Kako je nestalo tamno nebo

Radionica o svjetlosnom onečišćenju u organizaciji AD Beskraj i Andreja Mohara, stručnjaka za svjetlosno onečišćenje, održana je prošle subote. Osim teoretskog dijela radila su se praktična mjerenja na terenu. Uz pomoć njih dobili smo vrlo jasan prikaz razina osvjetljenja i temperature rasvjete. Mjesta gdje smo vršili mjerenja odabrana su na osnovu vrste rasvjete te važnosti prometnica. Nije bio cilj detaljno prikupljanje podataka već uspoređivanje različitih situacija u kojima je moguće unaprijediti kvalitetu rasvjete u skladu sa pozitivnim ekološkim i ekonomskim principima.

Prva lokacija mjerenja bio je Buzin, na putu za Veliku Goricu. Veliko neosvijetljeno šljunčano parkiralište (kliknite na link za Google Street View) po noći je bilo prazno. tamo se nalazi samo jedna lampa, zastarjela i loša, međutim cijelo parkiralište se sasvim dobro vidi iako je rasvijetljenost na nekim mjestima samo 0,7 luksa. Fotografirali smo se na lokaciji gdje je instrument pokazao vrijednost od tri luksa koliko je prema prijedlogu Uredbe o standardima upravljanja rasvijetljenošću određeno za rasvjetu unutar parka tamnog neba, dok bi na parkiralište “za vrijeme odvijanja aktivnosti” bila dopuštena rasvijetljenost od čak 200 luksa! To je četiri puta više nego u prosječnom dnevnom boravku! Zar je zbilja potrebno toliko rasipanje energije, čak i da je rasvjeta full cut-off?

^{Parkiralište u Buzinu, astronomi “gledaju zvijezde” na tri luksa rasvjete}

U blizini je sporedna ulica Bujini, uska i loše asfaltirana gdje se nalaze samo niske obiteljske kuće. Luskmetar je ispod lampe izmjerio 43 luksa, a između njih tri luksa. Tamo rasvjeta zapravo uopće nije potrebna, a ovakva kakva je postavljena samo bliješti u prozore i okoliš - ne koristi ničemu već pravi veliku štetu. Ova rasvjeta bila bi klasificirana kao “orijentacijska” koja u Uredbi “nema posebnih zahtjeva” – dakle prema zakonu ovakvo stanje bilo bi prihvatljivo. Pogledajte fotografiju i prisjetite se 200 luksa koliko se traži za parkiralište!

^{Andrej s luksmetrom mjeri 43 luksa ispod lampe u malenoj sporednoj ulici}

Već i na cesti koja vodi do Velike Gorice primjećujemo nepravilnosti – osim vrlo velikog intenziteta rasvjete (nismo mjerili u vožnji) lampe su postavljene pod nagibom od barem 5° tako da potpuno nepotrebno svijetle iznad horizonta i znatno pridonose svjetlosnom onečišćenju. Nema apsolutno nikakve potrebe da bilo koja rasvjeta šalje svjetlost iznad horizontale – naročito kod moderne rasvjete!

Poslije Buzina posjetili smo parkiralište Lidla na ulazu u Veliku Goricu. Tamo je nedavno postavljena nova LED rasvjeta koja već na prvi pogled djeluje “hladno” odnosno emitira previše plavog dijela spektra. Plavi spektar se enormno raspršuje u atmosferi (što je vidljivo po danu – cijelo nebo je plavo!), a osim toga uzrokuje pet puta veći efekt na smanjenje produkcije melatonina. Mjerenje ispod lampe je pokazalo intenzitet od čak 100 luksa na potpuno praznom parkirališu izvan radnog vremena supermarketa. Zamislite sada dvostruko veći intenzitet koliko se traži u Uredbi za vrijeme odvijanja aktivnosti! Bogato osvijetljen dnevni boravak ima intenzitet od 50 luksa.

U dnevnim boravcima preferiramo “toplu” rasvjetu koja simulira žarulje sa žarnom niti. One proizvode temperaturu boje oko 2700 K koje proizvođači zovu “soft white” - pogledajte online testove. Mjerenje na parkiralištu od Lidla pokazalo je temperaturu od 4100 K, a u spektru se jasno vidi “špic” u plavom dijelu spektra. Osim već navedenog, taj dio pogotovo štetno utječe na kukce.

^{Spektar i temperatura rasvjete na parkiralištu Lidla. Postavke fotoaparata: ISO 1600, f/2.8, 1/60s.}

Kako je moguće da se na nekakvom parkiralištu preferira plava rasvjeta pretjeranog intenziteta koju ne bismo stavili u vlastiti dom? Argument prepoznavanja boja ne stoji jer u dnevnom boravku pri svjetlu temperature 2700 K sasvim dobro možemo raspoznati boje. Parkiralište Lidla u Njemačkoj osvjetljeno je intenzitetom od pet luksa, što je više nego dovoljno. Lidl Hrvatska potpuno nepotrebno troši električnu energiju i onečišćuje okoliš. Živite li u blizini takve LED rasvjete, po noći potpuno spustite rolete jer riskirate oboljenje od karcinoma!

