Asadov intervju za ruske medije očima stručnjaka

Kako Rusija izlazi na kraj s islamskim ekstremistima? Ekstremistička organizacija „Islamska država“ predstavlja „pravu opasnost“

Možemo vidjeti i plod takve politike: koraci koje međunarodna koalicija poduzima protiv Islamske države ne samo da ne donose vidljive rezultate, nego naprotiv, doprinose pogoršanju situacije u Siriji. U četvrtak je predstavnik Pentagona podnio izvješće američkom kongresu, u kome priznaje da je program vojne obuke umjerene sirijske oporbe doživio potpuni fijasko. Međutim, kako je u intervjuu izjavio Bašar al Asad, ukoliko zemlje Zapada promjene svoju politiku, “morat će shvatiti da je terorizam kao škorpion: ako ga stavite u džep, obavezno će vas ubosti”.

Hoće li predsjednik Asad postati saveznik Zapada u borbi protiv terorizma, s obzirom da u Siriji ratuju ekstremisti iz preko 80 zemalja? Hoće li on moći organizirati dijalog između političkih stranaka i riješiti krizu u samoj Siriji? Zamolili smo stručnjake Rossijske gazete da odgovore na ova pitanja.
Fjodor Lukjanov, predsjednik predsjedništva Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku:

“Situacija u Siriji je, s jedne strane, krajnje zamršena, jer svi ratuju protiv svih, a s druge je krajnje jednostavna. Ovog drugog gledišta se pridržava predsjednik Bašar Asad, sudeći po njegovom intervjuu za Rossijskuju gazetu i druge ruske medije. Po njemu je jedino prihvatljivo da se stupi u nepomirljivi sukob s teroristima, koji su naš zajednički neprijatelj, a da se tek poslije pobjede traži rješenje za odnose unutar sirijskog društva, za odnose sa susjedima i partnerima. Danas, kada se država bori za opstanak, samo to ima značaja, a sve se ostalo treba da potisnuti u drugi plan. Utoliko je neumjesnije cjenkanje oko uvjeta, prava i ovlasti …

Sasvim je očigleno da je ovakav stav ispravan kao građanska pozicija, i da ona ne može ni biti drukčija. Pitanje je, međutim, u kojoj mjeri to može biti stvarni politički kurs, s obzirom na krajnju nehomogenost današnje Sirije, točnije prostora na kome se ona danas formalno nalazi.

Damask sada mora riješiti nevjerojatno težak zadatak. Mora odbiti napad Islamske države koja prijeti da fizički uništi Siriju. Ili bar zaustaviti taj napad (budimo realni), tj. ne dozvoliti širenje zone koju kontroliraju ekstremisti. Istovremeno treba raditi i na konsolidaciji društva i teritorija koju kontroliraju službene vlasti, utoliko prije što na tom teritoriju živi većina stanovnika Sirije.

Kako u Rusiji žive izbjeglice iz Sirije? Oružani konflikt u Siriji prisilio je tisuće njenih stanovnika da napuste zemlju. U Rusiji najviše Sirijaca ima na Sjevernom Kavkazu.

Vjerojatno nikada više neće biti one Sirije koju je Hafez Asad ostavio u nasljedstvo svome sinu. Bliski istok je stupio u fazu burnog i nasilnog preuređenja, tako da njegova politička karta neće biti ista kao u 20. stoljeću. A kad je već tako, onda je odgovorni lider dužan uzeti u obzir različite varijante, uključujući i mogućnost drugačije konfiguracije svoje zemlje i mogućnost drugačijeg modela vlasti. Iskustvo bliskoistočne demokracije se pokazalo kao razorno, ali nije više moguć ni povratak na “stare dobre” autoritarne sustave. U cijelom svijetu zemlje sada rješavaju jedan te isti zadatak, neovisno od njihovog društvenopolitičkog uređenja: kako institucije koje funkcioniraju spojiti sa snažnom osobnošću na čelu države. Jedno bez drugoga ne može biti učinkovito, ali ni ravnoteža između jednog i drugog nikako ne može uspostaviti.

Jasno je da je situacija na Bliskom istoku, i prije svega u ratom zahvaćenoj Siriji, nešto posebno. Ali upravo zbog toga nije dovoljan samo rat. Krajnje je neophodno da se formira i ono što će nastupiti nakon pobjede. Nisu pregovori o budućnosti svijeta slučajno pokrenuti još u jeku Drugog svjetskog rata, kada nije bilo potpuno jasno kada će se i kako on završiti. Opasnost je bila univerzalna i neosporna, ali ona nije spriječila diplomatsko cjenkanje onih koji su se zajedno borili protiv nacizma. Oni su shvaćali da u sljedećoj fazi neće biti opasnosti koja ih je ujedinila, i da će tada ponovo početi “igra prijestolja”.

Konstantin Kosačov, predsjednik Komiteta Vijeća Federacije za međunarodna pitanja:

„Čitajući intervju Bašara Asada, ponovo sam se uvjerio da su pobornici demonizacije predsjednika Sirije i njegove vlade izabrali potpuno pogrešnu metu. Naravno, Sirija je država koja ima svojih problema vezanih za unutrašnji razvoj. Nitko ne idealizira stanje u toj zemlji. Asadova vlada po mnogim pitanjima zaslužuje kritiku, i to prilično oštru. Ja znam da joj se ta kritika upućuje, čak i u okviru naših bilateralnih kontakata na različitim razinama. Ali Bašar Asad je odgovoran rukovoditelj. On provodi u djelo misiju nacionalnog lidera koju su mu povjerili birači. U tom smislu njegovi napori usmjereni na održavanje javnog reda i očuvanje ustavnog poretka ne trebaju se dovoditi u sumnju. On djeluje u okvirima svojih ovlasti kao šef države.

