zemlji s 87 posto bogobojaznih katolika, kojima su uvjeti u vizi za put u rajsku vječnost one neupitne: ne poželi ništa što je bližnjega tvoga, ne ukradi, ne ubij…!?) Hoće li se napokon trgnuti u interesu općeg dobra razulareni HDZ-SDP dvospolac ili će mu kritična biračka svijest izbiti mogućnost samovolje još tri-četiri mandata? Nema šanse ni za jedno niti za drugo! Takvi smo, kakvi smo.