Od Lidla smo se prošetali do stupa cestovne rasvjete. Klasična visokotlačna natrijeva sijalica (dolje lijevo) postiže 37 luksa u podnožju stupa – manje nego u sporednoj ulici u Buzinu. Na samoj cesti vrijednost je još manja, no promet se odvija normalno. “Naravno”, staklo je u obliku polukugle i veći dio svjetlosti rasipa prema horizontu. Temperatura svjetla je 1870 K.

Iznenađenje je snažan reflektor kod INA benzinske pumpe koji je izgledao neobično plavičasto. Ispod njega svjetlo je već na prvi pogled čudno. Mjerenja su pokazala čak 110 luksa i emisiju u ultraljubičastom dijelu spektra! Ispod te metal-halogene lampe možete doslovno dobiti rak kože! Temperatura rasvjete je nevjerojatnih 5700 K, no još nevjerojatnija je činjenica da prijedlog nove Uredbe ne samo da dopušta toliku vrijednost već ju zahtjeva na pješačkim prijelazima! Na stranici sedam prijedloga Uredbe piše da je za prometnice dozvoljeno do 4500 K, a pješački prijelazi moraju imati CCT veći 500 – 1500 K. Solariji će ostati bez posla, dovoljno će biti šetati preko pješačkog prijelaza u kupaćem kostimu.

Ponavljam – plava rasvjeta se puno više raspršuje u atmosferi, ima pet puta negativniji učinak na smanjenje proizvodnje melatonina te izrazito negativan učinak na biljni iživotinjski svijet, što potvrđuju istraživanja u navedenim linkovima. Nacrt Uredbe o standardima rasvjetljenošću legalizirao bi svjetlosno onečišćenje ne samo emisijom u nebo i intenzitetom već pretjeranom temperaturom rasvjete. Ovakva Uredba prisilila bi cijelu državu na korištenje rasvjete kojom bi se nekoliko puta povećali troškovi njenog postavljanja te električne energije. Uredba izravno pogoduje projektantima i proizvođačima za materijalno iskorištavanje hrvatskih građanima uz veliku opasnost po zdravlje ljudi i uništavanje kompletnog ekosustava!

^{Gore su slike s rezultatlima mjerenja (po redu odozgo) UV lampe, LED kod Lidla i visokotlačna natrijeva cestovna rasvjeta.}

Zadnja lokacija mjerenja je nadvožnjak na petlji kod Velike Gorice. Nedavno otvoren, prelazi preko autoceste koja ne vodi nigdje, a zajedno s cijelom petljom bogato je osvjetljenpotpuno neekološkom rasvjetom. Luksmetar je pokazao vrijednost od 82 luksa na cesti kojom je tijekom 15 minuta koliko smo tamo proveli prošao tek jedan automobil. Istovremeno, na vrlo prometnom nadvožnjaku autoputa u Austriji nema niti jednog rasvjetnog tijela! Točno se vide sjene prometnih znakova, no nema niti jednog jedinog stupa rasvjete dok je na našoj petlji točno 62 stupa za rasvjetu! Znači, Austrija ne smatra da je potrebno trošiti resurse na osvjetljavanje petlje na vrlo prometnoj autocesti dok Hrvatska baca novce na rasvjetu nadvožnjaka i petlje koju nitko ne koristi.

Mjerili smo također visinu stupova (16 metara) i njihovu međusobnu udaljenost (49 metara) što je međusobni omjer od 1:3. U talijanskom zakonu o svjetlosnom onečišćenju zabranjeno je da se postavljaju stupovi gušće od omjera 1:3.75. Da bi se dobio taj omjer stupovi su mogli biti tri metra niži – time bi više svjetlosti došlo do površine, što znači manju snagu svjetiljke. Primjetili smo da se na stupu nalaze po dvije svjetiljke, iako bi bilo ekonomičnije staviti jednu veće snage. Sve navedeno su suptilni, ali sasvim legitimni potezi svjetlotehničke industrije za većom zaradom. U ovom primjeru troškovi su mogli biti barem 30 posto manji. Sjetimo se zahtjeva za 200 luksa na parkiralištima i sasvim je jasno tko i s kojim ciljem je imao najviše glasa u pisanju prijedloga Uredbe o standardima rasvijetljenošću.

^{Pusti nadvožnjak kod Donje Lomnice}

Kao na tekstu analize svjetlosnog onečišćenja u Jastrebarskom, uvjeren sam da Ministarstvo zaštite okoliša i prirode ima dobre namjere za donošenje Uredbe. Međutim, pod krinkom “stručnosti” u tekst su postavljene tablice sa zahtjevima koji bi prisilili cijelu Hrvatsku na enormne troškove postavljanja nove rasvjete i potrošnje električne energije. Ova Uredba nema apsolutno nikakve veze sa zaštitom okoliša i smanjenjem svjetlosnog onečišćenja. Ako Hrvatska želi smanjiti svjetlosno onečišćenje i troškove vezane za rasvjetu, treba u potpunosti odbaciti Uredbu i ugledati se na talijanske i slovenske primjere koji su omogućili potpuno zaustavljanje rasta svjetlosnog onečišćenja i velike uštede na svim tipovima rasvjete.

Izvor: h-alter