Glavna tema na kavicama postala je nafta u Jadranu. Optimistične prognoze ministra Vrdoljaka izmamile su osmijeh na lice mnogima pa se svako malo netko raspituje o dionicama Ine i razmišlja o tome bi li prodao kuću, auto i dobrodržeću punicu ne bi li uložio novac u sigurni dobitak s naftom pod morem.
Nije ni čudo da su se Rusi navukli na naš mali kolač bogatstva. Ispada da na Jadranu gdje god zabodeš suncobran prosuklja nafta, a plina toliko da ćemo ga izvoziti u Rusiju. E sad, sve je to plod senzacionalnog seizmičkog geološkog istraživanja podmorja. Jest da su nam od toga dupini malo pošandrcali, no otkriveno je nešto što smo mi već otkrili prije tri desetljeća. Zapravo, ako nije to otkrila Ina onda je naftu zasigurno otkrio Bongo Vragec iz Zaselka. Mali Smogovac je svojim super moćima otkrio toliko nafte da je ovo otkriće Norvežana u rangu otkrića tople vode. Na stranu to što je nova studija otkrila isto što i ona koju je pokrenula Ina osamdesetih, no ministar nam prodaje bube u uhu kao da je obavio prva bušenja kojima će se dokazati da imamo više nafte od Kuvajta.
Vrdoljak s nevjerojatnom lakoćom pokreće spin lavine u maniri hokus-pokus doktora koji su prodavali šećernu vodicu pod ljekovitu krstareći svijetom obmanjujući puk u čudotvornost njihova pronalaska. Čudotvorni pronalazak profesora Vrdoljaka tako je sad tek špekulativna tvrdnja koju možemo okačiti mačku o rep. Ukoliko i postoji takav naftni potencijal onda s pravom možemo postaviti pitanje zašto je država nalaze istraživanja prepustila Norvežanima i prepustila im ekskluzivno pravo da ih oni stave na tržište naftašima? Već se vidi u kojem smjeru kreće buduća eksploatacija ”bogatih” nalazišta nafte u Jadranu. Peripetije oko preraspodjele budućeg profita već se naziru. Pije se crna kava, u šalici svi vidimo naftu, a i Ina je zainteresirana za istraživanje. Samo, čija je to Ina? Ukoliko dođe do prodaje Ine Rusima, živo me zanima koliko od tog budućeg kolača misli imati Hrvatska. Bojim se da će nas prije preveslati Rusi i Norvežani nego što ćemo mi njima dati da sisaju vesla nasred hrvatskog dijela Jadrana.
Crnogorci su tu bili pametniji. Kad je otkriven naftni potencijal u njihovom moru, đetići su odlučili odmah zaštititi nacionalni interes i resurse. Kako veli pomoćnik crnogorskog ministra ekonomije Vladan Dubljević, davanje koncesije strancima, uz naknadu, povjerava se upravljanje nacionalnim resursima, stoga su oni pokrenuli osnivanje fonda u koji će biti uplaćivan dio novca koji će pripasti crnogorskoj državi od eventualne eksploatacije nafte i plina u Jadranu. Kad smo već kod eksploatacije i profita, davno ”Bongovo” otkriće moglo bi dovesti do hrvatske ekonomske preobrazbe. Naime, sva industrija bila bi usmjerena u proizvodnju platformi i dijelova za bužanje po Jadranu. Bogzna koliko bi tih buži bilo po moru? Valjda bi Kostelić mogao voziti veleslalom oko njih sa svojim gumenjakom. Nicanje mnogobrojnih platformi povuklo bi neminovno i pitanje o potencijalnoj ekološkoj katastrofi. Naftni potencijal opravdano ima i svoju zagađivačku protutežu. Što ako nam se dogodi katastrofa istovjetna onoj u Meksičkom zaljevu?
Je li zarada od nafte veća i sigurnija od ekološke bezbrižnosti na hrvatskom dijelu Jadrana? Hrvatsko gospodarstvo egzistira od turizma, a nikome baš nije do naftnih kupki. Tu je i ribolov, ribogojilišta, školjkarstvo, spužvarstvo, flora i fauna, nautički turizam. Je li to sve bezvrijedno u usporedbi s crnim galonima koji nam prijete? Vrdoljaku su zasjali zelembaći u očima, no istina o nafti u Jadranu je daleko kompleksnija od dobiti o kojoj ministar samo razmišlja. Nafta je brzo rješenje no i spin oko kojeg će se lomiti mnoga koplja. Pretvorili se Jadran u crno more, stotinjak tisuća privatnih ugostitelja (apartmani, restorani, konobe itd.) ostat će bez posla da bi se država kratkoročno namirila plinom i naftom. Treba dobro razmisliti radi li se ovdje o ekstraprofitu ili je riječ o još jednom gospodarsko-političkom fijasku. Olako rasprodajemo svoje resurse i kockamo se stvarnim turističkim potencijalom.
Osim studije o nafti trebalo bi napraviti studiju o potencijalu hrvatskih političara. Uložili smo puno u njih, a zauzvrat dobili bušotine u zdravom mozgu.
Bongo nije trebao Norvežane da bi otkrio naftu u Jadranu. Nije trebala ni Ina. Bojim se da će od svega najavljenog ministar Vrdoljak imati čašu tople vode serviranu s porcijom ukiseljenih haringi. Vikinški bog prevare Loki vjerojatno se grohotom smije čim Vrdoljak zausti o nafti. Vjerujte, i mi dok pijemo kavicu.
Izvor: seebiz