Neovisni ruski novinar Albert Nariškin je opisao kako djeluju ruske sigurnosne službe u obrani zemlje i ljudi od prijetnje radikalnog islamskog terorizma.
Nedavna anketa koja je u Rusiji provedena od strane Centra za istraživanje javnog mnijenja je otkrila da je 72% Rusa zabrinuto za svoje bližnje zbog mogućih terorističkih napada u zemlji, ali istovremeno je 66% ispitanika izjavilo da imaju povjerenja u vlasti i sigurnosne službe koje ih trebaju zaštititi.
„Rusija ima slojevit i složen pristup rješavanju problema terorizma koji se razlikuje od pristupa zapadnih zemalja istom problemu u pet vrlo bitnih stavki“, iznosi Albert Nariškin.
Prva linija obrane – Sustav registracije
Sustav registracije je prva crta obrane i obuhvaća podatke o građanima Rusije i njihovim unutarnjim migracijama. Svi građani Rusije imaju takozvanu „unutarnju putovnicu“ koju redovno nose sa sobom i koja se kontrolira prilikom vožnje autobusom, vlakom, u banci ili kada želite pristup internetu. Nariškin primjećuje kako unutarnja putovnica uvelike olakšava posao sigurnosnim službama u održavanju sigurnosti, za razliku od Europske unije u kojoj se građani kreću i putuju bez obveze pokazivanja putnih isprava.
Građani Rusije uživaju lak pristup svim potrebnim uslugama uz predočenje osobnih isprava, no ilegalni stranac bi se našao u velikim problemima, jer ne bi imao pristup većini potrebnih usluga. Dokumente je, naravno, moguće krivotvoriti, ali valja napomenuti kako su u Rusiji mnogi krivotvoritelji u suradnji sa sigurnosnim službama.
„U Rusiji je nemoguće doći niotkuda, učiniti nešto i naprosto nestati, a da za sobom ne ostavite neki trag. Čak i u velikim gradovima novopridošlice privlače pozornost, a posebno u manjim sredinama u kojima svatko svakoga poznaje. Ruske snage sigurnosti su vrlo osjetljive na pridošlice i vrlo brzo saznaju sve što ih zanima i izrade profil osobe. Gradovi i sela, pored temeljne policije, imaju i ogranke Savezne sigurnosne službe (FSB). Oni imaju svoja vlastita sredstva, te su vrlo pripremljeni u uočavanju pojave sumnjivih stranaca. U rutinama ruskog života, pojedinac može brzo ući u vidno polje vlasti ako nešto nije u redu s njegovim dokumentima ili je pojavom na bilo koji način sumnjiv. Naravno, apsolutna garancija sigurnosti ne postoji, jer više ne živimo u „zatvorenim gradovima“, niti radimo u tajnim zatvorenim kompleksima tvornica kakve su postojale u Sovjetskom Savezu. Uvijek je moguć i propust u sustavu, baš kao i u svakom drugom. No, do sada se sustav registracije pokazao djelotvornim i u znatno većoj mjeri nego što se navodi u medijima. Sve što se običnom građaninu koji poštuje zakone u nekom trenutku može učiniti pretjeranom i nepotrebnom birokratskom gnjavažom se u mnogim slučajevima pokazalo kao korisno i brzo se pretvara u istražne radnje kada su u pitanju osobe s kriminalnim namjerama“, kaže Nariškin.
Islam – Tradicijom protiv radikalizma
Drugo „tajno oružje“ koje Rusija koristi protiv terorizma je sam islam. Za razliku od Europe, Rusija ima svoju domicilnu islamsku zajednicu, narode sa svojim načinom života, društvenom hijerarhijom i vezama. Kada Rus vjeruje u Alaha ne mora ići u napola „underground“ džamije u kojima će ih propovjednici iz drugih gradova ili čak zemalja regrutirati kao teroriste.
Nariškin navodi kako ruski predsjednik redovito čestita vjerske praznike svima, katolicima, židovima, budistima i muslimanima. Posljednjih godina je Rusija pružila potporu tradicionalnom islamu u otvaranju sveučilišta na kojima imami uče od strane lokalnih vjerskih stručnjaka, a ne kao prije, kada su ih poučavali salafistički propovjednici iz Saudijske Arabije ili Turske.
„Nažalost, imali smo prilike osjetiti gorak okus onoga što su studenti tamo učili i ne želimo ponavljanje te situacije. Važna je i činjenica da muslimanske zajednice imaju vrlo jake obiteljske veze, a gdje su starije generacije prisutne, one bdiju nad mlađima. Oni će nesumnjivo primijetiti ako mlada osoba iznenada prestane ići u džamiju ili ako se pojavi propovjednik iz druge zemlje. Vrlo malo ruskih muslimana želi vidjeti svoje sinove među teroristima, a posebno kao bombaše samoubojice. Stoga su društveni mehanizmi vraćanja mladih ljudi na pravi put djelotvorni, a naročito u zajednicama poput muslimanskih koje tradicionalno poštuju svoje starije”, nastavlja Nariškin.