Zapadne zemlje, koje sumnjaju u legitimnost Asadovog režima i zalažu se za njegovo nasilno svrgavanje, skriveno (ako ne i javno) tretiraju ekstremiste i pripadnike Islamske države kao svoje pomagače u zadatku svrgavanja sirijskog lidera. To je veoma opasna situacija, jer Zapad u Islamskoj državi vidi svoga pomoćnika. Međutim, spomenuta ekstremistička organizacija djeluje po vlastitom scenariju, i taj scenarij sve više izmiče kontroli, kako onih koji su osnovali Islamsku državu, tako i onih koji pozdravljaju njeno djelovanje. Ako se ta tendencija nastavi, sigurno se neće sve završiti na rješavanju sudbine Asadovog režima. Bit će to domino efekt. On će najprije zahvatiti druge države u regiji, a na kraju će stići i u Europu, Rusiju i SAD. Mi se odlučno borimo protiv takvih tendencija, između ostalog i tako što svim legitimnim sredstvima podržavamo aktualni poredak u Siriji.

Vladimir Isajev, profesor Instituta zemalja Azije i Afrike pri Moskovskom državnom sveučilištu, orijentalist:

“Sudeći po onome što je rekao predsjednik Sirije Bašar al Asad u svome intervjuu, Sirija nastavlja borbu protiv terorista Islamske države i drugih skupina koje ratuju protiv službenog Damaska. Pri tome treba obratiti pažnju da je sirijski predsjednik najavio mogućnost pregovora s umjerenom oporbom i posebno je u vezi s tim naglasio ulogu moskovskih summita. Radi se o takozvanoj ‘Moskvi 2’, tj. susretu sirijske oporbe održanom ljetos u glavnom gradu Rusije, i ‘Moskvi 3’ koja se upravo planira.

Što Rusija traži u Siriji? Porazgovarali smo sa stručnjacima o stvarnim namjerama Rusije kada je riječ o Siriji.

Treba reći i to da je Sirija danas poderana i na rubu je opstanka. Značajan dio zemlje su zauzeli raznorazni teroristi, bande i odredi naoružane oporbe, što, naravno, veoma otežava uvođenje reda u državi.

Zapad naravno misli da je dovoljno da Asad ode, i odmah će se sve srediti, prestat će građanski rat koji traje preko četiri godine. Mislim da ostavka aktualnog predsjednika ipak neće dovesti do takvih promjena.  U vezi s tim želim istaknuti da postoje dva pristupa rješavanju sirijske krize: američki i ruski. Američki pristup je jednostavan: problem je u Asadu, i čim on ode sve sukobljene grupe oporbe odmah će se ujediniti i udariti na teroriste iz Islamske države, DŽephat an-Nusra i njima slične.

Ruski pristup je drukčiji. Moskva predlaže da se formira koalicija za borbu protiv ekstremista, i da ona okupi sve zemlje koje imaju neke veze sa sukobom u Siriji, tj. Saudijsku Arabiju, Tursku, Jordan, itd. Neka Sirija tek poslije toga organizira sveobuhvatne demokratske procese – izbore, referendum … Neka sirijski narod tada sam odluči tko će dalje biti na čelu države. Ruski pristup djeluje daleko racionalnije od onoga što predlažu SAD i njihovi saveznici.

Treba istaknuti i to da bi Asadov odlazak u ovom trenutku bio ogroman problem, i to ne samo za Siriju, nego i za cijeli svijet. Pogledajte tko se danas suprotstavlja Islamskoj državi. Prije svega sirijska vojska i kurdske jedinice, poznate kao Pešmerga. Sirijska vojska ratuje između ostalog i za Asada, zbog njega vojnici idu u borbu. Ako Sirija ostane bez sadašnjeg predsjednika, to će demoralizirati vojsku, a samim tim će pritisak ekstremista postati jači. U tom slučaju oni vrlo brzo mogu prodrijeti i u susjedne zemlje – Jordan i Libanon. Što se tiče samog intervjua koji je Bašar al Asad dao za ruske medije, teško da on može utjecati na odluke zapadnih političara. Oni igraju dvostruku, pa čak i trostruku igru, i takve stvari na njih ne djeluju. Ali zato intervju može pokazati međunarodnoj javnosti da postoji drukčije gledište od onoga koje propagandira Zapad. Oleg Peresipkin, direktor Centra za orijentalne studije Diplomatske akademije pri Ministarstvu vanjskih poslova Rusije:
“Pitanje hoće li će Bašar al Asad ostati predsjednik treba rješavati sirijski narod. Ako se Asad toliko ne dopada sirijskoj oporbi, oni se ne trebaju žaliti vladama drugih zemalja, nego sudjelovati u predsjedničkim izborima u Siriji. Ako ih podrži većina, znači da su u pravu. U suprotnom trebaju shvatiti da narod ne podržava njihove zahtjeve. Htio bih pritom istaknuti da Asad u svome intervjuu za ruske medije govori o beskompromisnoj borbi samo protiv terorista Islamske države i sličnih organizacija koje nisu sirijske. Što se pak tiče oporbe, čak i one naoružane, Damask im tijekom svih ovih godina nudi da sjednu za pregovarački stol i dogovore se mirnim putem.
U vezi sa sadašnjom migracijom izbjeglica u Europu Asad je u intervjuu istaknuo da ‘Zapad oplakuje izbjeglice, a istovremeno podupire teroriste od samog početka krize’. I oni koji bježe od rata vratit će se ako dođe do mira. Nesreća je u tome što Zapad ne pruža Bliskom i Srednjem Istoku šansu za miran život.