Pruža li to 100% zaštitu od terorističkih napada? Ne, naravno, ali je svakako vrlo važan doprinos. Lokalna muslimanska zajednica na pojavu bilo čega sumnjivog odmah reagira, pa pojedinci nisu ni svjesni da ih se promatra sve dok se ne nađu u “nježnom zagrljaju“ FSB-a, a nitko neće biti u mogućnosti utvrditi kako su došli do informacije. Ruske agencije za provedbu zakona su radile desetljećima u području Volge i na Kavkazu, te su u potpunosti osposobljene za rad s lokalnim muslimanskim stanovništvom.
“Prvo pucaj, pa pitaj kasnije”
Nadalje, Albert Nariškin spominje i druge „domaće lijekove“ koje Rusija čuva samo za izrazito nasilne radikale koji se ne žele urazumiti, niti poslušati svoje starije i ustraju na ideji „odlaska u šume kako bi se borili za svoju vjeru“.
Posebno za takve, Rusija ima niz pravila postupanja, no takve mjere bi europske zemlje nazvale „previše nedemokratskima“. Prema ruskom zakonu se tijela terorista ne predaju njihovim obiteljima, a mjesto sahrane ostaje zauvijek tajno. Novi zakoni u borbi protiv terorizma također omogućava snagama sigurnosti da, ukoliko se njihovi životi nađu u opasnosti, primjerice, mogu granatom iz tenka sravniti kuću u kojoj se skrivaju teroristi. Posljedično, teroristi znaju da im domovi mogu biti sravnjeni sa zemljom i više se ne skrivaju u kućama svojih roditelja, dok ni ostali stanovnici više nisu toliko spremni pružiti im potrebno utočište. Za Europljane su ove metode i praksa krajnje “nedemokratske“, ali u Rusiji one omogućavaju vlastima da zaustave potencijalne teroriste i prije nego što započnu „karijeru“, a oni kojima to uspije budu uklonjeni uz najmanje moguće gubitke.
Radnici migranti – Čvrsta vizna kontrola
Posljednjih nekoliko godina je Federalni zavod za migracije, sada integriran u Ministarstvu unutarnjih poslova, odradio veliki posao na vršenju kontrola nad radnicima imigrantima. Nariškin je naglasio “da je njihov sustav daleko od savršenog, ali se ne može ni usporediti s potpunim nedostatkom registracije i nadzora nad imigrantima u Europi”.
Ruski sustav ima jedinstvenu bazu podataka o svim radnicima, njihovom točnom broju, zajedno s podacima o putovnici i evidencije ulaska i izlaska u i izvan zemlje. Drugo, usvojen je važan zakon prema kojemu gosti mogu živjeti samo u regiji u kojoj su registrirani.
No, glavna stvar je uvođenje patentnog sustava poreznog računovodstva za zapošljavanje migranata koji zahtijeva da svi njihovi dokumenti budu u redu. Tako su svi radnici ušli u sustav poreza na dohodak, tako da vlasti znaju gdje su, odakle su došli i kamo idu.
Ruske vlasti efektivno i jednako žele znati o gostima, barem jednako koliko i o vlastitim građanima. Istovremeno, u EU vlasti pojedinih zemalja ne znaju tko je trenutno na njihovom teritoriju, odakle dolazi ili kamo ide.
Internet – Borba protiv terorističke propagande
Rusija također vodi rat protiv terorizma na internetu. Lokalni „watchdog“ telekomunikacija, Roskomnadzor, može tražiti sudski nalog da blokira web stranice, a sudovima su dane ovlasti da klasificiraju ekstremističke materijale i zabrane njihovu distribuciju. U slučaju neslaganja s odlukom suda, kao i svugdje, može se uložiti žalba.
U isto vrijeme, Rusija ima svoje društvene mreže, uključujući Vkontakte i Odnoklassniki, koje također surađuju s policijom.
“U stvari, suradnja s pružateljima usluga društvenih mreža, e-mail usluga, portala i ostalim velikim pružateljima internetskih usluga omogućuju ruskim agencijama za provedbu zakona da se aktivno bore protiv širenja terorizma u ruskom segmentu interneta”, naglašava novinar.
Nakon početka vala terorističkih napada u Europi se nametnulo pitanje kako zaustaviti usamljene napadače samoubojice. Odgovor sigurnosnih stručnjaka je jasan, ako nisu zaustavljeni u preventivnoj fazi, oni ne mogu biti zaustavljeni. U skladu s tim, Nariškin navodi najlakši način borbe protiv bombaša samoubojica, a to je borba protiv radikalnih propovjednika i širitelja ove zarazne propagande na internetu sa ciljem da se ljudi zaustave od praćenja takvih sadržaja.
“Prema tome, Rusija, za razliku od Europe, ne samo da ima moć nad internetskim uslugama, već se ne ustručava koristiti ih za suzbijanje agitatora. Naravno, oni koji traže informacije uvijek će ih naći, ali će imati manje resursa, manje korisnika će ih pronaći, pa će radikali imati manje prilika u pronalaženju novih regruta.
U konačnici, nažalost, nikada nije bilo i neće biti jamstva za potpunu sigurnost od terorizma. Ipak, s obzirom na niz mjera ruskih sigurnosnih službi na raspolaganju, Rusi mogu gledati s povjerenjem prema profesionalizmu sigurnosnih službi kako bi se zaštitili od opasnosti. U međuvremenu, zemlje Europske unije možda mogu ponešto naučiti iz ruskog iskustva.